Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-2324/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. M., O., kojeg zastupa opunomoćenik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi tjelesnog oštećenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-117/22-17 od 3. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 29. studenoga 2023.
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-117/22-17 od 3. travnja 2023.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-06/21-01/03439750822, URBROJ: 341-99-05/3-21-611 od 9. prosinca 2021., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: UP/I 141-06/19-01/03439750822, URBROJ: 341-25-05/3-19-107791 od 24. prosinca 2020. (točka 1. izreke), tužitelju je utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 30% (točka 2. izreke) te je odbijen njegov zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja (točka 3. izreke).
3. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 24. prosinca 2020. odbijen je zahtjev tužitelja za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.
4. Tužitelj u (osobno podnesenoj) žalbi pobija presudu u cijelosti. Nezadovoljan donesenom odlukom predlaže da ga se ponovno pregleda i da mu se nakon pregleda i uvida u medicinsku dokumentaciju prizna predmetno pravo. Predlaže poništiti presudu.
5. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod svih razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i pobijane presude te predlaže odbiti žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
8. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode (članak 60. stavak 4. ZUS-a).
9. Predmetni upravni postupak vođen je povodom zahtjeva tužitelja za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja od 30. srpnja 2019.
10. Postupajući po predmetnom zahtjevu, u upravnom postupku je provedeno medicinsko vještačenje, radi utvrđivanja odlučnih činjenica u smislu članka 61. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine", 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21. - dalje: ZOMO), u vezi s Uredbom o metodologijama vještačenja („Narodne novine", 67/17. i 56/18. – dalje: Uredba) koja, pored ostalog, sadrži Listu oštećenja organizma (dalje: Lista I) i odredbe o načinu na koji se utvrđuje tjelesno oštećenje i njegov stupanj.
11. Vijeće vještaka je u nalazu i mišljenju od 16. prosinca 2020., a na temelju medicinske dokumentacije i imajući na umu dijagnoze koje mogu utjecati na tjelesno oštećenje (E11 – Šećerna bolest neovisna o inzulinu, I10 – Esencijalna hipertenzija, F33 – Povratni depresivni poremećaj, S83 – Dislokacija, uganuće i nategnuće koljeničnih zglobova i ligamenata i Z98.8 – Druga označena stanja nakon operacije) zaključilo da kod tužitelja ne postoji tjelesno oštećenje sukladno članku 61. ZOMO-a i odredbama Uredbe, uz posebnu napomenu da se tjelesno oštećenje s osnove bolesti desnog koljena ne može utvrditi jer je liječenje u tijeku.
12. Vijeće viših vještaka u nalazu i mišljenju od 12. lipnja 2021. zaključuje da kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje od 30% nastalo zbog bolesti (neurotski poremećaji vezani uz stres), od toga 0% na donje ekstremitete, prema članku 61. ZOMO-a i Liste I, zbog čega je prema članku 61. stavku 2. ZOMO-a odbijen zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.
13. U upravnom sporu proveden je dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Š. M., dr. med., specijalisti fizikalne medicine i rehabilitacije - reumatologu. Nakon analize medicinske i druge dokumentacije u spisu, kao i kliničkog pregleda tužitelja, sudski vještak je zaključio da kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje od ukupno 30% u smislu članka 61. ZOMO-a i Liste I Uredbe. Pri tome je utvrdio da tužitelj ima psihičke smetnje koje ga reduciraju u aktivnostima svakodnevnog života uz tegobe lokomotornog sustava koje su u skladu s degenerativno involutivnim smetnjama povezanima s dobi i uobičajenom biološkom deterioracijom (istrošenost hrskavice), dok su tegobe vezane uz slabinsku kralježnicu, koljeno, nakon operativnog zahvata, karpalnih kanala obje ruke i zdjeličnog dna kompenzirane. Također sudski vještak navodi da problemi s prostatom, bubrezima i metaboličke bolesti (dijabetes) trenutno ne izazivaju funkcionalne i kliničke tegobe tužitelju koje bi bile takvog karaktera da bi se mogle vrednovati u smislu ZOMO-a i Uredbe. Imajući na umu sve navedeno, zaključio je da se jedino tegobe psihijatrijske prirode mogu vrednovati kao osnova za utvrđivanje postotka tjelesnog oštećenja, koje su u smislu ZOMO-a i Uredbe vrednovane s ukupno 30%, dok ostale bolesti nisu predviđene za njegovo utvrđenje, ali uz napomenu da se ubuduće očekuje pogoršanje tužiteljevog zdravstvenog stanja te će biti potrebna reevalucija sukladno budućoj situaciji.
14. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je svoju odluku pravilno utemeljio na nalazu i mišljenju sudskog vještaka, jer je nalaz jasan, potpun i obrazložen te utemeljen na medicinskoj i drugoj dokumentaciji u spisu. Naime, činjenica postojanja tjelesnog oštećenja uzrokovanog bolešću utvrđena je medicinskim vještačenjima na osnovi cjelokupne medicinske dokumentacije u spisu predmeta. U obrazloženju osporenih rješenja i pobijane presude detaljno su opisane sve bolesti i stanja tužitelja na osnovi medicinske dokumentacije koju je tužitelj dostavio u spis predmeta. Pri tome je sud postupio sukladno ovlaštenju iz članka 33. stavka 1. i stavka 2. ZUS-a, iz kojeg razloga se pobijana presuda mogla utemeljiti na nalazu i mišljenju sudskog vještaka.
15. U prosuđivanju dokaza izvedenih u sudskom sporu, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud. Naime, nalaz i mišljenje sudskog vještaka je, i prema ocjeni ovoga Suda, potpun i uvjerljiv te je dan u skladu sa zadaćom vještačenja, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju kojih je riješena predmetna upravna stvar. Promatran u cjelini otklanja sve dvojbe na koje ukazuje tužitelj jer je klinički pregledan i od strane sudskog vještaka te jasno i valjano iznosi sve činjenice koje su relevantne za rješavanje ove upravne stvari.
16. Tužitelju se pri tome napominje da u skladu s člankom 33. ZUS-a, sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan i činjenice koje je sam utvrdio, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Tužitelj na okolnost da je uzrok njegovog tjelesnog oštećenja ozljeda na radu ili profesionalna bolest nije predložio dokaze u skladu s člankom 34. ZUS-a, a utvrđeno činjenično stanje proizlazi iz medicinske dokumentacije sadržane u spisu tuženika.
17. Ozljeda na radu ili profesionalna bolest priznaju se u posebnom postupku, na osnovi prijave o ozljedi na radu ili zahtjeva za priznanje profesionalne bolesti, koji postupak provodi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje na temelju Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13. i 137/13.). S obzirom da tužitelj tijekom upravnog postupka i upravnog spora nije dostavio kao dokaz rješenje o priznatoj ozljedi na radu ili postojanju utvrđene profesionalne bolesti u odnosu na bolesti za koje mu je tjelesno oštećenje utvrđeno, iako je navedeno dužan priložiti uz zahtjev prema članku 23. stavku 2. Uredbe, ovaj Sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da su činjenice relevantne s medicinskog stajališta u odnosu na uzrok tjelesnog oštećenja u potpunosti i pravilno utvrđene na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještačenja, a njegovu pravilnost ne dovode u sumnju prigovori tužitelja koji u osnovi smatra da mu, neovisno o utvrđenom uzroku tjelesnog oštećenja, treba priznati pravo na naknadu.
18. Članak 61. stavak 2. ZOMO-a je jasan i nedvosmislen te se prema istome naknada za tjelesno oštećenje priznaje samo ako je takvo oštećenje utvrđeno radi ozljede na radu ili profesionalne bolesti, a što kod tužitelja nije slučaj.
19. Slijedom navedenog, tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.
20. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 29. studenoga 2023.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan v.r.