Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-438/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice Splitsko- dalmatinske županije, Domovinskog rata 2, Split, OIB: 40781519492, koju zastupa punomoćnik Ante Alajbeg, odvjetnik u Splitu, Domovinskog rata 27C, protiv ovršenice PČ, vlasnice obrta za ugostiteljstvo i ribolov [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željko Šćepanović, odvjetnik u Hvaru, dr. Mate Miličića br. 8, radi ispražnjenja i predaje nekretnine, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj Ovr-1134/2019 od 7. siječnja 2025., ispravljenog rješenjem istoga suda poslovni broj Ovr-1134/2019 od 4. srpnja 2025, 28. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenice PČ, vlasnice obrta za ugostiteljstvo i ribolov [obrt], [adresa], kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj Ovr-1134/2019 od 7. siječnja 2025., ispravljeno rješenjem istoga suda poslovni broj Ovr-1134/2019 od 4. srpnja 2025., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te u dijelu pod točkom II. izreke kojim je naloženo ovršenici naknaditi ovrhovoditeljici trošak postupka u iznosu od 1.398,68 eura.

II. Uvažava se žalba ovršenice PČ, vlasnice obrta za ugostiteljstvo i ribolov [obrt], [adresa], kao djelomično osnovana te se preinačuje isto rješenje u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je naloženo ovršenici naknaditi ovrhovoditeljici trošak postupka preko iznosa od 1.398,68 eura (za iznos od 8.848,18 eura) i u tom dijelu rješava:

Odbija se zahtjev ovrhovoditeljice Splitsko-dalmatinske županije za naknadu troškova postupka preko iznosa od 1.398,68 eura, za iznos od 8.848,18 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja (ispravljenim po prijedlogu ovrhovoditeljice), pod točkom I. izreke utvrđuje se da je ovrha u ovom predmetu dovršena, dok se pod točkom II. izreke nalaže ovršenici naknaditi ovrhovoditeljici troškove postupka u iznosu od 10.246,86 eura.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenica iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ). Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditeljica osporava žalbene navode ovršenice i predlaže žalbu kao neosnovanu odbiti i prvostupanjsko rješenje potvrditi.

4. Žalba ovršenice je djelomično osnovana.

5. Prilikom ispitivanja predmetnog rješenja i postupka koji mu je prethodio, nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a i čl. 381. ZPP-a.

6. Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke, pozivom na odredbu čl. 75. OZ-a (očigledno pri tome misleći na odredbu čl. 73. OZ-a koja propisuje dovršetak ovrhe), prvostupanjski sud utvrđuje da je dovršen predmetni ovršni postupak, rukovodeći se time da je podneskom od 9. rujna 2023. ovrhovoditeljica izvijestila sud da je u suradnji s Gradom Hvarom uklonila stvari (bove i korpu morta) s predmetnog pomorskog dobra ([adresa]), predlažući donijeti rješenje kojim će se utvrditi dovršetak ovrhe.

7. Odlučujući o troškovima predmetne ovrhe, pobijanim rješenjem pod točkom II. izreke (koje je u tom dijelu ispravljeno u skladu s prijedlogom ovrhovoditeljice), sud prvog stupnja ovrhovoditeljici dosuđuje zatražene troškove postupka, i to troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku, konkretno trošak za sastavljanje prijedloga za ovrhu u iznosu od 331,81 eura, trošak za sastavljanje podneska od 11. listopada 2019. (odgovora na žalbu ovršenika od 30. rujna 2019.), u iznosu od 331,81 eura, trošak za sastavljanje podneska od 28. rujna 2023. u iznosu od 124,42 eura, sve to uvećano za iznos PDV-a od 25%, zatim trošak ovrhe prema zaključku suda od 2. veljače 2022. u iznosu od 413,63 eura, kao i 8.848,18 eura na ime troška uklanjanja sidrenih uređaja, što sveukupno iznosi 10.246,86 eura, uz obrazloženje da nakon isteka koncesije ovršenica nije ovrhovoditeljici vratila pomorsko dobro u posjed, niti je uklonila sidrene uređaje s pomorskog dobra, radi čega je ovrhovoditeljica s Gradom Hvarom (putem treće osobe Nautičkog centra Hvar d.o.o.), uklonila sidrene uređaje koje je trebala ukloniti ovršenica, pri čemu obrazlaže i to da je sud pregledao Ugovor o sufinanciranju uklanjanja ilegalnih sidrišta u uvalama [adresa] i [adresa] na [adresa] te u uvali [adresa] kod [adresa] na [adresa] (zaključen između ovrhovoditeljice i Grada Hvara 30. prosinca 2022.), iz kojeg je vidljivo da sredstva za sufinanciranje iznose 26.544,56 eura, a buduće se radi o tri lokacije, zaključuje da bi za svaku od lokacija sufinanciranje iznosilo 8.848,18 eura.

8. Žalbenim navodima ovršenica upire na to da su joj u postupku provedbe ovrhe povrijeđena zakonska prava na sudjelovanje u tom postupku, ističući da je sve bove i korpu morta koje je trebala ukloniti u skladu s rješenjem o ovrsi, uklonila još u lipnju 2019. o svom trošku, što tvrdi da je dokumentirala ispravama nadležnom tijelu u postupku kontrole pomorskog dobra, o čemu da je sastavljen Zapisnik o inspekcijskom nadzoru pomorskog dobra od 26. srpnja 2019. od strane Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za sigurnost plovidbe, a koje isprave da su dostavljene i u predmetni sudski spis zajedno s fotodokumentacijom. Žalbenim navodima ističe i to da su postupci koji su provedeni u prosincu 2022., provedeni u odnosu na nepoznatog počinitelja, što da je i potvrđeno pravomoćnom odlukom donesenom u upravnom postupku rješenjem o uklanjanju od 22. prosinca 2022. , čime smatra da ovrhovoditeljica neosnovano troškove vezano uz upravni postupak pokušava naplatiti u ovom konkretnom ovršnom postupku, tako da trošak od 8.848,18 eura, ne spada u trošak ovoga postupka, smatrajući da je sud u ovom postupku trebao donijeti ispravno rješenje o obustavi ovrhe jer je ista dovršena radnjama ovršenice od lipnja 2019.

9. Iz sadržaja predmetnog spisa, konkretno prijedloga za ovrhu od od 4. srpnja 2019., proizlazi da je ovrhovoditeljica prijedlog za ovrhu u ovom postupku temeljila na tvrdnji o prestanku koncesije dane ovršenici na pomorskom dobru (sukladno Ugovoru o koncesiji na pomorskom dobru u svrhu izgradnje i gospodarskog korištenja luke posebne namkjene-sidrišta na dijelu k. o. [katastarska općina] iz 2018.) nakon što je ovrhovoditeljica, kao davateljica koncesije, 11. prosinca 2018. donijela odluku o poništenju postupka davanja koncesije u svrhu izgradnje i korištenja sidrišta.

10. Iz sadržaja predmetnog spisa i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je povodom prijedloga ovrhovoditeljice 17. rujna 2019. doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1134/2019., kojim je temeljem prijedloga ovrhovoditeljice određena ovrha radi predaje u posjed pomorskog dobra, vraćanja pomorskog dobra u prvobitno stanje i uklanjanja betonskih blokova i opreme koja služi za potrebe sidrišta te uklanjanja ostalih naprava i opreme s pomorskog dobra (tlocrtne površine mora od 18000 m2, prema grafičkom prikazu lokacije s uklopljenim katastarskim planom u mjerilu 1:1000 izrađenom od trgovačkog društva Obala d.o.o. iz Splita u svibnju 2016.), koje rješenje o ovrsi je po žalbi ovršenice djelomično preinačeno rešenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž Ovr-19/2020 od 27. veljače 2020. u dijelu u kojem je ovrha određena radi predaje u posjed pomorskog dobra, na način da se u tom dijelu ovršni prijedlog ovrhovoditeljice odbija, dok je u preostalom dijelu u kojem je ovrha određena radi vraćanja pomorskog dobra u prvobitno stanje i uklanjanja betonskih blokova i opreme koja služi za potrebe sidrišta te uklanjanja ostalih naprava i opreme s pomorskog dobra, rješenje o ovrsi potvrđeno.

11. Iz sadržaja predmetnog spisa i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi i to da je rješenjem poslovni broj Ovr-1134/2019 od 19. listopada 2021. (list 32-33 spisa), ovršenica upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštene (zbog žalbenog razloga iz čl. 50 st. 1. toč. 9 OZ-a – da je pomorsko dobro vratila u prvobitno stanje), o pokretanju kojeg postupka ovršenica nije obavijestila ovršni sud, slijedom čega je isti nastavio s provedbom ovrhe donoseći zaključak kojim nalaže provedbu predmetne ovrhe sudskom ovršitelju uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju (list 35-36 spisa), u svezi s čim sudski ovršitelj uz prisustvo vještaka za geodeziju, 9. lipnja 2022. na licu mjesta sačinjava zapisnik kojim konstatira da su bove u moru, da su na njih vezane jedrilice (7) i jedan brod, da ima još 5 slobodnih mjesta, da je ovršenica osobno nazvala telefonom odvjetnika „da je sve makla s terena te da zbog toga nije angažirala radnu snagu i brod za vađenje bovi i korpe morta iz mora, slijedom čega moli odgodu za početak rujna kada će biti angažirani ljudi i strojevi da bi se mogla provesti ovrha“.

12. Konačno, iz sadržaja predmetnog spisa i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je postupajući po zaključu suda od 21. rujna 2023. (kojim poziva ovrhovoditeljicu očitovati se je li ovršenica nakon održanog ročišta za provedbu ovrhe, postupila po rješenju o ovrsi ili ovrhovoditeljica ustraje u nastavku ovrhe), ovrhovoditeljica podneskom od 9. rujna 2023. izvijestila sud da je u suradnji s Gradom Hvarom uklonila bove i korpu morta s predmetnog pomorskog dobra ([adresa]), tako da je ovrha provedena, predlažući donijeti rješenje kojim će se utvrditi dovršetak ovrhe, ujedno istim podneskom popisujući i trošak postupka.

13. Pravilno je, i po stavu ovoga suda, suprotno žalbenim prigovorima ovršenice, prvostupanjski sud u skladu s odredbom čl. 73. OZ-a, utvrdio dovršetak predmetne ovrhe (radi vraćanja pomorskog dobra u prvobitno stanje).

14. Naime, pravilima o dovršetku ovrhe je propisano da se postupak ovrhe smatra dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju prijedloga, provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe (čl. 73. st. 1. OZ-a) i da će dovršenje ovrhe provedbom posljednje ovršne radnje sud utvrditi rješenjem (čl. 73. st. 2. OZ-a).

15. Pravilno sud prvog stupnja u obrazloženju pobijanog rješenja ukazuje na sadržaj zapisnika o uredovanju na licu mjesta od 9. lipnja 2022. iz kojeg, suprotno žalbenim navodima ovršenice, proizlazi da su bove i korpa morta tada bile u moru, temeljem čega pravilno zaključuje da ovršenica nije dovela pomorsko dobro u prvobitno stanje kako joj je to bilo naloženo pravomoćnim rješenjem o ovrsi.

16. Stoga, upravo to što je ovrhovoditeljica nakon uredovanja suda na licu mjesta (kada je utvrđeno da ovršenica nije dovela pomorsko dobro u prvobitno stanje kako joj je to bilo naloženo pravomoćnim rješenjem o ovrsi), sama (u suradnji s Gradom Hvarom), uklonila bove i korpu morta s predmetnog pomorskog dobra ([adresa]), ukazuje na to da je predmetna ovrha dovršena, i to neovisno o tome što uklanjanje tehnički nije obavljeno putem sudskog ovršitelja (kako je to određeno rješenjem o ovrsi i kako je to propisano odredbom čl. 256. OZ-a, u svezi s čl. 73. OZ- a), već radnjom same ovrhovoditeljice (odnosno treće osobe, ali na njezin trošak), tako da se navedena radnja ovrhovoditeljice ima smatrati posljednjom radnjom kojom se predmetna ovrha (radi vraćanja pomorskog dobra u prvobitno stanje), dovršava u skladu s odredbom čl. 73. OZ-a.

17. Pri tome su neosnovani žalbeni navodi ovršenice kojima upire na to da je sve bove i korpu morta koje je trebalo ukloniti u skladu s rješenjem o ovrsi, uklonila još u lipnju 2019. o svom trošku (o čemu da je sastavljen Zapisnik o inspekcijskom nadzoru pomorskog dobra od 26. srpnja 2019. od strane Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za sigurnost plovidbe, koje isprave da su dostavljene i u predmetni sudski spis zajedno s fotodokumentacijom), imajući u vidu su navedeni žalbeni prigovori razmatrani u žalbenom postupku po žalbi ovršenice na rješenje o ovrsi, u svezi kojih žalbenih tvrdnji (da je pomorsko dobro vraćeno u prvobitno stanje), je ovršenica upućena i na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštene (zbog žalbenog razloga iz čl. 50 st. 1. toč. 9 OZ-a), o pokretanju kojeg postupka ovršenica nije obavijestila ovršni sud (niti se na takav postupak poziva sada u žalbi), imajući u vidu i to da je u ovom ovršnom postupku sudski ovršitelj uz prisustvo vještaka za geodeziju, 9. lipnja 2022. na licu mjesta sačinio zapisnik kojim je konstatirao da su bove u moru, da su na njih vezane jedrilice (7) i jedan brod, kojom prilikom je konstatirano i to da je ovršenica molila odgodu ovrhe za početak rujna („kada će biti angažirani ljudi i strojevi da bi se mogla provesti ovrha“).

18. Utoliko su neosnovani i žalbeni navodi ovršenice da su joj u postupku provedbe ovrhe povrijeđena zakonska prava na sudjelovanje u tom postupku, s obzirom na to da su joj tijekom ovršnog postupka uredno dostavljene sve odluke ovršnog suda, pri čemu je uredno bila obaviještena i o svim sudskim radnjama.

19. U odnosu na žalbene navode kojima ovršenica ističe da su postupci koji su provedeni u prosincu 2022., provedeni u odnosu na nepoznatog počinitelja, što da je i potvrđeno pravomoćnom odlukom donesenom u upravnom postupku, rješenjem o uklanjanju od 22. prosinca 2022., za odgovoriti je da iz navedene odluke nije moguće pouzdano utvrditi da se radi o dijelu pomorskog dobra koje je predmetom ove ovrhe, tako da su navedeni žalbeni prigovori u kontekstu svega naprijed obrazloženog, bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja pod točkom I. izreke.

20. Stoga, žalbeni navodi ovršenice kojima prigovara pravilnosti odluke suda prvog stupnja kojom u skladu s odredbom čl. 73. OZ-a, utvrđuje dovršetak predmetne ovrhe (radi vraćanja pomorskog dobra u prvobitno stanje), nisu osnovani.

21. Međutim, ovaj sud nalazi djelomično osnovanim žalbene navode žaliteljice kojima osporava pravilnost odluku o zahtjevu ovrhovoditeljice za naknadu troškova postupka predmetne ovrhe.

22. Naime, prema odredbi čl. 14. st. 4. OZ-a, ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

23. Dakle, odlučno za odluku o zahtjevu ovrhovoditeljice jest – radi li se o troškovima koji su bili potrebni za predmetnu ovrhu.

24. S obzirom na sve naprijed obrazloženo, jasno slijedi da je predmetna ovrha radi vraćanja pomorskog dobra u prvobitno stanje (koja ovrha je određena rješenjem o ovrsi od 17. rujna 2019. poslovni broj Ovr-1134/2019.), provedena tijekom ovršnog postupka (na način da je ovrhovoditeljica, u suradnji s Gradom Hvarom, uklonila stvari s pomorskog dobra), iz čega jasno proizlazi i pravo ovrhovoditeljice na pokretanje i vođenje navedenog postupaka, sve do njegovog dovršetka.

25. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju dolazi do primjene odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a. Stoga, suprotno žalbenim prigovorima žaliteljice, ovrhovoditeljica ima pravo na trošak sastava prijedloga za ovrhu, kao i za trošak odgovora ovrhovoditeljice na žalbu koju je žaliteljica izjavila protiv rješenja o ovrsi (jer je istu izjavila, između ostalog, i zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, imajući u vidu da je u postupku odlučivanja o žalbi u skladu s čl. 52. OZ-a, o takvoj žalbi propisano njezino dostavljanje na očitovanje ovrhovoditelju, pa se stoga trošak danog odgovora na nju smatra troškom potrebnim za ovrhu koji ide na teret ovršenika) te trošak za sastavljanje podneska od 28. rujna 2023. i trošak ovrhe prema zaključku suda od 2. veljače 2022., koje troškove, konkretno visinu koju je sud prvog stupnja za njih odmjerio, žaliteljica određeno niti ne spori.

26. Slijedom obrazloženog, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je ovrhovoditeljici pobijanim rješenjem dosudio naprijed navedene troškove u ukupnom iznosu od 1.398,68 eura.

27. Međutim, kako je predmetna ovrha provedena (i dovršena) na način da je upravo ovrhovoditeljica (u suradnji s Gradom Hvarom), na svoj trošak (putem treće osobe), uklonila stvari s pomorskog dobra, time vraćajući pomorsko dobro u prvobitno stanje, dok je rješenjem o ovrsi od 17. rujna 2019. poslovni broj Ovr-1134/2019., provedba ovrhe određena po sudskom ovršitelju, kojim rješenjem o ovrsi nije predviđena mogućnost ostvarenja obveze po samoj ovrhovoditeljici, pogrešnom se ukazuje odluka prvostupanjskog suda kojom je ovrhovoditeljici pobijanim rješenjem dosudio trošak uklanjanja sidrenih uređaja u iznosu od 8.848,18 eura, koji se trošak, stoga, ne može smatrati troškom koji je bio potreban za ovaj ovršni postupak, čemu žaliteljica žalbenim navodima osnovano prigovara.

28. Zbog navedenog valjalo je u tom dijelu uvažiti žalbu žaliteljice i odbti zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troška postupka preko iznosa od 1.398,68 eura, za iznos od 8.848,18 eura.

29. Slijedom obrazloženog, na temelju odredbe čl. 380. točka. 2. i 3. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja pod točkom I. i II.

U Zagrebu 28. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Roberta Pandža