Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1582/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tvrtko Dobrinić, odvjetnik u Zagrebu, Zelinska 4, protiv tuženika 1. IA, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ČA, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Krešimir Čule, odvjetnik u Zagrebu, Šenoina 6, radi iseljenja, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-137/2024 od 17. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-137/2024 od 17. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:
" Nalaže se tuženicima IA, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ČA, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] predati tužiteljici RA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posjed, slobodnu od osoba, nekretninu - stan na VIII (osmom) katu, koji se sastoji od jedne i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 45,82 m2, ravno od stubišta, posebni dio, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, sa pripadajućim spremištem u razizemlju, zgrada na adresi [adresa] u [adresa], 137. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-136), a koji stan se nalazi u stambenoj zgradi br. 13-31 ukupne površine 1985 m2, sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] , upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], [katastarska čestica], Grad Zagreb, kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zajedno sa suvlasništvom na zemljištu, ispod zgrade, zemljištu koje služi redovnoj uporabi zgrade i zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, razmjerno vrijednosti stana prema ostalim stanovima kojima ti zajednički dijelovi služe, kao i nadoknaditi im trošak postupka u iznosu 704,63 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 17. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.".
2. Tuženici pobijaju presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) te predlažu da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukine i predmet vrati sud drugog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13., i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
6. Neosnovano tuženici ističu i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene utvrdio sve činjenice koje su odlučne za ishod ovog spora.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za iseljenje tuženika iz stana vlasništvo tužiteljice i predaje istog u posjed tužiteljici.
8. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev cijeneći kako je prigovor prava na dom i prava zadržanja neosnovan.
9. Pri tom se sud prvog stupnja pozvao na odredbu članka 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 i 52/25 – dalje u tekstu: ZV) koja propisuje kako vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed stvari, te odredbu članka 162. ZV-a koja određuje kako vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u posjedu tuženika.
10. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:
- da je tužiteljica vlasnica predmetnog stana na osmom katu koji se sastoji od jedne i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 45,82 m2, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi s pripadajućim spremištem u prizemlju, zgrada na adresi [adresa] u [adresa] zgradi sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],
- da je Općinskog državno odvjetništvo Zagreb, dopisima od 16. i 19. veljače 2024. obavijestio tužiteljicu da je dovršeno istraživanje protiv prvotuženika i protiv njega podignuta optužnica s kaznenim nalogom radi kaznenog djela tjelesne ozljede počinjenog na njezinu štetu,
- da je tužiteljica dopisima od 26. veljače i 16. svibnja 2024. pozvala tuženike na predaju sporne nekretnine slobodnu od osoba i stvari,
- da su tuženici prijavljeni s prebivalištem na adresi predmetne nekretnine,
- da je tužiteljica korisnica smještaja u Caritasovoj kući za žrtve obiteljskog nasilja na tajnoj adresi.
14. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja koje svoj osnov ima u sadržaju dokaza provedenih u postupku pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužiteljica kao vlasnica aktivno legitimirana na podnošenje tužbe, a da su tuženici pasivno legitimirani jer se nalaze u posjedu predmetnog stana.
15. Sporno je s obzirom na istaknuti prigovor prava na dom, je li sud prvog stupnja proveo test razmjernosti.
16. Odredbom članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" broj MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/170, - dalje: Konvencija), određeno je u stavku 1. da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja. Nadalje, odredbom članka 34. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14, - dalje: Ustav), propisano je pravo na nepovredivost doma kao jedno od temeljnih ljudskih prava i sloboda.
17. Zaštita prava na dom nije apsolutna i ograničenje tog prava mora zadovoljiti određeni kriterije, materijalnopravne i procesnopravne sadržane u tzv. testu razmjernosti, s obzirom da na strani suprotstavljenoj prigovoru-tužiteljici postoji njen interes iz osnove prava vlasništva zaštićenog Ustavom (članak 48. Ustava), pri čemu je na onome koji je istakao prigovor prava na dom – tuženicima, teret dokazivanja da se navedena odluka tiče njihovog doma i da je došlo do miješanja u njihovo pravo na dom, dok je odnosu na pitanje je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li prisilno iseljenje nužno u demokratskom društvu teret dokaza na tužiteljici (tako i u Zaključku sa sastanka predsjednika Građanskog odjela VSRH s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova Republike Hrvatske od dana 16. i 17. rujna 2015.).
18. Konvencijsko pravo na zaštitu doma ima primarno javnopravno značenje. Ono štiti posjednika "doma" od svakog protupravnog zadiranja bilo kojeg javnopravnog tijela, ali kada se radi o zaštiti prava vlasništva fizičke osobe koje je zaštićena i člankom 1. Protokola 1. uz Konvenciju radi se o dva privatna interesa koja oba uživaju Konvencijsku i Ustavnu zaštitu (u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-46/2007 od 22. prosinca 2010. navodi se da je pravo vlasništva prevagnulo nad pravom podnositeljice na poštovanje njezina doma, jer je potonje pravo u potupnosti sprječavalo vlasnika da se služi spornim prostorijama).
19. Iseljenje nedvojbeno predstavlja miješanje u pravo tuženika na mirno uživanje doma (kod okolnosti da dugo godina borave u predmetnom stanu), ali isto teži legitimnom cilju (jer bi se provelo radi predaje stana vlasnici, a tuženici nisu ni nositelji stanarskog ni nekog drugog prava na predmetnom stanu), te je i nužno kako bi vlasnica mogla u punom opsegu ostvarivati sadržaj prava vlasništva, pa je doista interes vlasnice-tužiteljice u konkretnom slučaju prevagnuo nad interesom posjednika
– tuženika.
20. Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud suprotno žalbenim navodima proveo test razmjernosti i razumnosti mjere iseljenja tuženika i u sukobu između dvaju prava dao prednost pravu vlasništva tužiteljice.
21. Imajući u vidu kako je u postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno da tuženici stan koriste bez pravne osnove, slijedom čega je vlasnik stana ovlašten zahtijevati njihovo iseljenje te kako u primjeni i tumačenju mjerodavnog prava nije utvrđena arbitrarnost ili samovoljnost ovaj sud ocjenjuje neosnovanim prigovor tuženika o povredi prava na dom iz članka 34. stavak 1. Ustava, odnosno članka 8. Konvencije.
22. Za navesti je da je pobijana odluka u dijelu u kojem se odbija prigovor retencije pravilna, jer tuženici nisu dokazali da su izvršili kakva ulaganja niti njihovu visinu u predmetni stan.
23. Retencija predstavlja zadržanje tuđe pokretne ili nepokretne stvari i to prije svega kao sredstvo prinude na dužnika da ispuni svoju obvezu prema vjerovniku, a ako dužnik ne popusti, ne ispuni svoju obvezu, djeluje druga funkcija kao sredstvo namirenja potraživanja iz dužnikove zadržane stvari jer je prva funkcija ostala bez efekta, budući da dužnik i dalje usprkos zadržavanja njegove stvari neće ispuniti svoju obvezu. Pravo zadržanja ili rentecije jedan je od prigovora koji zaustavlja revindikacijski zahtjev vlasnika stvari i na taj prigovor ima pravo samo pošteni posjednik radi osiguranja svoje tražbine prema tužitelju na ime nužnih i korisnik troškova koje je ima za tužiteljevu stvar ( članak 164. stavak 2. ZV-a).
24. S jedne strane se uređuje da se na pravo rentencije može pozvati samo pošteni posjednik, dok je nepošteni posjednik od tog prava isključen (članak 165. stavak 4. ZV-a), a s druge strane pretpostavka da tražbina proizlazi iz učinjenih nužnih i korisnih troškova koje je imao posjednik stvari. Ako su ti troškovi manji od koristi koje je od stvari imao pošteni posjednik, ne pripada mu pravo zadržanja. Pitanje ulaganja u stan nema nikakvog utjecaja na pravo korištenja stana te po tom osnovu tuženici mogu imati eventualni obveznopravni zahtjev prema vlasniku stana, ali ne i pravo rentencije (stajalište iz odluke Vrhovnog suda RH broj Rev-1481/1994-2 od 18. listopada 1994.).
25. Slijedom navedenog, budući da tuženici nisu precizirali koje su to nužne i korisne troškove imali niti su predložili dokaze na temelju kojih bi se utvrdilo u kojem su vremenskom razdoblju ti troškovi nastali, pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovore retencije stvari. Pri tome valja reći da tuženici tijekom postupka nisu istaknuli protutužbeni zahtjev u smislu odredbe članka 189. ZPP-a kojim bi potraživali uložen u nekretninu, već su istaknuli upravo prigovore retencije u smislu odredbe članka 163. stavak 3. ZV-a o kojem je sud i odlučio.
26. Stoga, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud je prvog stupnja ispravno primijenio materijalno pravo, pri čemu se pozvao na odgovarajuće materijalno pravne propise te je njegova odluka obrazložena i zasnovana na zakonu.
27. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje postupka.
28. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a odbiti žalbu tuženika kao nosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Splitu, 28. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća
Miho Mratović
