Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-773/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Hrvoju Solini, odvjetniku u Slavonskom Brodu, Trg pobjede 19, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanoga po punomoćniku Bojanu Nikoliću, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Grgić i partneri d.o.o. Zagreb, Pisarnica Osijek, Ulica Ivana Gundulića 5B, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-157/2024-13 od 9. lipnja 2025., 28. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-157/2024- 13 od 9. lipnja 2025. u točki I. izreke.

II. Odbija se žalba tužiteljice JĐ kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u točki I. izreke, u dijelu kojim nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadom parničnog troška u iznosu od 437,50 EUR (četiri stotine trideset sedam eura pedeset centi) te u točki II. izreke.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice JĐ za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu 312,50 EUR (tri stotine dvanaest eura pedeset centi).

IV. Odbija se zahtjev tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 293,54 EUR (dvije stotine devedeset eura pedeset četiri centa).

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici plati iznos od 1.270,91 EUR i to na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje 1.211,19 EUR, sa zateznom kamatom od 8. prosinca 2018. do isplate te na ime tuđe pomoći njege 59,72 EUR, sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 1.063,58 EUR sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate (točka I. izreke), dok je s viškom tužbenog zahtjeva u iznosu 1.077,42 EUR tužiteljica odbijena (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude, u odnosu na ocjenu prvostupanjskoga suda da su tužiteljica i njegov osiguranik u jednakom omjeru pridonijeli nastanku štete te protiv odluke o troškovima postupka (točka I. izreke) tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi da protupravnosti u ponašanju njegova osiguranika nema, da je odgovornost (doprinos) tužiteljice nastanku štete bitno veći, da je osnovni uzrok nastanka prometne nesreće protupravna radnja u prometu tužiteljice JĐ koja se, vozeći bicikl, nepropisno uključila u promet na cesti, kojom se osobnim vozilom propisno kretalo njegov osiguranik ČĐ, brzinom koja je bila ispod granice najveće dopuštene brzine kretanja, svojim desnim kolničkim trakom, da nije bio alkoholiziran te da je imao urednu vozačku dozvolu, kao i da protiv njega nije vođen nikakav postupak, dok je tužiteljica prekršajno sankcionirana. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 293,54 EUR.

2.1. Protiv dijela navedene presude kojim je odbijen njezin zahtjev (točka II. izreke), kao i zahtjev za naknadom parničnog troška (točka I. izreke, u dijelu kojim nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadom troškova pristupa na ročište od 25. travnja 2025. te 100% troška za pristup na ročište 18. ožujka 2025.) tužiteljica je izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi da su vještaci suglasno iskazali da je vozač osobnog vozila imao dovoljno vremena zaustaviti svoje vozilo prije kontakta na pješačkom prijelazu s tužiteljicom te da je tužiteljica svojim biciklom gotovo prešla pješački prijelaz i da je od strane vozača osobnog vozila udarena u zadnji kotač. Stoga nadalje ističe da je osiguranik tuženika kriv za prometnu nezgodu, a doprinos postoji kod tužiteljice. Iako ne osporava da je vozeći bicikl prelazila preko pješačkog prijelaza, ističe da je prednjim kotačem već prešla pješački prijelaz, a da vozač osobnog vozila uopće nije pratio situaciju ispred sebe, a kamoli da se s povećanom pažnjom približavao obilježenom pješačkom prijelazu, što je po ZOSP-u bio dužan. Zahtjeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 312,50 EUR.

3. Žalbe su neosnovane.

4. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koju u žalbama ističu obje stranke. Navedena bitna povreda nije počinjena ni time što sud nije obrazložio razloge odbijanja preostalog dijela tužbenog zahtjeva (u iznosu od 11, 73 EUR), kako to tvrdi tužiteljica jer je sud naveo razloge koji se tiču visine dosuđene naknade. Izvedene dokaze sud je pravilno ocijenio i za svoje uvjerenje naveo potrebne razloge pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 8. ZPP, koju u žalbi također ističe tuženik.

5. Predmet spora je naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, koja je tužiteljici nastala zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi 25. srpnja 2017.

6. U postupku je utvrđeno, a proizlazi i iz stanja predmetnog spisa:

- da se 25. srpnja 2017. dogodila prometna nezgoda, na način da je tužiteljica upravljala biciklom te se kretala betonskom površinom (pješačkim mostom) sa zapadne strane Naselja Andrije Hebranga, od zapada u smjeru istoka, da se prilaznim kolnikom navedenog naselja, od juga u smjeru sjevera, kretao osobni automobil marke "Fiat Tempra", registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao osiguranik tuženika ČĐ, da se na opisanom mjestu tužiteljica, vozeći bicikl preko obilježenog pješačkog prijelaza, započela uključivati u promet, a da prethodno nije propustila sva vozila koja se kreću cestom, odnosno prometnom površinom na koju se uključuje, odnosno nije propustila osobni automobil kojim je upravljao ČĐ, uslijed čega je došlo do udara prednjeg dijela osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka] u stražnji desni bočni dio bicikla kojim je upravljala tužiteljica, koja je potom zajedno s biciklom pala na kolnik,

- da je osiguranik tuženika imao dovoljno vremena zaustaviti svoje vozilo prije mjesta ostvarivanja fizičkog kontakta do brzine 35,79 km/h,

- da se osobno vozio kretalo brzinom 22-25 km/h,

- da se tužiteljica kretala brzinom od 7 km/h do 7,92 km/h,

- da osiguranik tuženika nije bio pod utjecajem alkohola,

- da na mjestu događaja postoji znak ograničenja brzine na 30 km/h,

- da bi i pri najvećoj dopuštenoj brzini osiguranik tuženika zaustavio svoje vozilo da je reagirao s udaljenosti kada je mogao uočiti tužiteljicu kako stupa na površinu kolnika vozeći bicikl i da zbog kašnjenja u reakciji postoji njegov tehnički doprinos nastanku prometne nezgode,

- da je u predmetnom događaju tužiteljica zadobila ozljede u vidu udarca u lijevo koljeno i desnu šaku, zbog čega je trpjela bolove jakog stupnja u trajanju od 3-4 dana, srednjeg stupnja 15 dana i lakog stupnja 7 tjedana, primarni strah u trajanju od minute, sekundarni strah jakog stupnja 3 dana, srednjeg stupnja 15 dana i lakog stupnja 1,5 mjesec u smislu zabrinutosti za ishod liječenja te da joj je 1,5 mjesec po 2 sata dnevno i 2 mjeseca po sat dnevno bila potrebna tuđa pomoć i njega, za obavljanje općih kućanskih poslova, spremanje hrane, odlaska u trgovinu, na liječničke kontrole i sl.,

- da je liječenje tužiteljice trajalo od 25. srpnja 2017. do 13. veljače 2018.

7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud utvrdio:

- da su tužiteljica i osiguranik tuženika jednako pridonijeli nastanku štete, svaki u omjeru od 50% i to osiguranik tuženika jer nije zaustavio svoje vozilo na vrijeme, dakle prije kontakta s tužiteljicom, iako je za to imao dovoljno prostora i vremena te je obilježenom pješakom prijelazu morao prilaziti s povećanom pažnjom i oprezom, a tužiteljica zbog načina na koji se uključivala na površinu kolnika jer je bila dužna sići s bicikla i guranjem s jedne strane priječi obilježeni pješački prijelaz,

- da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju nastala neimovinska šteta u iznosu od 3.318,27 EUR pa joj je tuženik, s obzirom na njezin doprinos nastanku štete od 50%, dužan platiti iznos 1.659,13 EUR. Budući da je presudom Pn-37/2019-48 od 10. studenog 2022. tužiteljici po toj osnovi pravomoćno dosuđen iznos od 447,94 EUR, prihvatio je tužbeni zahtjev u iznosu od 1.211,19 EUR,

- da je tužiteljici nastala i imovinska šteta u iznosu od 238,90 EUR jer joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega, a s obzirom na njezin doprinos šteti od 50%, da joj je tuženik u obvezi platiti iznos 119,45 EUR. Kako je po ranijoj presudi Pn-37/2019-48 tužiteljici pravomoćno dosuđen iznos od 59,73 EUR, naložio je tuženiku plaćanje preostalog iznosa od 59,72 EUR.

8. Neosnovano žalitelji ističu da je pogrešno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo propisano čl. 1092. ZOO kada je ocijenio da su oba sudionika jednako odgovorna za nastanak predmetne štete odnosno da je doprinos tužiteljice vlastitoj šteti jednak omjeru odgovornosti osiguranika tuženika.

8.1. Naime, prema čl. 45. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (''Narodne novine'', broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 64/15 – dalje: ZSPC), vozač koji se vozilom uključuje u promet na cesti ili drugoj prometnoj površini (izlazak vozila iz garaže, dvorišta, parkirališta, stajališta, s površine na kojoj se ne obavlja promet vozila ili s drugih sličnih površina) dužan je propustiti sva vozila i pješake koji se kreću cestom, odnosno prometnom površinom na koju se uključuje.

8.2. No, u odnosu na utvrđenje prvostupanjskoga suda je tužiteljica bila dužna zaustaviti bicikl i gurati ga kao pješak preko obilježenog pješačkog prijelaza, treba reći da je odredba čl. 112. st. 7. ZSPC, kojom je propisano da je vozač bicikla dužan je prije stupanja na kolnik ceste koju namjerava prijeći, kada biciklistička staza preko kolnika nije označena, zaustaviti bicikl i gurati ga kao pješak preko obilježenog pješačkog prijelaza ili kolnika ceste, stupila na snagu 30. srpnja 2022. (čl. 13. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ''Narodne novine'' broj 85/22.) te se u ovom slučaju ne primjenjuje.

8.3. Budući da tužiteljica nije postupila po čl. 45. st. 1. ZSPC, osnovano tuženik ističe da je osnovni uzrok predmetne prometne nezgode postupanje tužiteljice protivno čl. 45. ZSPC pa stoga tužiteljica neosnovano ustraje u tvrdnji da je upravo osiguranik tuženika kriv za nastanak predmetne nezgode. Naime, upravo je tužiteljica bila dužna propustiti vozilo osiguranika tuženika, koje se kretalo prometnom površinom na koju se tužiteljica uključivala. Pritom okolnost da je tužiteljica prednjim dijelom bicikla već prešla pješački prijelaz kada je došlo do naleta osobnog vozila osiguranika tuženika, koju tužiteljica ponavlja tijekom postupka i u žalbi, sama po sebi ne otklanja njezinu odgovornost koja proizlazi iz odredbe čl. 45. st. 1. ZSPC.

8.4. Međutim, okolnost da osiguranik tuženika nije zaustavio svoje vozilo prije kontakta s biciklom tužiteljice, iako je za to imao dovoljnu prostornu i vremensku mogućnost evidentno utječe na postojanje određenog stupnja i njegove krivnje jer očito nije pratio promet na kolniku i obilježenom pješačkom prijelazu, na kojem se nalazila tužiteljica. Stoga, iako je kretanje tužiteljice bilo nepropisno, osiguranik tuženika je i u takvoj prometnoj situaciji bio dužan uočiti je i izbjeći nalet jer je u konkretnim okolnostima to bilo moguće.

8.5. Ovo stoga što, prema čl. 38. st. 2. ZSPC, kad prilazi obilježenome pješačkom prijelazu, vozač mora upravljati vozilom s osobitim oprezom i voziti takvom brzinom da, u slučaju potrebe, može pravodobno zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza. Iako je u postupku utvrđeno da je tuženik vozilom upravljao brzinom manjom od dopuštene, također je utvrđeno da je svoje vozilo mogao pravovremeno zaustaviti prije kontakta s vozilom tužiteljice, ali unatoč tome to nije učinio. Stoga osiguranik tuženika, u trenutku kada je prilazio pješačkom prijelazu, evidentno nije s dovoljnim oprezom pratio prometnu situaciju jer je, unatoč tome što je svoje vozilo mogao zaustaviti, došlo do naleta prednjim dijelom njegovog osobnog automobila u stražnji desni bočni dio bicikla tužiteljice pa neosnovano tuženik u žalbi ističe da nezakonitog ponašanja njegova osiguranika uopće nema, neovisno o tome što razlog njegova kašnjenja u reakciji na opasnu situaciju u prometu u konkretnom slučaju nije utvrđen.

8.6. S obzirom na sve navedeno, pravilan je zaključak prvostupanjskoga suda da postoji doprinos tužiteljice vlastitoj šteti u omjeru od 50% te da u istom omjeru za nastalu štetu postoji odgovornosti osiguranika tuženika.

9. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, zbog čega joj je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 1046., u vezi s čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) te da utvrđena težina ozljeda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade (čl. 1100. st. 1. ZOO), kao i dosudu naknade imovinske štete (čl. 1095. st. 1. ZOO) u dosuđenim iznosima, sa zateznom kamatom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (čl. 1103. ZOO i čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14).

10. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski je sud adekvatno odmjerio iznos pravične novčane naknade, imajući pritom u vidu vrstu i težinu ozljeda koje je zadobila i sve okolnosti konkretnog slučaja, koje i prema shvaćanju ovog suda, ne opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u iznosu većem od dosuđenoga.

10.1. U odnosu na žalbene navode tužiteljice da u zadnje postavljenom tužbenom zahtjevu nije zahtijevala naknadu na ime tuđe pomoći i njege, treba reći da u smislu čl. 374. ZPP sud ne može preinačiti odluku na štetu stranke koja se žalila ako je samo ona podnijela žalbu, kao što je to ovdje slučaj jer tuženik u tom dijelu prvostupanjsku presudu ne pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP.

10.2. Tužiteljica u žalbi ističe da sud nije odlučio o tužbenom zahtjevu za isplatu zatezne kamate na iznos od 407,64 EUR, zatražen u iznosu od 85,12 EUR. Točno je da sud o tom dijelu tužbenog zahtjeva nije odlučio, Međutim, kako tužiteljica nije predložila parničnom sudu da se presuda u tom smislu dopuni donošenje dopunske presude, u skladu s čl. 339. st. 1. ZPP, smatra se da je tužba u tom dijelu povučena (čl. 339. st. 2. ZPP).

11. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita u dijelu kojim je tužitelju priznat trošak sastavljanja 4 podneska u iznosima od po 200,00 EUR (tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarifa), kao i trošak sastavljanja 2 podneska u iznosima od po 100,00 EUR (tbr. 8/3 Tarife). Ograničenje iz tbr. 8/1 Tarife, na koje se poziva tuženik, odnosi se samo na obrazložene podneske iz tog članka. Trošak zastupanja odvjetnika čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodila parnica može iznositi samo toliko koliko bi iznosio i trošak odvjetnika čije je sjedište u mjestu parničnog suda pa je pravilno prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 155. st. 1. ZPP kada tuženiku nije dosudio putni trošak i u vezi s tim trošak izbivanja iz pisarnice, kao ni trošak konferencije jer se u smislu čl. 155. st. 1. ZPP stranci određuje naknada samo onih troškova koji su bili nužni za vođenje parnice. Tuženik ne pobija navedenu odluku u dijelu kojim je taj trošak priznat tužiteljici pa u tom dijelu odluka o troškovima postupka nije ispitana (čl. 165. st. 1. ZPP).

11.1. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio tbr. 9/5 Tarife kada je tužitelju za zastupanje na ročištu 18. svibnja 2025. dosudio naknadu u visini od 25% nagrade iz Tbr. 7. t. 1. Tarife jer je isto odgođeno prije početka raspravljanja. Pravilno tužiteljici nije dosuđen ni trošak zastupanja na ročištu 25. travnja 2025. jer isti nije zatražen (čl. 164. st. 1. do 3. ZPP).

12. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odlučiti kao u točki

I. i II. izreke ove presude.

13. Stranke nisu uspjele sa žalbama pa im ne pripada ni pravo na naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka. Stoga je odlučeno kao u točki III. i IV. izreke ove presude.

U Velikoj Gorici, 28. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos