Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-7378/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog RL zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. i stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24.) odlučujući o žalbi okrivljenog RL podnesenoj po braniteljici Nataši Pećar odvjetnici iz Zagreba protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj: Pp-2666/2022-35 od 22. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog RL i pobijana presuda potvrđuje.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljeni RL je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 100,00 eur u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni RL proglašen je krivim, da je na način činjenično opisan u točki 1. izreke pobijane presude počinio prekršaj iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koji prekršaj mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 800,00 eura te da je počinio prekršaj činjenično opisan u točki 2. izreke pobijane presude iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koji prekršaj mu je utvrđena novčana kazna od 270,00 eur te je na temelju članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona okrivljeniku izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.070,00 eur koju kaznu je obvezan platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti presude, ako u tom roku plati 2/3 izrečene novčane kazne smatrati će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

2. Na temelju članka 139. stavka 3. u svezi sa člankom 138. stavkom 2. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eur u roku od 90 dana po pravomoćnosti presude.

3. Protiv te presude okrivljeni RL je pravodobno po braniteljici podnio žalbu i svih zakonom propisanih žalbenih osnova radi koje se presuda može pobijati dakle bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pogrešne primjene odredaba materijalnog prava te odluke o izrečenoj prekršajnopravnoj sankciji.

3.1. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati da se pobijana presuda preinači na način da se oslobodi od optužbe, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) ovaj sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, pri tome nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi pazi po službenoj dužnosti.

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda naveden u točki 41. obrazloženja prvostupanjske presude kojim se u cijelosti prihvaćen iskaz svjedokinje NL kao uvjerljiv, sigurnan, životno dosljedan i jasnim te da je upravo na temelju toga iskaza sud donio osuđujuću presudu, navodeći da je svjedokinja u bitnom mijenjala svoj iskaz, da je navedeni iskaz u nesuglasju iskaza oštećenice u dijelu u kojem oštećenica tvrdi kako je sestru zamolila da starijeg sina R odvede baki i djedu u posjet „da vidi lampice“ dok sama svjedokinja vezano za taj događaj navodi kako je njoj oštećenica rekla „da makne R iz kuće uopće ne spominjući posjet baki ili gledanje lampica“. Jadnako tako žalitelj u žalbi osporava iskaz oštećenice kao tužiteljice RLU te svjedokinje NLU majke oštećenice. Nadalje, navodi da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio vještačenje iz parničnog spisa koji se vodi među stankama, a u kojem je jasno utvrđena manipulativnost oštećenice i njena sklonost iznošenju neistine vezano uz događaje koji se ovdje opisuju, a da nije proveden niti dokazni prijedlog obrane odnosno nije u postupku prvostupanjski sud ispitao vještake doktora FL i doktoricu N a u obrazloženju presude nije obrazloženo zašto taj prijedlog obrane nije prihvaćen te ukoliko je sud smatrao da je takav dokazni prijedlog nepotreban onda isto treba obrazložiti u protivnom da se presuda ukazuje nezakonitom.

7. Međutim, suprotno tvrdnji žalitelja u točki 26. obrazloženja prvostupanjske presude sud je naveo, da se odbija izvođenje dokaza i dokaznih prijedloga obrane kao i da se provede dokaz psihijatrijsko-psihološkog vještačenja oštećene, te da se isti dokaz neće odrediti jer se izvođenjem istog ne bi utvrdilo bitno drugačije činjenično stanje, a odbijen je dokazni prijedlog priklopa spisa POb -604/22, kao ispitivanje svjedoka doktora DL i doktorice BL kao i svjedoka ŽL i doktorice VL i FL iz istih razloga. Jednako tako iz zapisnika o nastavku glavne rasprave održane dana 19. svibnja 2025. (list broj 370 i 371), u kojem je branitelj okrivljenika predložio, između ostalog, da je potrebno utvrditi sve okolnosti a posebno one koje se odnose na motive tužiteljice te da iz vještačenja provedenog u postupku POb-604/2022 koje je priloženo u spisu jasno proizlazi i sklonost tužiteljice da iznosi lažne prijave a što je također ovdje slučaj, a isto proizlazi i iz iskaza tužiteljice. Prvostupanjski sud je na toj glavnoj raspravi odbio navedeni dokazni prijedlog te konstatirao da ne treba izvesti te dokaze pozivajući se na članak 178. stavku 2. Prekršajnog zakona kao da ne treba izvesti još neke dokaze odnosno dokaze koji su predložile stranke te objavio da je glavna rasprava završena.

8. Nadalje, psihijatrijsko psihološko vještačenje roditeljskih kapaciteta majke RLU i oca RL u odnosu na njihovu zajedničku maloljetničku djecu R i EL koji nalaz je Općinski građanski sud u Zagrebu odredio u svrhu procjene radi donošenja odluke s kojim roditeljem će maloljetna djeca stanovati te osobnim odnosima s drugim roditeljima odnosno nalaz i mišljenje profesora VL i prof.dr.sc. FL u koje vještačenje je okrivljenik predlagao da prvostupanjski sud izvrši uvid te ispita u svojstvu svjedoka navedene profesore, međutim navedeni nalaz i mišljenje nema veze sa konkretnim događajem, i prvostupanjski sud je pravilno odbio navedeni dokazni prijedlog, jer vještačenje iz drugog sudskog postupka, bez da je vještačenje provedeno za potrebe ovog prekršajnog postupka ne može se koristiti kao dokaz.

9. Odredbom članka 309. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN broj: 152/08, 76/09., 80/11., 121/11-pročišćeni tekst, 97/12-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25.) koja odredba se sukladno s odredbom članka 82. stavak 3. Prekršajnog zakona primjenjuje u prekršajnom postupku propisano je: „(1) vještačenje određuje pisanim nalogom tijelo koje vodi postupak, u nalogu će se navesti u svezi s kojim činjenicama se obavlja vještačenje i kome se povjerava. Nalog se dostavlja i strankama“. Dakle, citiranom zakonskom odredbom je izrijekom navedeno da se vještačenje određuje pisanim nalogom tijelo koje vodi postupak, a u ovom konkretnom predmetu Općinski sud u Novom Zagrebu pa slijedom navedenog vještačenje koje predlaže žalitelj nije od utjecaja na odlučivanje o krivnji okrivljenika.

10. Nadalje, prvostupanjski sud je proveo opsežan dokazni postupak u postupku je ispitao okrivljenika na navode optužnog prijedloga pročitao pisanu obranu okrivljenika, u kojim obranama okrivljenik je dao opisao obiteljsku situaciju te porekao učin prekršaja koji su mu stavljeni na teret odnosno da nije počinio nasilje u obitelji 27. studenog 2021. te 28. studenog 2021., u postupku je ispitana oštećenica podnositeljica optužnog prijedloga supruga okrivljenika RLU te je prvostupanjski sud u postupku suočio okrivljenika i tužiteljicu oštećenicu RLU, ispitani su svjedoci NL sestra oštećenice, ĆL sestra okrivljenika, NLU majka oštećenice prvostupanjski sud je proveo dokaz suočenja između okrivljenika RL te svjedokinje NLU a jednako tako i suočenje sa svjedokinjom NL, proveden je dokaz suočenja i svjedokinje ĆL sa svjedokinjom NLU, te je prvostupanjski sud u postupku ispitao i svjedokinje PL te svjedokinju ŠL djelatnice Centra za socijalnu skrb.

10.1. Prvostupanjski sud je, nadalje, proveo i sve ostale dokaze navedene u točki 5. obrazloženja prvostupanjske presude te je valjanom analizom provedenih dokaza cijeneći sve provedene dokaze sukladno odredbi članka 88. Prekršajnog zakona po slobodnom sudačkom uvjerenju pravilno zaključio da je okrivljenik postupanjem navedenim u izreci prvostupanjske presude ostvario zakonska obilježja prekršaja iz članka 22. stavka 3. te članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a odluku o krivnji je valjano i argumentirano obrazložio koje razloge u cjelini prihvaća i ovaj sud.

10.2. Navodi žalbe u kojima okrivljenik nastoji obezvrijediti iskaz oštećene tužiteljice RLU te ML ovaj sud nije prihvatio. Naime, iskaze svjedokinja oštećenice RLU, NL je prvostupanjski sud prihvatio kao istinite, uvjerljive, objektivne i detaljne u opisu dinamike događaja kritične zgode, te po ocjeni ovog suda neznatna odstupanja u iskazu oštećenice tužiteljice i svjedokinje NL nisu dovela u sumnju vjerodostojnost navedenih iskaza.

10.3. Prvostupanjski sud je navedene iskaze potkrijepio i na temelju rezultata dokazne radnje suočenja sa okrivljenikom te se ističe da je smisao dokazne radnje suočenja kontradiktorno sučeljavanja ispitanika oko važnih i spornih činjenica u cilju utvrđivanja vjerodostojnosti i uvjerljivost iskaza okrivljenika i svjedoke pri čemu se konstatira i ocjenjuje držanje tijela, promjene izgleda, geste i slično, a koja dokazna radnja od strane prvostupanjskog suda je ispravno provedena te je i na temelju „govora tijela“ prvostupanjski sud imao dovoljno osnova za zaključak o vjerodostojnosti i uvjerljivosti iskaza ispitanih svjedokinja, pa stoga po ocjeni ovog suda nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica i postojanje krivnje okrivljenika pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

11. Valja naglasiti da je prvostupanjski sud u točki 44. obrazloženja prvostupanjske presude ocijenio i analizirao i sve ostale provedene dokaze te obrazložio zbog kojih razloga navedene dokaze nije prihvatio, odnosno da svjedokinje ĆL, SL i NLU nisu imale korisna i neposredna saznanja o predmetnom događaju.

12. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni prvostupanjski sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne u smislu odredbe članka 36. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona te kao olakotne okolnosti okrivljeniku cijenio osobne imovinske prilike, da uzdržava četvero djece, dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost te je prvostupanjski sud ocijenio da nisu nađene kod okrivljenika otegotne okolnosti. Okrivljeniku je za prekršaj činjenično opisan u točki 1 izreke pobijane presude pravno označen kao prekršaj iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrečena novčana kazna bliže propisanom zakonskom minimumu dakle prvostupanjski sud se prilikom izbora vrste i mjere prekršajnih sankcija odlučio za novčanu kaznu te okrivljeniku utvrdio novčane kaznu i na temelju članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona izrekao ukupnu novčanu kaznu koja je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje te ostalim okolnostima navedenim u obrazloženju prvostupanjske odluke i po ocjeni ovog suda tako izrečenom novčanom kaznom će se ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Nisu se stekli uvjeti za preinaku izrečene novčane kazne na blažu.

13. Nadalje, okrivljenik je na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona obvezan na naknadu troškova žalbenog postupka koja svota je određena sukladno trajanju i složenosti postupka te sukladno rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN broj: 18/13), bliže minimalnom propisanom iznosu paušalne svote te ovaj sud smatra da neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao niti uzdržavanje osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati plaćanjem navedene paušalne svote.

14. Slijedom svega navedenog na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 28. kolovoza 2025.

Zapisničarka:

Koraljka Polak Medaković,v.r.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Medić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužiteljicu.