Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26 D
Poslovni broj: Kž-509/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog KL i okrivljenog OL, zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. u vezi s čl. 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama oboje okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: Kov-86/2025-9 od 11. kolovoza 2025., u sjednici održanoj 28. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe okrivljenih KL i OL kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kov-86/2025-9 od 11. kolovoza 2025., Općinski sud u Koprivnici je, na temelju čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP/08 – sud prvog stupnja propustio je navesti broj „Narodnih novina“ 72/2025.), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, produljio istražni zatvor nad okrivljenicima KL i OL, zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. u vezi s čl. 52. KZ/11.
2. Protiv toga rješenja žalbu podnosi okrivljeni KL po branitelju Bruni Čeru, odvjetniku, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati kao osnovana i ukine istražni zatvor.
3. Žalbu protiv rješenja pravovremeno podnosi i okrivljeni OL po braniteljici Željki Horvat Šoš, odvjetnici, iz svih zakonom dopuštenih razloga, s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Varaždinu usvoji žalbu, preinači pobijano rješenje na način da se istražni zatvor ukine, a podredno na način da se istražni zatvor zamijeni mjerama opreza zabrane posjećivanja određenog mjesta/područja i redovitog javljanje nadležnoj policijskoj postaji, kojima se može ostvariti ista svrha.
3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-588/2025-3 od
28. kolovoza 2025. isti vratilo.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. U odnosu na žalbu okrivljenog KL:
6. Ovo žalbeno vijeće prvenstveno uočava da okrivljenik u žalbi ne osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti, konkretno, kazneno djelo krađe u produljenom trajanju iz čl. 228. st. 1. u svezi čl. 52. KZ/11, već samo napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, te da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.
6.1. Okrivljeni KL pritom u bitnome upire da do sad nije bio osuđivan, tako da njegov uobičajeni obrazac ponašanja ne obuhvaća činjenje kaznenih djela, dok činjenica da je u ovom slučaju u dva navrata zatečen prilikom činjenja kaznenih djela, po njegovom mišljenju, nije toliko ozbiljna da bi opravdavala zaključak o opasnosti od ponavljanja djela, odnosno da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe istražnog zatvora razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, naročito kada se ima u vidu da ga se na taj način onemogućava da radi i tako uzdržava svoju obitelj, posebice dvoje malodobne djece koja se školuju.
6.2. Suprotno žalitelju, imajući u vidu dokaze i podatke u spisu koji, na razini osnovane sumnje, govore o tome da ga u ponovnoj krađi gazolina, vlasništvo TD INA – industrija nafte d.d. Zagreb, nije odvratilo niti to što je prilikom prvog počinjenja tog djela bio zatečen po djelatnicima policije, dapače, u razmaku od svega nekoliko mjeseci ponovio je istu krađu, i to na istom mjestu, prvostupanjski sud izvodi pravilan zaključak da se u konkretnom slučaju radi o povećanoj kriminalnoj količini, pri čemu je okrivljenik ispoljio vrlo visok stupanj kriminalne volje, upornosti i ustrajnosti u počinjenju terećenog kaznenog djela, i to na razini drskosti, tako da je i po stavu ovog žalbenog suda riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na izrazito visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili slično kazneno djelo, te da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.
6.3. Stoga žalba okrivljenog ŠL nije prihvaćena.
7. U odnosu na žalbu okrivljenog OL:
7.1. Glede žalbe tog okrivljenika, ovaj žalbeni sud prije svega uočava da se okrivljenik, premda u žalbi uvodno naznačuje da istu podnosi iz "svih zakonom dopuštenih razloga", prvenstveno žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7.2. Okrivljenik prije svega nije u pravu kada u žalbi smatra da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka time što u pobijanom rješenju nije dao jasne, razumljive i konkretne razloge zašto smatra da se svrha istražnog zatvora u ovom slučaju ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, čime sadržajno očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08..
7.3. Suprotno žalitelju, sud prvog stupnja u toč. 16. obrazloženja pobijanog rješenja iznio jasne, određene i po ocijeni ovog žalbenog suda dostatne razloge zašto smatra da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju realno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza, s kakvim zaključkom se okrivljenik očito ne slaže, što, međutim, ne ulazi u okvire žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, već se radi o žalbenim tvrdnjama koje se podvode pod žalbenu osnovu pogrešno i nepotpunu utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu.
7.4. Okrivljenik nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7.5. Pritom u žalbi ne osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti, konkretno, kazneno djelo krađe u produljenom trajanju iz čl. 228. st. 1. u svezi čl. 52. KZ/11, već samo napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, te da se u ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.
7.6. Okrivljenik u žalbi u bitnome upire da do sad nije bio osuđivan, te činjenicu da je zaposlen u vlastitom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu na koji način ostvaruje prihode za život, a što u povezanosti s vremenom koje je do sada proveo u istražnom zatvoru koje je u toj mjeri utjecalo na njega da shvati nedopustivost svog ponašanja da mu ne pada na pamet ponovno činiti takva ili slična kaznena djela, po njegovom mišljenju, upućuje da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da u konkretnom slučaju postoje osobite okolnosti koje ukazuju da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili slična kaznena djela, te da se svrha istražnog zatvora ne može postići i primjenom drugih blažih mjera.
7.7. Suprotno žalitelju, imajući u vidu dokaze i podatke u spisu koji govore o tome da ga u ponovnoj krađi gazolina, vlasništvo TD INA – industrija nafte d.d. Zagreb, nije odvratilo niti to što je prilikom prvog počinjenja tog djela bio zatečen po djelatnicima policije, dapače, u razmaku od svega nekoliko mjeseci ponovio je istu krađu, i to na istom mjestu, prvostupanjski sud izvodi pravilan zaključak da se u konkretnom slučaju radi o povećanoj kriminalnoj količini, pri čemu je okrivljenik ispoljio vrlo visok stupanj kriminalne volje, upornosti i ustrajnosti u počinjenju terećenog kaznenog djela, na razini drskosti, tako da je i po stavu ovog žalbenog suda riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na izrazito visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili slično kazneno djelo, te da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.
7.8. Pritom, a vezano za žalbene navode kojim okrivljenik ističe da je zaposlen u vlastitom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu na koji način ostvaruje prihode za život, tako da mu činjenje kaznenog djela za kakvo je osnovano sumnjiv u ovom predmetu nije potrebno za ostvarenje prihoda za život, valja primijetiti da prvostupanjski sud pravilno rezonira kada zaključuje da ta činjenica, a sasvim suprotno onome što se sugerira u žalbi, dodatno upućuje na visok stupanj kriminalne volje i odlučnosti okrivljenika u počinjenju predmetnog kaznenog djela.
7.9. Naposljetku, imajući u vidu cjelokupni kontekst obrazloženja pobijane odluke, posebice sadržaj toč. 18. obrazloženja, jasno je vidljivo da prvostupanjski sud činjenicu da se otac okrivljenika nalazi na izdržavanju kazne zatvora ne uzima kao okolnost koja upućuje na opasnost da bi žalitelj boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili slično kazneno djelo, već samo kao činjenicu koja govori o tome da se u zajedničkom domaćinstvu u kojem isti živi trenutno nalazi samo njegova majka u dobi od 48 godina.
7.10. Stoga žalitelj nije u pravu niti kada u žalbi smatra da je prvostupanjski sud u ovom slučaju povrijedio i odredbu iz čl. 6. Europske konvencije o ljudskim pravima – pravo na pravično suđenje, konkretno načelo zabrane "krivnje po srodstvu" i diskriminacije.
8. Slijedom svega navedenog žalba okrivljenog OL nije osnovana.
9. Budući da žalbe okrivljenika nisu osnovane, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede propisane u čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.
U Varaždinu 28. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Kolenko
