Poslovni broj: Usž-2592/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Željke Zrilić Ježek članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka zapisničara, u upravnom sporu tužitelja SL, vlasnika [obrt]", [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ivo Farčić, odvjetnik u Zagrebu, Baštijanova 2a, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Šubićeva 29, OIB: 33706439962, radi novčane kazne, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1465/2024-7 od 19. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 28. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1465/2024-7 od 19. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-116-04/23-01/11, urbroj: 443-001- 17-02-24-2 od 18. siječnja 2024. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 18. siječnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv usmenog rješenja u zapisniku o inspekcijskom nadzoru višeg inspektora rada Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, klasa: UP/I-116-04/23-07/254, urbroj: 443-02-05-09-23-1 od 17. listopada 2023., kojim je tužitelju zabranjena uporaba neispravnih dijelova skele na pobliže naznačeni način, dok se pad radnika s visine ne spriječi na drugi način i zabranjena je uporaba ostalih dijelova skele postavljenih oko objekta aneksa na kojima postoji opasnost od pada radnika s visine. Dalje se u usmenom rješenju tužitelju zabranjuje obavljanje radnih postupaka na visini na kojima prijeti opasnost od pada radnika bez uporabe sigurnosnog pojasa ili drugog sigurnosnog načina vezivanja za sprečavanje pada radnika s visine, dok ne otkloni utvrđene nedostatke.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih zakonskih razloga, odnosno razloga propisanih u odredbi članka 126. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS). Tužitelj u žalbi posebno upire na bitne povrede pravila sudskog postupka, jer je rasprava održana i zaključena u odsutnosti tužitelja, iako je zatražena odgoda ročišta zbog službene spriječenosti punomoćnika i hospitalizacije zamjenske odvjetnice, a što je i pravodobno dokumentirano. Time je tvrdi tužitelj došlo do povrede članka 59. stavka 1. ZUS-a, jer je tužitelju onemogućeno sudjelovati u raspravi. Sljedno tome da je došlo i do povrede načela jednakosti oružja i kontradiktornosti, umanjujući time mogućnost tužitelju da se očituje o bitnim činjenicama i da sudjeluje u izvođenju dokaza. Dodaje da je sud bez valjanih razloga odbio provesti daljnji dokazni postupak, odnosno da je odbio dokazne prijedloge tužitelja saslušanjem SL i ZL te provođenje građevinskog vještačenja, koji su dokazi smatra ključni za utvrđenje činjeničnog stanja, tim više jer se upravne mjere isključivo temelje na činjenici tko je imao nadzor, odgovornost i mogućnost djelovanja u vezi sa skelom. Time je tvrdi tužitelj došlo do povrede odredbe članka 56. stavka 2. ZUS-a, jer je sud odbio provesti predložene dokaze bez obrazloženja.

Dalje u žalbi tužitelj ponavlja da je utvrđena njegova odgovornost za stanje građevinske skele, iako nije vlasnik, a niti posjednik, niti ovlaštenik predmetne skele, a nije ni imenovao osobe odgovorne za sigurnost skele, već je to učinilo trgovačko društvo Agram d.o.o., u svojstvu kooperanta glavnog izvođača te je radove izvodio u okviru koordiniranog režima više izvođača, prema planu sigurnosti investitora i koordinatora zaštite na radu.

Konačno, tužitelj u žalbi navodi da nije znao niti mogao znati za tehničke nedostatke na skeli, a niti je imao ovlasti poduzimati sigurnosne mjere izvan djelokruga svojeg obrta, pri čemu ističe da je u konkretnom slučaju, osim mjerodavnih odredbi Zakona o zaštiti na radu (članak 41. i 44.), trebalo uzeti u obzir i odredbe posebnih propisa koji se odnose na rad na gradilištima s više izvođača (članak 76. i 77. Zakona), kao i članka 7. i 9. Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim gradilištima, jer je protivno tim odredbama došlo do proširenja odgovornosti poslodavca izvan zakonskih granica. Dodaje da je sud zanemario da je imenovanje koordinatora zaštite na radu i izrade sigurnosne dokumentacije bila obveza investitora i glavnog izvođača, a ne pojedinačnih podizvođača koji nemaju faktičnu i pravnu mogućnost upravljanja sredstvima rada izvan svojeg djelokruga.

Zaključno, tužitelj u žalbi ističe da je uslijed bitne povrede pravila sudskog postupka, nepotpunog i pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja te nepravilne primjene materijalnog prava došlo do povrede mjerodavnih odredbi ZUS-a i donošenja nezakonite odluke. Stoga, tužitelj predlaže da ovaj Sud žalbu uvaži, ukine prvostupanjsku presudu i donese odgovarajuću odluku u predmetnoj stvari u skladu s žalbenim navodima, odnosno da usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporeno rješenje od 18. siječnja 2024., a podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da su žalbeni navodi neosnovani, a pobijana presuda zakonita, jer je prvostupanjski sud tijekom upravnog spora postupao u skladu s propisanim pravilima postupka, tj. da nije došlo do propusta koji bi doveli do donošenja nezakonite odluke. Dodaje da je raspravno ročište održano i zaključeno u odsutnosti tužitelja, u skladu s ovlaštenjem iz odredbe članka 89. stavka 4. ZUS-a, jer se prema upozorenju iz poziva za raspravu ročište moglo održati i donijeti presuda i bez nazočnosti uredno obaviještene stranke. Tuženik smatra da je propisanim postupanjem suda strankama dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su odlučna za donošenje odluke u predmetnom upravnom sporu.

Tuženik u odgovoru na žalbu zaključuje da je pobijana presuda zakonita, jer je donesena na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te uz pravilnu primjenu mjerodavnog prava. Dodaje da je zabrana uporabe neispravnog sredstva rada upravna mjera izrečena preventivno s ciljem sprečavanja ponavljanja takvog ili sličnog događaja s ciljem sprečavanja nezakonitog postupanja, odnosno da je zabrana izrečena samo na vrijeme dok se ne otklone nedostaci na skeli ili dok se skela ne isključi iz uporabe, odnosno dok se ne osigura provođenje radnog postupka u skladu s pravilima zaštite na radu. Dodaje da je navedena upravna mjera izrečena tužitelju osporenim rješenjem u skladu s mjerodavnim zakonskim odredbama. Tuženik predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući zakonitost pobijane presude, kao i postupka koji joj je prethodio u granicama žalbenih razloga, u smislu članka 134. stavku 1. ZUS-a, pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, ovaj Sud nije našao postojanje niti jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je usmenim rješenjem od 17. listopada 2023. tužitelju zabranjena uporaba neispravnih dijelova skele, pobliže opisanog dijela, kao i uporaba ostalih dijelova skele postavljenih oko objekta aneksa na kojima postoji opasnost od pada radnika s visine, na vrijeme dok ne otkloni utvrđene nedostatke, tj. zabranjeno je tužitelju obavljanje radnih postupaka na visini na kojima prijeti opasnost od pada radnika bez uporabe sigurnosnog pojasa ili drugog sigurnosnog načina vezivanja za sprečavanje pada radnika s visine. Prethodno tome je tijekom očevida inspektor utvrdio da je na temelju usmenog naloga neposredno nadređenog DL (građevinskog inženjera, zaposlenog kod tužitelja) na privremenom gradilištu osoba na radu AL upućena na obavljanje poslova izmjere za tužitelja bez razrađene tehnologije rada, bez provedenih mjera zaštite na radu, sa skele na visini cca. 10 m, koja na svim dijelovima nije imala zaštitnu ogradu, da je upućena na rad na visini bez odgovarajuće osobne zaštitne opreme za zaštitu radnika od pada s visine, a koje uvjete je tužitelj kao poslodavac bio dužan osigurati u skladu s odredbama članka 19., 41. i 44. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", 71/14., 118/14., 94/18., 154/14. i 96/18.).

Iz utvrđenih činjenica tijekom obavljenog očevida proizlazi nespornim da tužitelj nije osigurao mjesto rada na kojem je radila AL sigurnim, prilagođenim za rad i u ispravnom stanju, postupivši protivno odredbi članka 41. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu. Tom zakonskom odredbom je propisano da je poslodavac obvezan osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu, kao i osigurati sredstva rada u uporabi u skladu s odredbom članka 41. stavka 3. tog Zakona.

Mjerodavne odredbe Zakona o zaštiti na radu propisuju odgovornost poslodavca za primjenu propisanih mjera zaštite na radu za svoje radnike i osobe na radu, zbog čega navodi tužitelja da je na navedenoj lokaciji radove izvodilo više izvođača te da je za poslove zaštite na radu bila zadužena osoba imenovana za koordinatora zaštite na radu od strane investitora i glavnog izvođača Spegra d.o.o., tj. da je odgovorna osoba za skelu bio EL imenovan od kooperanta glavnog izvođača Agram d.o.o. te da je na predmetnom privremenom gradilištu odgovoran investitor, nije osnovan jer za takve navode tužitelja ne postoji uporište u mjerodavnim zakonskim odredbama. Stoga niti navodi tužitelja da je predmetnu skelu koristio na temelju koordinacije radova između različitih podizvođača te da nije imao razloga sumnjati u ispravnost skele, nisu odlučni niti utječu na ocjenu zakonitosti osporenenog rješenja, jer je tužitelj kao poslodavac bio odgovoran osigurati uvjete rada, tj. spriječiti AL da obavlja poslove s neispravne skele. Okolnost da je radove na istom mjestu rada izvodilo više poslodavaca te da je imenovan koordinator ne oslobađa tužitelja kao izvođača, tj. sudionike u gradnji od njihove odgovornosti za primjenu pravila zaštite na radu u smislu odredbi članka 76. i 77. Zakona o zaštiti na radu i odredbe članka 3. stavka 1. podstavka 3. Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim gradilištima, na čiju primjenu tužitelj ukazuje u žalbi.

8. Stoga, navodi koje tužitelj ističe u žalbi, a odnose se na utvrđivanje odgovornosti za utvrđene propuste u primjeni propisanih mjera zaštite radu na privremenom gradilištu na druge poslodavce, odnosno investitora, nisu odlučni, jer je upravo tužitelj kao poslodavac u konkretnom slučaju bio dužan osigurati sigurne uvjete rada za imenovanu radnicu. Za izricanje predmetne upravne mjere je bilo zakonske osnove te je mjera preventivno donesena s ciljem sprečavanja da se ponovi isti ili sličan događaj (ozljeda na radu AL sa smrtnom posljedicom). Navedena mjera je izrečena na određeno vrijeme dok se ne otklone nedostaci na skeli ili dok se skela ne isključi iz uporabe, tj. na vrijeme dok se ne osigura da se radni postupak provodi u skladu s pravilima zaštite na radu.

Slijedom iznesenog, uvažavajući mjerodavne odredbe propisa, navedena mjera je pravilno izrečena upravo tužitelju kao poslodavcu i izvođaču radova.

9. Žalbeni navodi kojima tužitelj upire na povredu pravila postupka nisu osnovani, jer u predmetnom slučaju činjenice nisu bile sporne, već samo primjena prava, a sud iako je proveo raspravno ročište, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. ZUS-a je pravilno presudu donio u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja. Stoga, niti okolnost da je opunomoćenik tužitelja tražio odgodu održavanja raspravnog ročišta iz pobliže navedenih razloga, nije od utjecaja na ocjenu zakonitosti pobijane presude i donošenje drugačije odluke o predmetnoj stvari. Iz istih razloga, nije bilo razloga niti za provođenje daljnjeg dokaznog postupka i provođenje predloženih dokaznih sredstava, a niti je time došlo do povrede načela jednakosti oružja kao sastavnog elementa prava na pošteno suđenje, u kojem pravcu neosnovano tužitelj prigovara u žalbi.

10. Slijedom iznesenog, ovaj Sud nalazi da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, Sud žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 28. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović