Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1564/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Matiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, zastupanog po zaposlenici ŽZ, radi naknade štete, odlučujući povodom žalbi tužitelja i tuženika izjavljenih protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 14. listopada 2024. poslovni broj: Pn-2559/2020-49, u sjednici vijeća održanoj dana 28. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 14. listopada 2024. poslovni broj: Pn-2559/2020-49 pod točkom I. izreke presude.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja se prihvaća te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 14. listopada 2024. poslovni broj: Pn-2559/2020-49 ukida pod toč. III. i IV. izreke i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

II. Nepobijana točka II. izreke ostaje neizmijenjena.

III. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti tužitelju BZ iznos od 9.000,00 EUR sa zateznom kamatom od 01. lipnja 2020. do isplate. Ujedno mu je točkom II. izreke presude naloženo tužitelju plaćati rentu s osnova trajne tuđe pomoći u mjesečnom iznosu od 382,24 EUR, počev od listopada 2024. ubuduće do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec, s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate. Pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 89.214,87 EUR s naslova neimovinske štete zajedno sa zatraženim zateznim kamatama te je odbijen njegov zahtjev i za isplatom iznosa od 2.803,10 EUR s naslova mjesečne rente za trajnu tuđu pomoć zajedno sa zatraženim zateznim kamatama, kao i za dospjele iznose mjesečne rente s osnova trajne tuđe pomoći do mjeseca listopada 2024. zajedno sa zatraženim zateznim kamatama. Konačno, točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 7.665,60 EUR zajedno sa zateznom kamatom od 14. listopada 2024. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom, u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za isplatom u točki III. izreke pobijane presude i zahtjev za naknadu troškova postupka pobija tužitelj zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13. , 89/14. i 70/19. dalje: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu i da preinači presudu na način da tužbu usvoji u cijelosti, odnosno podredno da ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovni postupak radi provođenja dopune medicinskog vještačenja na temelju nove medicinske dokumentacije ili radi provođenja novog vještačenja po drugim vještacima te radi saslušanja svjedoka.

3. I tuženik podnosi žalbu, međutim, na točku I. izreke presude zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka uz prijedlog ovome sudu da uvaži njegove navode, a pobijanu presudu preinači u skladu s navodima žalbe, podredno da ukine presudu te predmet vrati na ponovno suđenje, kao i da naloži tužitelju platiti tuženiku trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu i žalbu.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja osnovana.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, koja mu je, prema njegovim navodima, nastala daljnjim pogoršanjem zdravstvenog stanja, koje je posljedica štetnog događaja od 02. svibnja 1978. kada je bio sudionik prometne nezgode kao putnik u vozilu na auto cesti Zagreb- Beograd.

7. Prvostupanjski sud svoju presudu temelji na okolnostima da među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost, činjenica da je u postupku provedenom pred Općinskim sudom u Vrbovcu između parničnih stranaka, provedeno medicinsko vještačenje kojim je tužitelju utvrđeno smanjenje životnih aktivnosti od 60% te da mu je utvrđena potreba za trajnom tuđom pomoći od dva sata dnevno. Kako je spornim sud ocijenio okolnost da li je nakon sklapanja sudske nagodbe pred Općinskim sudom u Vrbovcu kod tužitelja došlo do daljnjeg pogoršanja zdravstvenog stanja i smanjenja životnih aktivnosti do 90% te u tom smislu da li je osnovan njegov zahtjev koji se odnosi na naknadu s osnova pretrpljenih duševnih bolova radi smanjenje životne aktivnosti od daljnjih 30%, kao i da li je osnovano njegovo potraživanje naknade štete po osnovu pretrpljenih bolova i straha, sud je ove okolnosti utvrđivao po stručnim osobama. Tijekom postupka sud je tako utvrdio da je BZ, sada 66 godišnji muškarac s uznapredovanim psihoorganskim promjenama koje su posljedica traume mozga koju je zadobio u prometnoj nezgodi u svibnju 1978. te dugogodišnje epilepsije posttraumatske geneze, da se psihijatrijski zadnjih deset godina ne liječi, iako uzima propisani antidepresiv, da se s neurološke strane radi o razvoju posttraumatske farmakorezistentne epilepsije sa češćim epi napadima pri kojima se u dva navrata bio jače ozlijedio, jednom sa povredom glave i nosa, a drugi puta u kolovozu 2021. sa prijelomom bedrene kosti desno, zbog čega je operativno liječen, da se tijekom vremena razvila i ekstrapiramidna simptomatologija tj. medikamentozni tremor odnosno komplikacija primjene lijekova. Sud utvrđuje i da je sa strane neurologa i psihijatra zbog učestalih epi napada uslijed farmakorezistentne posttraumatske epilepsije te razvoja medikamentozne ekstrapiramidne simptomato- logije i progresije psihoorganskih promjena u bolesnika od 2014. došlo do pogoršanja stanja u omjeru od 7% dodatnih ulaganja pojačanih napora, tako da sada ukupno smanjenje životne aktivnosti procjenom neurologa i psihijatra iznosi 67%, a da je potreba za tuđom pomoći zbog neurološke i psihijatrijske dijagnoze u međuvremenu povećana na 2,5 sata dnevno. Pored toga, sud iz nalaza vještaka dr. Igora Stipančića (kirurga) utvrđuje i da je tužitelj imao dva epi napada tijekom 2021. u kojima se ozlijedio i da je zbog posljedice nastalih uslijed prijeloma desne bedrene kosti došlo do daljnjeg smanjenja životne aktivnosti i povećanja potrebe za tuđom pomoći, tako da uzevši sve u obzir objedinjeno ukupno smanjenje životne aktivnosti tužitelja iznosi 70% i tužitelj ima potrebu za trajnom tuđom pomoći od 3 h na dan.

8. Uzimajući u obzir opseg daljnjeg pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja utvrđenog po stručnim osobama sud pozivom na odredbu čl.1100. st.2. ZOO-a zaključuje da utvrđene posljedice pogoršanja s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, a temeljem pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, opravdavaju dosudu iznosa od 9.000,00 EUR-a. U preostalom dijelu po navedenoj osnovi, sud je odbio zahtjev tužitelja za isplatom daljnjeg iznosa od 89.214,87 EUR kao previsoko postavljenom. U odnosu na zahtjev kojim se traži povišenje rente sud je na temelju odredbe čl. 1095. st. 2. u vezi čl. 1088. Zakona o obveznim odnosima i čl. 223. ZPP-a, usvojio zahtjev tužitelja za povišenjem novčane rente s naslova tuđe pomoći mjesečno do iznosa od 382,24 EUR mjesečno (3 sata x 30 dana x 4,25 EUR) počev od mjeseca listopada 2024. pa nadalje, uz napomenu da je nakon ponude i neuspjelih pregovora oko sklapanja nagodbe tuženik nesporno samoinicijativno započeo s isplatom tuđe pomoći tužitelju u iznosu od 382,24 EUR mjesečno i to od 01. listopada 2020. U preostalom dijelu i po navedenoj osnovi zahtjev tužitelja je odbijen za iznos od 2.803,10 EUR s naslova mjesečne rente za trajnu tuđu pomoć zajedno sa zatraženim zateznim kamatama. Ujedno je sud odbio i zahtjev tužitelja za isplatu dospjelih iznosa mjesečne rente s osnova trajne tuđe pomoći do mjeseca listopada 2024. zajedno sa zatraženim zateznim kamatama, uvažavajući nespornu činjenicu da je tuženik plaćao naknadu tuđe pomoći tužitelju u iznosu od 382,24 EUR mjesečno od 01. listopada 2020.

9. U svojoj žalbi tužitelj ističe da su vještaci podcijenili težinu trajnih posljedica koje ukazuju kako se radi o smanjenju životnih aktivnosti većeg opsega nego što navode vještaci te da mu je potrebna trajna tuđa pomoć svakodnevno u punom opsegu. Pored toga posebno ukazuje da je sud neosnovano odbio njegov prijedlog za daljnjim uvidom u medicinsku dokumentaciju i za daljnjim vještačenjem budući je tijekom 2024. došlo do novog pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja. Tužitelj smatra kako su ovim odbijanjem suda prvog stupnja počinjene bitne povrede odredbi čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 7., čl. 8., čl. 250, čl. 260 i čl. 261. ZPP-a te je tužitelju onemogućeno raspravljanje čime je počinjena bitna povreda odredbi ZPP-a iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a. Isto tako, tužitelj tvrdi kako je sud neosnovano odbio dokazni prijedlog za njegovim saslušanjem ili saslušanjem njegove supruge upravo na okolnosti utvrđenja sadržaja pružanja tuđe pomoći. Konačno, tužitelj tvrdi kako je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u dijelu u kojem je ocijenio kako mu je potrebno 3 sata tuđe pomoći i kada je cijenu sata utvrdio u iznosu od 4,25 EUR, a ne po 10 EUR 4 sata dnevno. Konačno, tužitelj smatra da je sud pogrešno, u nedostatku naznake početka dana potraživanja mjesečne rente u tužbenom zahtjevu, odlučio dosuditi rentu tek od dana donošenja presude, a ne od dana podnošenja tužbenog zahtjeva.

10. Tuženik u žalbi ističe kako su tužitelju kamate na glavnicu od 9.000,00 EUR mogle biti dosuđene tek od presuđenja, a ne od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud budući je valjalo primijeniti Zakon o obveznim odnosima koji je bio na snazi u trenutku nastanka štetnog događaja 2. svibnja 1978.

11. Ovdje valja najprije reći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci donesenoj u predmetu poslovni broj Rev-298/2024 od 11. lipnja 2024. u kojem je razmatrao zahtjev za naknadu štete iz istovrsne činjenične osnove iznio stav da „Iako je ovopredmetna šteta u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem iz 1997. (iz čega se i izvodi odgovornost tuženika na nastalu štetu) ta šteta, nastala pogoršanjem zdravstvenog stanja tužitelja, predstavlja novu, zasebnu štetu. Ta je novo nastala šteta od prije možda i bila predvidiva, ali je svakako bila neizvjesna. No, u svakom slučaju, i iako je u istoj uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnom radnjom iz 1997. godine - ta novonastala šteta nije u vremenski neprekinutom kontinuitetu sa prethodno postojećom štetom, jer to pogoršanje vremenski i faktično predstavlja novo, odvojeno stanje i time novu, zasebnu štetu nastalu tek 2012.“. Obzirom istovrsni stav prihvaća i ovaj sud to se na obvezni odnos stranaka primjenjuje Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje ZOO).

12. Polazeći od stava prvostupanjskog suda da među parničnim strankama nije sporna osnova nego samo visina tužbenog zahtjeva te u okviru utvrđenja daljnjeg pogoršanja zdravstvenog stanja kao posljedice prometne nezgode od 02. svibnja 1978. i prema ocjeni ovoga suda pravo osobnosti tužitelja povrijeđeno je u opsegu koji opravdava dosuđenje daljnje novčane naknade štete. Naime, kraj okolnosti da je kod tužitelja doista došlo do daljnjeg smanjenja životne aktivnosti i daljnje potrebe za tuđom pomoći i njegom, koje činjenice su utvrđene nakon danog mišljenja stručnih osoba, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je zahtjev tužitelja za naknadom štete osnovan. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbi tuženika i potvrditi pobijanu presudu pod točkom I. izreke.

13. Međutim, u okviru okolnosti da je kod tužitelja došlo do daljnjeg pogoršanja zdravstvenog stanja tijekom postupka (2024.) žalbeni navodi tužitelja o pogrešnoj valorizaciji novonastalih posljedica štetnog događaja, opravdano dovode u sumnju stajalište prvostupanjskog suda da tužitelj povrh iznosa dosuđenog u točki I. izreke neosnovano potražuje daljnju naknadu štete.

14. Tijekom postupka tužitelj je nakon izrade nalaza i mišljenja vještaka i njihovog usmenog očitovanja na iznesene primjedbe tijekom 2023., uz pisani podnesak od 12. travnja 2024. dostavio u spis novu medicinsku dokumentaciju, koja je datirana u periodu od 28. veljače 2023. do 21. ožujka 2024. te je uz to podneskom od 25. srpnja 2024. dostavio sudu nalaz i mišljenje sastavljene nakon provedenog medicinskog vještačenja tužitelja u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj P- 5927/2022, a koji nalaz i mišljenje su poslužili za davanje ocjene o 80 % smanjenja životne aktivnosti tužitelja te davanje ocjene o potrebi 8 sati tuđe pomoći i njege svakodnevno, što je sve posljedica pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja.

15. Ujedno je punomoćnik tužitelja na ročištu održanom 12. rujna 2024. na kojem je zaključena glavna rasprava predložio provesti novo medicinsko vještačenje na okolnost smanjenja životne aktivnosti i ocjene trajne tuđe pomoći i njege obzirom na daljnje pogoršanje zdravstvenog stanja. Pored toga punomoćnik tužitelja predložio je i da se novo dostavljena liječnička dokumentacija dostavi i ranije određenim vještacima radi dopune vještačenja. Ovakvim prijedlozima punomoćnika tužitelja, tuženik se protivio uz navode da je medicinska dokumentacija dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka te da nema osnove da se ista uzme u obzir prilikom izrade dopune vještačenja kako to neosnovano tužitelj navodi. Sud je svojim rješenjem odlučio da se predloženi dokazi neće provoditi.

16. U smislu odredbe čl. 299. st. 2. ZPP-a stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Pripremno ročište na kojem je zaključen prethodni postupak u ovom predmetu održano je 5. svibnja 2021. U tom smislu nedvojbeno je da tužitelj medicinsku dokumentaciju datiranu u periodu od 28. veljače 2023. do 21. ožujka 2024. niti nije mogao predati prije zaključenja prethodnog postupka, a daljnje pogoršanje zdravstvenog stanja i trenutak nastanka medicinske dokumentacije odnosno izrade novog nalaza i mišljenja u drugom predmetu prvostupanjskog suda, nikako se ne može pripisati krivnji tužitelja. Stoga osnovano tužitelj tvrdi da mu je povrijeđeno njegovo pravo na raspravljanje s vještacima o činjenicama koje su predmet vještačenja, čime je počinjena bitna povreda odredaba zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP-a

17. U tom smislu niti razloge navedene u obrazloženju zbog kojih prvostupanjski sud naknadu imovinske štete u vidu rente s osnova tuđe trajne tuđe pomoći procjenjuje u mjesečnom iznosu od 382,24 EUR te neimovinsku štetu u visini od 9.000,00 EUR za sada nije moguće prihvatiti pravilnom. Naime i u odnosu na prigovore tužitelja vezano uz opseg trajanja tuđe pomoći (koja je prema njegovom mišljenju potrebna u većem broju sati kroz dan, nego je dosuđeno po prvostupanjskom sudu) valja istaknuti da je sud bio dužan omogućiti tužitelju da se razmotre i provedu dokazi koje predložio nakon zaključenja prethodnog postupka.

18. Kako je sud u smislu odredbe čl.299. ZPP-a bio dužan omogućiti tužitelju da tijekom glavne rasprave iznose nove činjenice i predlaže nove dokaze budući ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, što je sud propustio učiniti, to je primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a valjalo prihvaćanjem žalbe tužitelja ukinuti pobijanu presudu pod točkom III. izreke, a posljedično i odluku o troškovima postupka pod točkom IV. izreke i u tom dijelu predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

19. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će nakon otklanjanja bitne povrede postupka provesti predložene dokaze i iste analizirati i ocijeniti kako to nalaže čl. 8. ZPP-a. U tom smislu prvenstveno je potrebno po stručnim osobama potpuno utvrditi opseg pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja, koje je u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem iz 1978. Ovdje se ukazuje i na potrebu otklona nedostataka na koje u žalbi ukazuje tužitelj u smislu okolnosti da u tužbenom zahtjevu nije naznačen početak potraživanja mjesečne rente te je u daljnjem tijeku postupka potrebno utvrditi i okolnost da li je među strankama nesporno da je tužitelj nakon ponude i neuspjelih pregovora oko sklapanja nagodbe, započeo s isplatom tuđe pomoći tužitelju umjesto u nagodbi iz 2014. utvrđenih 900,00 kn mjesečno s isplatom iznosa od 2.880,00 kn / 382,24 EUR mjesečno od 01. listopada 2020. nadalje, budući se na ovu okolnost tužitelj nije očitovao, a tuženik nije dostavio dokaz o povećanim uplatama.

20. Nadalje, u odnosu na kamate na naknadu neimovinske štete ukazuje se sudu prvog stupnja da prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi poslovni broj Rev – 298/2024 od 11. lipnja 2024. u slučaju pogoršanja zdravstvenog stanja oštećenika nastalog u cijelosti nakon stupanja na snagu ZOO-a, a kada je primarno ozljeđivanje (s kojim je u uzročno- posljedičnoj vezi pogoršanje zdravstvenog stanja) nastalo prije 1. siječnja 2006., zatezne kamate na neimovinsku štetu u vidu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti počinju teći od dana utuženja, a ne od dana presuđenja.

21. Sud će stoga imajući u vidu rečeno u novoj odluci iznijeti razloge o osnovanosti zahtjeva za daljnjom naknadom štete, vodeći računa o svim okolnostima koje je dužan uzeti u obzir u konkretnom slučaju kako bi ovaj sud u eventualno novom žalbenom postupku bio u mogućnosti ocijeniti zakonitost odluke. Ujedno će novom odlukom odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

22. Nepobijana točka II. izreke ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 28. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun