Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž-597/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanoga po punomoćnici Vinki Brundula Tadić, odvjetnici u Donjoj Stubici, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupane po punomoćnici Katarini Prelec, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini broj P-1283/2022-38 od 11. ožujka 2024., u sjednici vijeća 28. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća žalba tuženice te se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini broj P-1283/2022-38 od 11. ožujka 2024.

- potvrđuje pod točkama I., II. i V. izreke,

- preinačuje pod točkom VI. izreke tako da se zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tuženice te se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini broj P-1283/2022-38 od 11. ožujka 2024. ukida pod točkama III., IV., VII. i VIII. izreke i u tom ukinutom dijelu predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke utvrđen je ništetnom i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 4. točka 1. Ugovora o kreditu broj 9010712970 od 8. rujna 2005. ovjeren kod javnog bilježnika Damira Bjelčića pod OU-556/2005 od 8. rujna 2005. u dijelu koji glasi „sukladno odluci Banke o kreditiranju građana“. Pod točkom II. izreke utvrđen je ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe članka 4. točke 2. istog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: „u CHF“. Točkom III. izreke utvrđen je ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 7. točka 1. istog Ugovora o kreditu odnosno članak 4. točka 1. tog Ugovora u dijelu koji glasi: „U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete“. Točkom IV. izreke naloženo je tuženici da tužitelju na ime razlike preplaćenih iznosa kamata isplati iznos od 2.054,66 EUR s pripadajućom zateznom kamatom od 1. listopada 2015. do isplate. U točki V. izreke utvrđen je ništetnim i bez pravnog učinka dio ugovorne odredbe članka 7. točke 2. istog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi „plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja“. Točkom VI. izreke utvrđen je ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe članka 12. točke 9. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: „Potpisom ovog Ugovora Korisnik Kredita i Založni dužnik izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.“. Točkom VII. izreke naloženo je tuženici da tužitelju zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 4.821,06 EUR s pripadajućom zateznom kamatom od 1. listopada 2015. do isplate. Točkom VIII. izreke naloženo je tuženici da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.746,89 EUR s pripadajućom zateznom kamatom od 11. ožujka 2024.

2. Pravovremeno izjavljenom žalbom navedenu presudu pobija tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog drugostupanjskom sudu da prvostupanjsku presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužitelju da tuženici naknadi parnične troškove uključujući troškove žalbenog postupka, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice je djelomično neosnovana, a djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti dijelova odredbi Ugovora o kreditu broj 9010712970 od 8. rujna 2005. opisanih u izreci presude, a kojim odredbama je ugovoren način promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke i otplata kredita u valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, kao i zahtjev za isplatu na temelju tih ništetnih odredbi.

6. Svoje stajalište o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud temelji na slijedećim utvrđenjima:

- da su stranke 8. rujna 2005. sklopile Ugovor o kreditu broj 9010712970 kojim se tuženica obvezala staviti na raspolaganje tužitelju iznos od 55.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate,

- da je odredbom članka 6. i 4. Ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa bez definiranih parametara promjene odnosno promjenjiva sukladno Odluci banke, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,65% te da je člankom 7. ugovora ugovorena valutna klauzula vezana za CHF,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je podigao kredit za adaptaciju obiteljske kuće u kojoj živi, da zbog malih primanja nije mogao dobiti drugi kredit, a ugovor je bio tipski i nije mogao mijenjati odredbe ugovora te mu je rečeno da otplata kredita može porasti najviše za 1%,

- da je tužitelj kao fizička osoba sklopio ugovor o kreditu za vlastite potrebe i potrebe svoje obitelji s namjenom adaptacije stambenog objekta te je potrošač u smislu odredbi Zakonu o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/2003, dalje: ZZP/03),

- da su stranke dana 25. siječnja 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu broj 90107129702, kojim je proveden postupak konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR,

- da tužitelj nakon sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i ispunjenju obveze uz valutnu klauzulu u CHF jer traži vraćanje iznosa koje je preplatio na temelju ništetnih odredbi ugovora, a konverzijom ništetne odredbe nisu postale valjane,

- da je u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača vođenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu donesena presuda broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019., a kojima je utvrđeno da je tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima koristeći se nepoštenim i time ništetnim odredbama na način da je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva jednostranom odlukom banke, a da se prije zaključenja nije pojedinačno pregovaralo o egzaktnim parametrima i metodi izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope, te na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica u CHF, a da prije zaključenja nije u cijelosti informirala potrošače o svim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača,

- da je sud vezan za pravna utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite interesa i prava na temelju čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 – dalje: ZPP) i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/2014, 110/2015, 14/2019 – dalje: ZZP/14),

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije Petre Blašković proizlazi da je tužitelj zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do dana izračuna konverzije više platio ukupno 2.054,66 EUR, a zbog rasta tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i početnog tečaja za CHF na dan isplate kredita u razdoblju od početka otplate kredita do dana izračuna konverzije više je platio ukupno 4.821,06 EUR,

- da je prilikom provođenja konverzije tuženica uzela u obzir sve uplate tužitelja sukladno čl. 19.c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/2015 – dalje: ZIDZPK/15) te priznala tužitelju preplatu u iznosu od 21.485,28 kn,

- da nije osnovan prigovor zastare za potraživanje plaćenog iznosa s osnove promjenjive kamatne stope i tečaja CHF jer je zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počela teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, odnosno zastara je ponovno počela teći od 13. lipnja 2014. u odnosu na ništetnost ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope te od 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, te u konkretnom slučaju do dana podnošenja tužbe 7. lipnja 2019. nije protekao rok od 5 godina od pravomoćnosti presuda propisan čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO),

te zaključuje da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci banke i otplata anuiteta uz valutu CHF, te da unatoč provedenoj konverziji nije postignuta ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka, slijedom čega primjenom čl. 323. ZOO-a tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta, kao i na kamatu jer se imovina tuženice bez osnove povećala.

7. U žalbi tuženica ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a (u žalbi omaškom naveden čl. 254.) navodeći da je presuda nerazumljiva jer je presudom utvrđeno da su dijelovi predmetnog ugovora ništetni i bez pravnog učinka, a ništetnost proizvodi drugačije pravne posljedice od utvrđenja da dijelovi ugovora ne proizvode pravne učinke. Navodi da je sve uplaćeno na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu iskorišteno za otplatu kredita sukladno Dodatku ugovora kojim je ugovorena konverzija, odnosno da su u obračun uključene i kamate pa smatra da je neosnovano vraćanje na početno ugovorenu kamatnu stopu uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF i da je ono suprotno odredbama ZID ZPK/15. Tvrdi da nema osnove za utvrđenje ništetnosti Dodatka ugovora koji je sklopljen na temelju odredbi ZID ZPK/15, kao i da korisnici kredita koji su sklopili sporazum o konverziji nemaju pravni interes za vođenje postupka o utvrđenju ništetnosti pojedinih (osnovnog) ugovora o kreditu jer je konverzijom uspostavljena ravnoteža i restitucijski učinak. Osporava ništetnost odredbi Ugovora o kreditu vezanih za promjenjivost kamatne stope i valutnu klauzulu navodeći da u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije postojala obveza definiranja parametara promjenjivosti kamatne stope, dok je samo ugovaranje valutne klauzule dopušteno i propisano zakonom. Tuženica osporava ocjenu prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare, opširno se osvrćući na utjecaj tijeka odnosno prekida zastare u postupku kolektivne tužbe na pojedinačne postupke povodom restitucijskog zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu iz kolektivne tužbe.

8. Ispitujući pobijanu presudu u pogledu žalbenih navoda tuženice i po službenoj dužnost, ovaj sud ocjenjuje da nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u dijelu kojim je utvrdio ništetnim ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope i ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF sadržane u čl. 4. toč. 1. i 2. i čl. 7. toč. 2. Ugovora o kreditu (toč. I., II. V. izreke presude) jer je presuda u tom dijelu razumljiva, jasna i sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama. Obzirom da ništetnost djeluje ex tunc jedna od posljedica ništetnosti je upravo da odredba ili ugovor obuhvaćen ništetnošću ne proizvodi pravne učinke, pa su u tom dijelu žalbene tvrdnje tuženice neosnovane.

9. Odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji se na presumpciji da potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora od strane banke nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a obzirom da ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke su ovlaštene tvrditi i dokazivati da se u postupku sklapanja ugovora pojedinačno pregovaralo o pojedinim odredbama ugovora, odnosno da su potrošaču dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama ugovaranja spornih ugovornih odredbi u pogledu njihove konačne novčane ugovorne obveze, te da je potrošač uz takvu punu obaviještenost ipak pristao na sklapanje takvog ugovora, i tada je na redovnim sudovima zadaća da u pojedinačnom potrošačkom sporu provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora. Takvo je stajalište izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/4372/2021 od 30. lipnja 2022.

10. Obzirom da tuženica na okolnost potpune obaviještenosti tužitelja o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi u predugovornoj fazi sklapanja ugovora nije predlagala saslušanje svjedoka (djelatnika banke koji je u toj fazi sudjelovao), time da je tužitelj jasno iskazao da se o odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo, prvostupanjski sud je utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi istaknutih zahtjevima pod točkom I., II. i V. izreke pobijane presude pravilno utemeljio na utvrđenjima presude iz postupka kolektivne zaštite prava i interesa potrošača jer tuženica nije dokazala da ista nema direktan učinak na predmetni Ugovor o kreditu.

11. Suprotno tvrdnjama tuženice, sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu tužitelj nije izgubio pravni interes za utvrđenje ništetnim odredbi osnovnog Ugovora o kreditu. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja i kada je ugovor u cijelosti ispunjen, a što nije slučaj kod sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom. To znači da činjenica sklapanja Dodatka/Aneksa Ugovora o kreditu ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi tog Ugovora, a isto je utvrđeno i u kolektivnom sporu na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kao i brojnim stajalištima izraženim u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020., Rev-809/2021- 2 od 21. prosinca 2022. i Rev-57/2024-2 od 23. siječnja 2024.

12. Slijedom navedenoga valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkama I., II. i V. izreke.

13. U odnosu na točku VI. izreke prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo utvrdivši ništetnim dio odredbe članka 12. točke 9. predmetnog Ugovora o kreditu koji glasi: „Potpisom ovog ugovora korisnik Kredita i Založni dužnik izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF te potvrđuju da ih je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.“ jer tužitelj uopće ne navodi razloge na temelju kojih bi ova odredba Ugovora o kreditu bila ništetna i uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, a takvo utvrđenje ne proizlazi niti iz presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa.

14. Stoga je žalbu tuženice u odnosu na točku VI. izreke pobijane presude valjalo prihvatiti te preinačiti na način da je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen kao neosnovan na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

15. Razmatrajući dio tužbenog zahtjeva sadržanog u toč. III. izreke pobijane presude radi utvrđenja, u tom dijelu prvostupanjska presuda je nerazumljiva, kako to osnovano ukazuje i tuženica. Naime, u tom dijelu zahtjeva zatraženo je utvrđenje ništetnosti dijela odredbe predmetnog Ugovora o kreditu čl. 7. toč. 1. i čl. 4. toč. 1. (nejasno naznačeno) koji bi trebali sadržavati dio koji glasi: „U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“ Međutim, odredbe brojčano naznačene u tom dijelu tužbenog zahtjeva ne odgovaraju citiranom sadržaju, a sam sadržaj odgovara dijelu čl. 7. toč. 2. predmetnog Ugovora o kreditu. U samoj tužbi zahtjev je postavljen na način da je zatraženo utvrđenje ništetnosti čl. 7. toč. 2. Ugovora o kreditu, međutim, kasnijim izmjenama u podnescima tužitelja od 24. studenoga 2023. i 18. siječnja 2024. postavljen je na nejasan način, kakav je i prihvaćen pobijanom presudom.

16. Obzirom je sadržaj tužbenog zahtjeva iz točke III. izreke nejasan, nerazumljiv i nije u skladu sa sadržajem Ugovora o kreditu, to je prihvaćanjem takvog zahtjeva ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupaka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

17. Isto tako, ostvarena je apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u odnosu na restitucijski zahtjev tužitelja sadržan u toč. IV. i VII. izreke pobijane presude.

17.1. Naime, iz sadržaja spisa proizlazi da je tužitelj tužbom od 7. lipnja 2019. u činjeničnom supstratu te predloženom petitu pod toč. IV. i VII. zatražio isplatu zatezne kamate na svaki pojedinačni mjesečni više uplaćeni iznos tuženici na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu o načinu promjene kamatne stope i ispunjenju kreditne obveze vezane za valutnu klauzulu u CHF tekuće od svake uplate do 30. rujna 2015. kao i razliku iznosa preplate iz navedenih osnova umanjen za iznos priznat konverzijom (u iznosu od 28.373,00 kn).

17.2. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 24. studenoga 2023. zahtjevima za isplatu potraživao na ime razlike preplaćenih iznosa kamata iznos od 1.253,78 EUR (9.446,79 kn) i na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 1.417,65 EUR (10.681,29 kn) sve s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, ali bez naznačivanja tih pojedinačnih mjesečnih iznosa, te isplatu iznosa od 6.875,72 EUR (51.805,13 kn). Nakon dodatnog očitovanja financijskog vještaka, tužitelj je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 18. siječnja 2024. potraživao na ime razlike preplaćenih iznosa kamata iznos od 2.054,66 EUR i na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 4.821,06 EUR-a, sve s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, ali nije naznačio niti pojedinačne mjesečne iznose niti tijek kamata na te pojedinačne mjesečne iznose, a prvostupanjski sud je dijelove tužbenog zahtjeva koji glase: „tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate“ izostavio i u obrazloženju naveo da to predstavlja očiti višak.

17.3. Tuženica je prigovarala preinakama tužbe, međutim, sud o njima nije odlučio, a odluku je donio povodom posljednje istaknutog tužbenog zahtjeva (od 18. siječnja 2024.).

17.4. Obzirom da prvostupanjski sud nije odlučio o dopustivosti preinake tužbe u smislu odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a, ostvarena je apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer iz usporedbe tužbenih zahtjeva postavljenih u tužbe te podnescima od 24. studenoga 2023. i 18. siječnja 2014. proizlazi da je tužitelj povisio tužbeni zahtjev odnosno promijenio je istovjetnost zahtjeva, pa je nejasno o kojem se zahtjevu raspravljalo i odlučivalo u postupku. Osim toga, nejasan je i zaključak prvostupanjskog suda da nije postignuta ravnoteža u pravima i obvezama ugovorenih stranaka sklapanjem sporazuma o konverziji pa da stoga tužitelj ima pravo na isplatu svih preplaćenih anuiteta kao i kamatu.

18. U odnosu na različito tumačenje učinka provedene konverzije od strane tuženice i prvostupanjskog suda, valja izložiti stajalište ovoga suda. Naime, u oglednom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Isto tako, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti ZIDZPK/15 s Ustavom RH već je ocijenio da isti usklađen s Ustavom. Dakle, korisnika kredita nakon sklapanja dodatka ugovora o kreditu sukladno odredbama ZIDZPK/15 više ne obvezuje ugovorna kamata koja se mijenjala jednostranom odlukom banke niti valutna klauzula u CHF obzirom da su te nepoštene odredbe izmijenjene na način da je za čitavo ugovorno razdoblje ugovorena promjenjiva kamata prema stopi na kredite s valutnom klauzulom u EUR, a čime je ostvaren i učinak ništetnosti takve odredbe.

19. U konkretnom slučaju sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu stranke su izvršile konverziju sukladno prisilnoj odredbi čl. 19.c ZIDZPK/15 na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu iskorišteni za ispunjenje obveze koje su ugovorene Dodatkom Ugovora o kreditu, a što tijekom postupka nije bilo ni sporno. Naime, u članku trećem Dodatka Ugovora o kreditu stranke su suglasno utvrdile da preplata na dan 30. rujna 2015. iznosi 2.813,13 EUR, u članku četvrtom da pretplata u prelaznom razdoblju iznosi 195,58 EUR te je člankom petim utvrđeno da će se preplata u ukupnom iznosu od 3.008,71 EUR koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR na način da će se sukcesivno kod plaćanja budućeg anuiteta iznos od 50% dospjelog anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR namirivati preplatom sve dok se u potpunosti ne iskoristi.

19.1. Time je postignut restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na ništetne odredbe Ugovora o kreditu u smislu čl. 323. st. 1. ZOO, bez obzira što odredbe ZIDZPK/15 izričito ne propisuju da se sredstva vraćaju potrošaču ili da imaju restitucijski učinak. Prema odredbama ZIDZPK/15 banke su prilikom izračuna konverzije bile dužne uzeti u obzir sve uplaćene anuitete i utvrditi visinu obveze prema ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u EUR na isti iznos kredita isplaćenog u kunama i prema kamatnoj stopi koja je jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je banka primjenjivala na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Konverzija nije predviđala povrat učinjenih plaćanja potrošaču kroz faktično vraćanje plaćenog s osnova ništetnih odredbi kao oblik restitucije već se povrat odražavao kroz korištenje izvršenih uplata za otplatu dospjelih obroka kredita u EUR koji je stupio na mjesto kredita u CHF, a to znači da su sve uplate, pa i one s osnova nepoštenih odredbi ugovora o kreditu u CHF, iskorištene u interesu potrošača radi otplate kredita u EUR, a eventualna preplata koja je prelazila vrijednost svih obveza s osnova kredita u EUR vraćala se potrošaču.

19.2. Stoga pravilno tuženica u žalbi ističe da je tužitelj sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15 - dalje: ZIDZPK/15) obeštećen s osnova nepoštenih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF i to na način da ga ništetne odredbe ne obvezuju jer su zamijenjene valjanim odredbama o kamatama na kredite u EUR, a sve uplaćeno iskorišteno je za ispunjenje (nove) obveze ugovorene Dodatkom Ugovora o kreditu.

20. Međutim, ZIDZPK/15 izričito ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan čl. 1111. st. 1. ZOO-a u vezi čl. 1115. istog Zakona kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a ako je pošten od dana podnošenja zahtjeva, pa stoga, valja zaključiti da Dodatak Ugovora o kreditu nema restitucijski učinak za tužitelja u pogledu zateznih kamata na pojedine iznose koje je platio na ime nepoštenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Kako specijalnim propisom nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi čl. 1111. ZOO-a tako se primjenjuje opći propis, konkretno čl. 1115. ZOO-a prema kojem tužitelju pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredbi pa do dana kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje njegove obveze ugovorene Dodatkom Ugovora o kreditu (30. rujna 2015.).

21. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. na revizijsko pitanje postavljeno u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverzije u smislu ZIDZPK/15 odgovorio da je obveza kreditora na više plaćenih iznosa po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorene kamatne stope iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15, odnosno zaključivanjem dodatka ugovora o kreditu. Međutim, da je i nadalje ostala obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz čl. 1115. ZOO-a, a takvo pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu iz CHF u EUR i pravima potrošača je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela 13. i 20. prosinca 2022. te ono glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15 nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz čl. 111. st. 1. ZOO na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19.c ZIDZPK obračunatih u skladu s čl. 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“.

22. Žalbeni navodi tuženice kojima tvrdi da nema osnove za utvrđenje ništetnosti Dodatka Ugovora o kreditu promašeni su jer takav zahtjev nije ni postavljen u ovom postupku niti je valjanost tog ugovora bila sporna.

23. Imajući u vidu ostvarenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, ovaj je sud djelomično prihvatio žalbu tuženice te primjenom čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuo presudu pod točkama IV. i VII. izreke, kao i posljedično odluku o troškovima postupka pod točkom VIII. izreke i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

24. U ponovnom postupku sud je dužan otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka koje je ovaj sud uočio ovom odlukom na način da će odlučiti o dopustivosti preinake tužbe. U odnosu na točku III. zahtjeva prvostupanjski sud će u smislu čl. 109. st. 1. ZPP-a pozvati tužitelja na ispravak tužbenog zahtjeva. Prilikom donošenja nove odluke prvostupanjski sud će imati u vidu stajalište ovoga suda prema kojem tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu na preplaćene iznose s osnove nepoštenih ugovornih odredbi obračunate od dana uplata pojedinačnih iznosa pa do 29. rujna 2015. kao zadnjeg dana prije provedene konverzije te će obrazložiti istu sukladno čl. 338. st. 4. ZPP-a. Novom odlukom prvostupanjski sud će odlučiti i o cjelokupnim troškovima parničnog postupka.

U Varaždinu 28. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun