Poslovni broj:Gž-1662/2025-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Vesna Kuzmičić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ankice Matić kao članice vijeća, temeljem nacrta odluke više sudske savjetnice – specijalistice Katarine Bižaca, u građansko- pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, 10000 Zagreb, OIB 84397956623, za obveze Područnog ureda u Požegi, Ulica Republike Hrvatske 1c, 34000 Požega, zastupan po opunomoćeniku ĐĐ, dipl. iur., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, zastupan po opunomoćeniku Anti Župiću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-81/2021-17 od 2. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 28. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-81/2021-17 od 2. svibnja 2025., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-81/2021-20 od 7. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u dijelu pod točkom I. izreke odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
" Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, platiti tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, 10000 Zagreb, OIB 84397956623, iznos od 8.974,36 eura (osamtisućadevetstosedamdesetčetirieuratridesetšestcenti), sa zakonskom zateznom kamatom počev od 29. listopada 2021., pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. sa zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate sa zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 % poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (u daljnjem tekstu: zatezna kamata), te da tužitelju isplati i iznos od
2.129,60 eura (dvijetisućestodvadesetdeveteurašezdesetcenti) sa zateznom kamatom počev od 25. kolovoza 2022. pa do isplate, zajedno s troškom parničnog postupka, pa sve u roku od 15 dana."
Odlukom o troškovima parničnog postupka nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 1.250,00 eur, u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenog razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19., 80/22, 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja je neosnovana.
5. U smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je ispitao prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju trpi isplatom priznate obiteljske mirovine korisnici TĐ za razdoblje od 1. listopada 2018. pa sve do zaključno sa 31. svibnja 2022.
7. Među strankama je sporno mjerodavno materijalno pravo, odnosno da li se u konkretnom slučaju kao specijalni propis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ili Zakon o mirovinskom osiguranju odnosno po kojem propisu se ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja.
8. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanom u brojnim odlukama (Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017., Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020, Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2022. i Rev-12/2022-2 od 12. siječnja 2022.) za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnove mirovine, mjerodavne su odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovina. U navedenim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske izričito je navedeno da se na ovakve slučajeve primjenjuje ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja – prometne nezgode.
9. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda izraženom u odlukama poslovni broj Rev 2140/2018 od 13. srpnja 2022.g., poslovni broj Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022.g., poslovni broj Rev 5292/2019 od 16. lipnja 2020. godine za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine stvarna štete koju tužitelj trpi isplatama invalidske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, predstavlja razlika između isplaćene invalidske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do stjecanja prava na invalidsku mirovinu i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala.
10. Pravilno je prvostupanjski sud u ovom građansko-pravnoj stvari odlučio primjenom odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje u tekstu: ZOOP/05) koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.
11. Odredbom članka 27. stavak 1. ZOOP/05 propisano je da društvo za osiguranje ima obvezu zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. istog članka propisano je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Stavkom 3. ovog članka propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju i to u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Upravo je u stavku 4. propisano da se stavak 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
12. U konkretnom slučaju, kada se radilo o izdacima učinjenim s osnova obiteljske mirovine, kako je to propisano u članku 27. stavak 2. i 3. ZOOP/05 obveza tuženika postoji samo onda ako postoji razlika između iznosa mirovine koji je isplaćivan udovici TĐ na temelju rješenja HZMO-a, tj. tužitelja i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog bio priznanje prava osiguraniku tužitelja na starosnu mirovinu. Dakle, u slučaju da je iznos starosne mirovine koji je tužitelj isplaćivao svom osiguraniku da nije bilo štetnog događaja, manji od iznosa obiteljske mirovne koju je tužitelj isplaćivao TĐ, tek tada bi tužitelj trpio štetu, ali samo za iznos za koji je obiteljska mirovina veća od starosne.
13. U ovoj parnici tužitelj je trebao dokazati iznose izdataka učinjenih na ime obiteljske mirovine isplaćene TĐ u navedenom razdoblju te i dokazati koji bi iznosi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila starosna mirovina, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika, a ako bi postojala razlika između obiteljske mirovine i starosne mirovine tj. ako bi bilo utvrđeno da je tužitelj više isplatio novčanih sredstava po osnovi obiteljske mirovine u navedenom razdoblju, tek tada bi bio tuženik u obvezi određenu razliku novčanih sredstava isplatiti.
14. Tužitelj, na kojem je teret dokaza, tijekom postupka nije predložio izvođenje dokaza (financijsko-knjigovodstveno vještačenje) na temelju kojeg bi sud nedvojbeno utvrdio postojanje štete u smislu članka 27. stavak 3. ZOOP, odnosno nije predlagao izvođenje dokaza na okolnost da je isplatio više novčanih sredstava po osnovi obiteljske mirovine TĐ negoli bi isplatio p o osnovi starosne mirovine svom osiguraniku, u navedenom razdoblju, odnosno nije dokazao odlučne činjenice o visini štete.
15. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbi članka 27. ZOOP i odredbe o teretu dokaza u smislu članka 219. ZPP u vezi članka 221. a ZPP-a, odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u cijelosti.
16. Odluka o troškovima postupka se pravilno temelji na odredbi članka 154. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP-a.
17. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja, niti razlozi na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. stavak 2. ZPP), ovo žalbeno vijeće je odlučilo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Splitu, 28. kolovoza 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Dragica Samardžić
