Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kžzd-49/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika DB, zbog kaznenog djela iz čl. 158. st. 6. u vezi st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019. i 84/2021., dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: Kvm-48/2025-8 od 13. kolovoza 2025., u sjednici održanoj 28. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenika DB kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem je, zbog postojanja osnovane sumnje da je okrivljenik DB počinio tri kaznena djela protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i to: spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od 15 godina u produljenom trajanju iz čl. 158. st. 6. u vezi st. 2. KZ u vezi čl. 52. KZ na štetu svog djeteta VB, zatim zadovoljenjem pohote pred djetetom mlađim od 15 godina u produljenom trajanju iz čl. 160. st. 2. u vezi čl. 158. KZ u vezi čl. 52. KZ na štetu svog djeteta JB i zadovoljavanjem pohote pred djetetom mlađim od 15 godina iz čl. 160. st. 1. KZ, na štetu svog djeteta VB, na temelju čl. 127. st. 4. u vezi čl. 101. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011.
– pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP), okrivljeniku su ukinute mjere opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4. i 5. ZKP određene rješenjem Općinskog državnog odvjetništva (ODO) u Koprivnici poslovni broj: KPz-DO-41/2023-11 od 20. svibnja 2025. i to zabranom približavanja određenoj osobi i zabranom uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom i to djetetom VB, OIB: [osobni identifikacijski broj] rođenoj **.**.2011., s prebivalištem u [adresa] i djetetom JB, OIB: [osobni identifikacijski broj] rođenoj **.**.2016., s prebivalištem u [adresa]. obje štićenice Centra za pružanje usluga u zajednici Svitanja, a kojim se ne smije približiti na razdaljinu bližu od 100 metara, niti uspostavljati ili održavati izravne ili neizravne veze s istima, a koje mjere su produljene rješenjem Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: Kvm- 32/2024-5 (Kzd-8/2024) od 4. srpnja 2024. te rješenjem Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: Kvm-18/2025-4 (Kzd-8/2024) od 7. svibnja 2025. te rješenjem Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: Kzd-7/2024-76 od 4. srpnja 2025. te je protiv okrivljenika DB iz istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP određen istražni zatvor u koji se uračunava vrijeme od uhićenja 12. kolovoza 2025.
2. Protiv tog rješenja pravodobno se žali okrivljenik DB putem branitelja po službenoj dužnosti Zlataka Šimeka, odvjetnika u Koprivnici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine te da se predmet uputi na ponovno odlučivanje ili da se preinači na način da se ukine istražni zatvor okrivljeniku DB.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-581/2025-3 od 27. kolovoza 2025. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je okrivljenik komunicirao sa žrtvom i da je na taj način došlo do kršenja mjera opreza, a da se sve temelji na iskazu njegove maloljetne kćeri VB koji nije vjerodostojan. Ujedno ističe da nema drugih dokaza koji bi upućivali na kršenje mjera opreza, a da je njihovo kršenje i nelogično jer se dulji period pridržavao mjera opreza bez incidenta. Pri tome navodi da je on osoba sa završena dva razreda osnovne škole, da je nepismen i da kao takav nije sposoban ostvarivati komunikaciju putem mobilnog uređaja, a kamoli koristiti društvene mreže Tik Tok i slično. Istaknuta okolnost ne upućuje na zaključak da je okrivljenik ostvarivao kontakt sa svojom maloljetnom kćerkom VB, odnosno u suprotnostima je s njezinim navodima i priloženim preslikama s mobilnog uređaja. Stoga smatra da se njegovim mobilnim uređajem i otvorenim profilom "@dragan.orsus7" koristila druga osoba (susjed i supruga) za vrijeme njegove odsutnosti zbog poslovnih obveza.
6. Naprijed navedeni navodi žalitelja nisu ni logični, ni prihvatljivi ovom drugostupanjskom sudu. Naime, maloljetna kći okrivljenika VB nema interesa lagati o tome da ju je kontaktirao upravo njezin otac koji joj je upućivao telefonske pozive putem mobilnog uređaja i nagovarao ju da pobjegne iz Centra te da se vrati kući te je navela i broj mobitela kojeg je njezin otac koristio i s kojeg su joj ti pozivi upućeni. Osim toga VB je djelatnicima Centra za pružanje usluga u zajednici "Međimurje" predala svoj mobitel te je pedagoginja vidjela poruke putem društvene mreže Tik Tok i objave kao i dolazne pozive upućene korisniku naziva "moj najbolji prijatelj" za kojeg je maloljetna VB izjavila da je korisnik njezin otac DB. Također je potvrdila da joj se obraćao i putem društvene mreže Tik Tok.
7. Činjenica da okrivljenik ima završena dva razreda osnovne škole uopće nije od utjecaja na činjenicu da se okrivljenik ne može služiti mobitelom i društvenim mrežama putem njega. Naime, mobitelom se mogu koristiti i mala djeca koja uopće još nisu u dobi za školu, pa tako i odrasle, polupismene osobe. Osim toga, ukoliko se okrivljenik ne bi znao služiti mobitelom, pitanje je zbog čega bi ga uopće posjedovao.
8. U konkretnom slučaju bitno je da li postoje opće i posebne pretpostavke za produljenje istražnog zatvora okrivljeniku, jer samo u tom slučaju mu se mogu odrediti mjere opreza, koje se određuju onda kada se ista svrha, koja se postiže mjerom istražnog zatvora, može postići i mjerama opreza.
9. Dakle, što se tiče opće pretpostavke za određivanje istražnog zatvora tj. osnovane sumnje, valja reći da je okrivljenik DB nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Koprivnici proglašen krivim da je počinio kaznena djela za koja se tereti, što je za razinu osnovane sumnje sasvim dovoljno i isto nije potrebno pobliže obrazlagati.
10. Posebna istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP, odnosno opasnost od ponavljanja djela kod okrivljenika i nadalje postoji, a proizlazi iz višestruke osuđivanosti okrivljenika za različita kaznena djela, pobliže navedena u podacima okrivljenika iz čega se može zaključiti da sve kazne izrečene okrivljeniku, pretežno bezuvjetne, nisu na njega djelovale da promijeni svoj način i stil života. Kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku su takve prirode da je djecu trebalo izdvojiti iz obitelji da ne bi došlo do ponavljanja kaznenih djela, budući su i činjena u produljenom trajanju.
11. Svrha istražnog zatvora do sada se mogla ostvarivati mjerama opreza koje su okrivljeniku izrečene i produljavane i isti ih se pridržavao. Međutim, prilikom određivanja mjera opreza okrivljenik je upozoren da je posljedica kršenja mjera opreza, određivanje istražnog zatvora. Budući je evidentno da je okrivljenik kršio mjere opreza, jer je putem mobitela razgovarao sa svojom kćerkom VB te joj je putem društvenih mreža upućivao poruke, jasno je da su se ostvarile pretpostavke da se mjere opreza koje su okrivljeniku izrečene i produljavane ukinu i da mu se iz osnova čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP odredi istražni zatvor.
12. Prijedlog žalitelja da mu se istražni zatvor ukine te da mu se zamijeni jednom ili više mjera opreza je doista nerealan budući su mu mjere opreza bile određene te su mu upravo zbog kršenja ukinute i određen mu je istražni zatvor.
13. S obzirom na navedeno, žalba okrivljenika nije osnovana, a kako je ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP utvrđeno da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP i da nije povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP donijeti rješenje kao u izreci.
U Varaždinu 28. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic
