Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž R-67/2024-4

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljana, kao predsjednika vijeća, Marijane Žulj Jakovljević kao sutkinje izvjestiteljice i Ivice Raguža kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Mati Knezoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, OIB: 46377257342, Zagreb, Kišpatićeva 12, zastupan po punomoćniku Žarku Smolčiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice KD, izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1227/2023-27 od 12. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 25. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice KD, se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1227/2023-27 od 12. travnja 2024.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1227/2023-27 od 12. travnja 2024. presuđeno je:

" I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice KD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"Utvrđuje se da je nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu sklopljenog 15. lipnja 2015. između stranaka u ovom postupku, Kliničkog bolničkog centra Zagreb, Kišpatićeva 12, Zagreb, OIB: 46377257342 i ŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], otkaz kojeg je tuženik dao tužiteljici odlukom od 11. studenog 2021.. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Zagreb, Kišpatićeva 12, Zagreb, OIB: 46377257342, da vrati tužiteljicu AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na radno mjesto medicinska sestra – tehničar, Klinika za kirurgiju, Zavod za traumatologiju i koštano zglobnu kirurgiju, sukladno ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 15. lipnja 2015.."

II./ Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

III./ Nalaže se tužiteljici CD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342 naknadi parnični trošak u iznosu od 1.375,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. "

2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i uvažiti njezin tužbeni zahtjev.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužiteljice, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP) na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a.

6. Nije ostvareni žalbeni razlog pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava jer je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenim izvanrednog otkaza ugovora o radu sklopljenog 15. lipnja 2015. između stranaka, a koji ugovor o radu je otkazan odlukom tuženika od 11. studenog 2021. te podredno vraćanje tužiteljice na radno mjesto medicinske sestre – tehničara kod tuženika.

8. U prvostupanjskom postupku, utvrđeno je:

- da je tužiteljica zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu od 15. lipnja 2015. na radnom mjestu medicinska sestra – tehničar,

- da je tuženik dana 11. studenog 2021. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice,

- da je tužiteljica Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu primila 17. studenog 2021.,

- da je tužiteljica protiv pobijane odluke u otkazu podnijela zahtjev za zaštitu prava 26. studenog 2021. koji zahtjev je tuženik zaprimio istog dana,

- da je tuženik Odlukom od 14. prosinca 2021. odbio tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava kao i da je tužiteljica podnijela predmetnu tužbu 23. prosinca 2021. čime je postupila u propisanim rokovima iz odredbe čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17 i 98/19 u daljnjem tekstu ZR),

- da je Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. studenog 2021. tužiteljici izvanredno otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa,

- da je poslodavac 05. listopada 2021. došao do saznanja o podnesenoj prijavi ovlaštene osobe za provedbu Odluke Stožera o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja svih radnika zdravstvenih ustanova, trgovačkih društava koje obavljaju zdravstvenu djelatnost te privatnih zdravstvenih radnika na virus SARS- CoV-19 koja u primjeni od 04. listopada 2021.,

- da je radnica htjela pristupiti svom radnom mjestu, ali je odbila predočiti EU digitalnu COVID potvrdu ili odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju,

- da je radnica imala saznanja kako mora predočiti jedan od navedenih dokaza jer je o tome usmeno i pismeno ranije obaviještena, a kako je isto odbila učiniti, nije joj dozvoljen ulaz na radno mjesto kako ne bi došlo do potencijalne ugroze pacijenata i drugih radnika s kojima dolazi u kontakt,

- da je radnica i slijedećih dana, sve do donošenja pobijane odluke pokušavala ući na svoje radno mjesto i odbijala predočiti EU digitalnu COVID potvrdu ili odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju s tim da je radnica od 05. listopada 2021. svakodnevno ulagala i zahtjev za zaštitu prava radnika zbog povrede njezinih prava u kojima je navela da je spriječena od strane ovlaštene osobe tuženika pristupiti svom radilištu / radnom mjestu,

- da radnica nije obavijestila poslodavca, za vrijeme nedolaska na radnom mjesto, o privremenoj sposobnosti za rad jer nije dostavila liječničku potvrdu,

- da je poslodavac 08. listopada 2021. tužiteljici (koji je tužiteljica primila 13. listopada 2021.) izrekao upozorenje na obveze iz radnog odnosa radi kontinuiranog neopravdanog odsustva sa radnog mjesta, neispunjavanja ugovorenih obveza iz radnog odnosa, povrede propisa o sigurnosti i zaštiti na radu i propisa o zaštiti,

- da je tužiteljica nakon upozorenja nastavila kršiti obveze iz radnog odnosa,

- da tužiteljici nije pruženo dodatno pravo obrane na navedene okolnosti jer postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, odnosno iz razloga jer je tuženik tužiteljici izrekao upozorenje na obveze iz radnog odnosa 08. listopada 2021., a tužiteljica i nadalje nije promijenila svoje postupanje,

- da je tuženik o namjeravanoj odluci otkaza ugovora o radu obavijestio radničko vijeće tuženika od kojeg je zatražio da u zakonom propisanom roku dostavi poslodavcu očitovanje u vezi namjeravane odluke o otkazu,

- da se radničko vijeće protivilo namjeri izvanrednog otkazivanja ugovora o radu,

- da je Odlukom Stožera Civilne zaštite Republike Hrvatske o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja svih zaposlenika zdravstvenih ustanova, trgovačkih društava koje obavljaju zdravstvenu djelatnost te privatnih zdravstvenih radnika na virus SARS-CoV-2 (Narodne novine broj: 105/21 i 108/21), radi zaštite pučanstva od zaraze i prijenosa te suzbijanja bolesti COVID-19 ranim otkrivanjem infekcije virusom SARS-CoV-2 uvedena obveza testiranja svih zaposlenika na virus SARS-CoV-2 u zdravstvenom sustavu, odnosno u zdravstvenim ustanovama, trgovačkim društvima koja obavljaju zdravstvenu djelatnost i kod privatnih zdravstvenih radnika, a koji dolaze na posao, najmanje dva puta u sedam dana. Za zaposlenike u zdravstvenom sustavu, odnosno u zdravstvenim ustanovama, trgovačkim društvima koja obavljaju zdravstvenu djelatnost i kod privatnih zdravstvenih radnika uvedena je posebna sigurnosna mjera obveznog predočenja EU digitalne COVID potvrde ili drugog odgovarajućeg dokaza o testiranju, cijepljenju ili preboljenju zarazne bolesti COVID-19 radi ulaska u prostore poslodavca, kojim dokazuju da su testirane na virus SARS-CoV-2, odnosno da su cijepljene ili su preboljele bolest COVID-19. Zaposlenici su bili obvezni EU digitalnu COVID potvrdu ili odgovarajući drugi dokaz predočiti na uvid ovlaštenoj osobi poslodavca. Zaposlenicima koji su odbili testiranje, a i odbili predočiti EU digitalnu COVID potvrdu ili odgovarajući drugi dokaz o testiranju, cijepljenju ili preboljenju zarazne bolesti COVID-19, nije bilo dozvoljeno ući u prostore poslodavca. Navedena Odluka je donesena na temelju članka 47. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (Narodne novine broj 79/07, 113/08, 43/09, 130/17, 114/18, 47/20 i 134/20),

- da tijekom postupka tužiteljica nije osporila da je odbila na ulazu na svoje radno mjesto predočiti EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju,

- da je tuženik zdravstvenih ustanova i da predstavlja poslodavca na kojeg se primjenjuje Odluka Stožera Civilne Zaštite

- da rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-II-5417/2021 od 21. prosinca 2021., nisu prihvaćeni prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom Odluke o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja svih zaposlenika zdravstvenih ustanova, trgovačkih društava koje obavljaju zdravstvenu djelatnost te privatnih zdravstvenih radnika na virus SARS-CoV-2.

- da su prema odredbi čl. 30. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Narodne novine br. 99/99 i 29/02– pročišćeni tekst) odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba,

- da je tužiteljica neopravdano izostajala s posla od 05. listopada 2021. pa sve do donošenja pobijane odluke o izvanrednom otkazu 11. studenog 2021. zbog čega rok za izvanredni otkaz nije počeo teći sve dok je trajalo takvo ponašanje tužiteljice, iz kojeg razloga je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena u skladu s čl. 116. st. 2. ZR,

- da tuženik nije obavijestio Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara i tehničara jer iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je tužiteljica osoba za koji je bila potrebna suglasnost sindikata, a i Zakonom o radu nije propisana obveza poslodavca da se obraća sindikatu u slučaju kada kod poslodavca postoji radničko vijeće.

9. Ovakve zaključke prvostupanjskog suda i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju (čl. 8. ZPP) u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, obzirom da isto nije dovedeno u dvojbu ni žalbom tužiteljice, a za svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao jasne i na zakonu osnovane razloge.

10. Odlukom Stožera Civilne zaštite Republike Hrvatske o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja svih zaposlenika zdravstvenih ustanova, trgovačkih društava koje obavljaju zdravstvenu djelatnost te privatnih zdravstvenih radnika na virus SARS-CoV-2 (Narodne novine broj: 105/21 i 108/21), radi zaštite pučanstva od zaraze i prijenosa te suzbijanja bolesti COVID-19 ranim otkrivanjem infekcije virusom SARS-CoV-2 uvedena je obveza testiranja svih zaposlenika na virus SARS-CoV-2 u zdravstvenom sustavu, odnosno u zdravstvenim ustanovama, trgovačkim društvima koja obavljaju zdravstvenu djelatnost i kod privatnih zdravstvenih radnika, a koji dolaze na posao, najmanje dva puta u sedam dana. Za zaposlenike u zdravstvenom sustavu, odnosno u zdravstvenim ustanovama, trgovačkim društvima koja obavljaju zdravstvenu djelatnost i kod privatnih zdravstvenih radnika odlukom Stožera uvedena je posebna sigurnosna mjera obveznog predočenja EU digitalne COVID potvrde ili drugog odgovarajućeg dokaza o testiranju, cijepljenju ili preboljenju zarazne bolesti COVID-19 radi ulaska u prostore poslodavca, kojim dokazuju da su testirane na virus SARS-CoV-2, odnosno da su cijepljene ili su preboljele bolest COVID-19. Zaposlenici su bili u obvezi predočiti na uvid EU digitalnu COVID potvrdu ili odgovarajući drugi dokaz ovlaštenoj osobi poslodavca. Zaposlenicima koji su odbili testiranje, kao i predočenje EU digitalne COVID potvrde ili odgovarajućeg drugog dokaza o testiranju, cijepljenju ili preboljenju zarazne bolesti COVID-19, nije bilo dozvoljeno ući u prostore poslodavca. Navedena Odluka je donesena na temelju članka 47. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (Narodne novine broj 79/07, 113/08, 43/09, 130/17, 114/18, 47/20 i 134/20).

11. Također, rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U- II-5417/2021 od 21. prosinca 2021., nisu prihvaćeni prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom Odluke o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja svih zaposlenika zdravstvenih ustanova, trgovačkih društava koje obavljaju zdravstvenu djelatnost te privatnih zdravstvenih radnika na virus SARS-CoV-2. Prema odredbi čl. 30. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Narodne novine broj 99/99 i 29/02– pročišćeni tekst) odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni su i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba. U navedenom rješenju Ustavni sud Republike Hrvatske utvrđuje kako onemogućavanje radniku koji nije predočio EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz o testiranju, cijepljenju ili preboljenju zarazne bolesti COVID-19 da pristupi u službene prostorije, poslodavac štiti život i zdravlje drugih radnika i pacijenata, a što je dužan prema čl. 7. st. 3. ZR i čl. 28. ZR te da mjere koje je tuženik provodio nisu diskriminatorne jer je radnicima tuženika ostavljena mogućnost izbora, cijepljenje koje je dostupno i besplatno ili testiranje koje se provodi prije dolaska na posao na trošak tuženika. Prema tome, Ustavni sud Republike Hrvatske smatra kako zahtjev da se obvezno testiraju osobe koje nisu cijepljenje i koje nisu preboljele bolest COVID-19 ima objektivno i razumno opravdanje, odnosno legitiman cilj i razmjerno je u smislu pravilne ravnoteže između interesa zajednice i poštovanja prava i sloboda pojedinaca.

12. U konkretnom slučaju, tužiteljica je odbila dati na uvid EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz o testiranju, cijepljenju ili preboljenju zarazne bolesti COVID-19 osobama ovlaštenim od strane tuženika kao poslodavca, prilikom dolaska na radno mjesto tužiteljice, smatrajući kako osobe koje su se nalazile na ulazu na radno mjesto tuženika nisu bile ovlaštene osobe za zakonito prikupljanje osobnih zdravstvenih podataka tužiteljice.

13. Odredbama čl. 116. ZR propisano je kako poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz Ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

14. Prilikom ocjene opravdanosti i zakonitosti predmetnog otkaza Ugovora o radu, potrebno je sukladno odredbi čl. 116. ZR uvažiti sve okolnosti i interese obiju strana jer je izvanredni otkaz Ugovora o radu najteži oblik prestanka radnog odnosa i smije se donijeti samo u slučaju kada zbog osobito grubog kršenja obveze iz radnog odnosa, nastavak radnog odnosa nije moguć.

15. Postojanje opravdanog razloga za otkaz mora dokazati poslodavac, odnosno tuženik.

16. Cijeneći sve provedene dokaze, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako, u izvanrednim okolnostima, odnosno u okolnostima povećanog rizika od širenja i prijenosa zarazne bolesti zbog koje su i donesene Odluke tuženika o provođenju Odluke Civilnog stožera Republike Hrvatske kako bi se smanjio rizik prijenosa zaraze, postupanje tužiteljice da ne predoči EU COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju predstavlja činjenicu koja može utjecati na ugovorni odnos s poslodavcem.

17. Pravilno se prvostupanjski sud poziva i na sadržaj odredbe čl. 7. st. 1. ZR i čl. 8. ZR jer je temeljna obveza radnika obavljati preuzeti posao prema uputama poslodavca u skladu s naravi i vrstom rada te je radnik u radnom odnosu dužan pridržavati se odredbi Zakona o radu i drugih zakona, odnosno propisa. Poslodavac nije dužan trpjeti u radnom odnosu radnika koji se grubo ne pridržava svojih obveza iz radnog odnosa, a neopravdani izostanak tužiteljice s posla u trajanju od 05. listopada 2021. pa sve do donošenja pobijane odluke o otkazu 11. studenog 2021. , zbog čega je nedvojbeno došlo do problema i poremećaja u procesu rada, neprihvatljivo je ponašanje u smislu odredbi Zakona o radu. Prema tome, neopravdani izostanak tužiteljice u navedenom trajanju predstavlja opravdan razlog za donošenje pobijane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud ocijenio, a posljedično tome pravilno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan. Kako je tužiteljica bila upozorena na obveze iz radnog odnosa zaprimanjem Upozorenja na obveze iz radnog odnosa dana 13. listopada 2021., kao i na svoju obvezu da je dužna dati na uvid valjanu digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju pisano i usmeno, što tužiteljica nije sporila te kako tužiteljica nije postupila po odluci Stožera Civilne zaštite, tuženik je postupio na zakonit način i donio pobijanu odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici.

18. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, tuženik je dokazao da su osobe koje su vršile provjeru digitalnih COVID potvrda ili drugog odgovarajućeg dokaza o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju kod tuženika, u spornom vremenskom periodu, bile osobe koje je tuženik ovlastio za prikupljanje osobnih zdravstvenih podataka. Naime, tuženik je u spis dostavio popis osoba i ovlaštenje tuženika za osobe koje su bile ovlaštene da od zaposlenika tuženika i drugih osoba na koje se primjenjuje Odluka Stožera Civilne zaštite od 28. rujna 2021. zatraže na uvid i provjeru negativni test na SARS-CoV-2, EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju. Također, navedene osobe su bile ovlaštene onemogućiti ulazak i boravak u prostorijima tuženika zaposlenicima i drugim osobama koje nemaju ili na zahtjev odbiju predočiti negativni test na SARS-CoV-2, EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju. Prema tome, tuženik je na zakonit način prikupljao osobne podatke jer je dokazao da postoji pravni akt kojim je ovlastio osobe koje su vršile provjeru digitalnih COVID potvrda ili drugog odgovarajućeg dokaza o cijepljenju, preboljenju ili testiranju.

19. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, tuženik je dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljici pa je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba.

20. Tužiteljici nije priznat trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu jer sa istom nije uspjela (čl.166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

Vukovar, 25. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Krešimir Biljan