Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-506/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog FF , zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024.; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-106/2025-9 od 31. srpnja 2025., u sjednici održanoj 28. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog FF kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kov-106/2025-9 od 31. srpnja 2025. Općinski sud u Čakovcu je, na temelju čl. 127. st. 4. u vezi sa čl. 131. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/25., dalje: ZKP/08 - sud prvog stupnja propustio je naznačiti broj „Narodnih novina“ 72/25.), po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, produljio istražni zatvor i to nakon što je Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu podiglo optužnicu u kojoj se okrivljenika tereti za počinjenje kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11.
2. Protiv toga rješenja žalbu podnosi okrivljeni IF po branitelju po službenoj dužnosti Danku Mandiću, odvjetniku, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu okrivljeniku ukine istražni zatvor te ga po potrebi zamijeni nekom od mjera opreza.
3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-D579/2025-2 od 27. kolovoza 2025. isti vratilo.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prije sve, ovaj žalbeni sud uočava da se okrivljenik, premda u žalbi izrijekom ne navodi žalbene osnove, prvenstveno žali zbog žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s time da je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovaj žalbeni sud ispitao pobijano rješenje i po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.
6. Okrivljenik nije u pravu kada smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio relevantne činjenice na kojima temelji svoju odluku.
6.1. Žalitelj prvenstveno nije u pravu kada u žalbi napada pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, konkretno, kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11, uz bitnu argumentaciju da samim time što je na prijevoz uzeo pet stranih državljana bez osobnih dokumenata, za koje mu je rečeno da su turisti, ne proizlazi zaključak o postojanju osnovane sumnje da je počinio predmetno kazneno djelo.
6.2. Suprotno okrivljeniku, prvostupanjski sud prije svega s pravom smatra da iz dokaza i podataka u spisu, posebice sadržaja iskaza stranih državljana AF i PF, prvenstveno proizlazi, dakako u ovoj fazi postupka na razini osnovane sumnje, da se ovdje radilo o dobro organiziranom i pomno planiranom naplatnom poduhvatu ilegalnog prevoženja stranih državljana i njihovog prebacivanja u druge države članice Europske unije, a što u povezanosti sa rezultatima pretrage njegovog mobilnog uređaja koji ukazuju da je putem telefonske komunikacije od nepoznate osobe dobivao upute i dogovarao detalje prijevoza stranih državljana, za sada, svakako na razini osnovane sumnje, i po stavu ovog žalbenog suda upućuje na zaključak da je žalitelj u tom protupravnom poduhvatu iz motiva koristoljublja sudjelovao svjesno i htijući, odnosno da je bio svjestan da se radi o ilegalnom prijevozu.
7. Okrivljenik nije u pravu niti kada u žalbi napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju opasnosti od bijega (posebna istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08), uz bitnu argumentaciju da je državljanin Republike Francuske, koja je kao i Republika Hrvatska članica Europske unije, te da je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru u dovoljnoj mjeri utjecao na njega da shvati konzekvence ukoliko bi tijekom suđenja napustio Republiku Hrvatsku, s time da je voljan prihvatiti svaku mjeru opreza koju bi mu sud izrekao kao zamjenu za istražni zatvor.
7.1. Suprotno žalitelju, imajući na umu da je isti državljanin Francuske, da za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama, ni bilo kakvim drugim vezama, te da iz dokaza i podataka u spisu, na razini osnovane sumnje, proizlazi da je njegov isključivi razlog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku, u povezanosti s visinom kazne zatvora s kojom je suočen ukoliko bude proglašen krivim za počinjenje terećenog kaznenog djela (naime, radi se o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina), izraženom kriminalnom voljom koja se posebice ogleda u tome da je radi počinjenja ovog djela morao doputovati čak iz Francuske, te samom prirodom kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom predmetu, a koja podrazumijeva poznavanje načina i puteva ilegalnog prelaska granice Republike Hrvatske, kao i kontakte s osobama kojima je to poznato, prvostupanjski sud izvodi pravilan zaključak da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi mogao pobjeći i tako postati nedostupan pravosudnim tijelima u Republici Hrvatskoj (istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08).
8. Naposljetku, a suprotno žalitelju, sve prethodno navedene okolnosti, posebice one koje govore o tome da isti za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama, da je isključivi razlog njegovog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku i to iz motiva koristoljublja u povezanosti s visinom kazne zatvora koja mu potencijalno može biti izrečena u ovom postupku, kao i opisanom kriminalnom voljom, te prirodom samog kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, i po stavu ovog žalbenog vijeća upućuju na pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da se ostvarenje svrhe određivanja istražnog zatvora u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08, kao niti jamstvom.
9. Budući da slijedom svega iznesenog žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda na čije postojanje sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Varaždinu 28. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Kolenko
