Broj: Ppž-7224/2025.
Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A I R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Mirjane Medić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ER, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21) i dr., odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj: Pp-8292/2021-16 od 2. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2025.
r i j e š i o j e:
Djelomično se prihvaća žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar, ukida se prvostupanjska presuda u točki II. izreke pobijane presude i predmet u tom dijelu dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
p r e s u d i o j e:
U ostalom dijelu žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar odbija se kao neosnovana te se prvostupanjska presuda u pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljeni MR je oslobođen optužbe na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona u točki I. zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a u točki II. zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira s obrazloženjem da nakon provedenog dokaznog postupka sud nije sa izvjesnom sigurnošću mogao utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaje koji su mu stavljeni na teret.
2. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona određeno je da troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
3. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zadarska, Policijska postaja Zadar je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj u bitnom ističe da sud nije ispravno cijenio sve dokaze te da je na osnovu takve procjene oslobodio okrivljenika od optužbe, a da su u postupku utvrđene sve relevantne činjenice koje čine zakonsko obilježje prekršaja koji su okrivljeniku stavljeni na teret. Žalitelj ističe da su policijski službenici ŠR i AR koji su postupali kritične zgode neposrednim zapažanjem utvrdili prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te su u službenom izviješću naveli činjenični opis naveden u optužnom prijedlogu, a da se policijski službenici zbog proteka vremena ne sjećaju svih detalja samog prekršaja i da je sud trebao kao dokaz prihvatiti njihovo izviješće koje upućuje na počinjenje prekršaja. Predlažu da se žalba prihvati, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno da se okrivljeni MR Prekpalaj proglasi krivim i kazni kaznom zatvora u trajanju od 40 dana sukladno odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnomaterijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona.
6. Ovaj Sud je zaključio da je pravilna odluka prvostupanjskog suda o oslobađanju od optužbe okrivljenog ER zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (točka I. izreke).
6.1. Naime, prvostupanjski sud je proveo dokazni postupak, ispitao okrivljenika na navode optužnog prijedloga, te je u postupku ispitan svjedok VR stric okrivljenika, koji je prilikom davanja svjedočkog iskaza, između ostalog, iskazao da nije točno da ga je okrivljenik odgurnuo nego da ga naprosto nije htio slušati, da je naknadno došla policija koju je očito pozvao netko od mještana, te da je situacija eskalirala upravo kad su došli policijski službenici, da se ne sjeća što je okrivljenik njima govorio i da li je netko vrijeđao policijske službenike jer je inače bio s cijelom tom situacijom pogođen. Opisao je postupanje policijskih službenika kritične zgode.
6.2. Slijedom navedenog, kako iz iskaza ispitanog svjedoka oštećenika ne proizlazi da bi postupanje okrivljenika kod njega izazvalo osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva, a osim toga je oštećenik iskazao da nije točno da bi ga okrivljenik odgurnuo, pa na temelju provedenog dokaznog postupka nije bilo dokaza sa potrebnom dokaznom snagom i vrijednošću da bi se okrivljenika moglo proglasiti krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
7. Naime, za osuđujuću odluku sa potrebnom izvjesnošću treba utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret jer se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti samo na činjenicama koje su nedvojbeno utvrđene te slijedom navedenog, kako na temelju provedenih dokaza, ocjene i analize istih nije bilo moguće sa dovoljnim stupnjem izvjesnosti zaključiti o krivnji okrivljenika, odnosno imajući u vidu raspoložive dokaze pa dakle pravilno je prvostupanjski sud u nedostatku dokaza okrivljenika oslobodio od optužbe zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (točka I. izreke).
8. Slijedom navedenog, navodi žalbe podneseni u odnosu na taj prekršaj nisu prihvaćeni te je žalbu tužitelja u tom dijelu trebalo odbiti kao neosnovanu.
U odnosu na rješenje
9. Rješavajući, nadalje, o žalbi tužitelja u odnosu na odluku o oslobađanju od optužbe okrivljenika zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ( točka II. izreke) ovaj Sud je zaključio da pravilno žalitelj u tom dijelu ističe da činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije u potpunosti utvrđeno i da je preuranjena odluka prvostupanjskog suda o oslobađanju od optužbe okrivljenika zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
10. Naime, prvostupanjski sud je u dokaznom postupku ispitao svjedoke policijske službenike JR i TR, koji su prilikom ispitivanja iskazali da su prilikom postupanja zatekli okrivljenika i strica ĆR, da su na mjestu događaja zatekli više osoba, da je sam okrivljenik dosta loše izgledao, a nisu se sjetili detalja samog događaja, osim da je MR u jednom trenutku razbio staklo na prozoru i da su iz tog razloga uporabili sredstava prisile i priveli ga u tadašnju II. Policijsku postaju Zadar.
11. Prvostupanjski sud je u točki XV obrazloženja pobijane presude naveo da je okrivljenik prilikom davanja obrane iskazao da je uistinu policajcima nešto slično rekao, međutim ne sjeća se točno što, ali da je to sve bilo njegovo jadikovanje, a ne namjera da nekoga povrijedi i da je u tom afektu razbio prozor spavaće sobe, da se svjedok oštećeni VR ne sjeća da bi okrivljenik nešto govorio i vrijeđao nekog od policijskih službenika navodeći da je dolaskom službenika situacija eskalirala, te da policijski službenici u svojim iskazima su naveli da se ne sjećaju detalja samog događaja pa je prvostupanjski sud u nedostatku dokaza okrivljenika oslobodio od optužbe i zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
12. Međutim, žalitelj u žalbi ističe da spisu prileže izvješće o počinjenom prekršaju potpisano od strane svjedoka TR i ŠR te je prvostupanjski sud svakako trebao svjedoke upoznati sa navedenim izviješćem koji su sastavili dana 19. prosinca 2021. budući da se navedeno izviješće temelji na neposrednom opažanju policijskih službenika, pa je svakako sud trebao izvršiti i uvid u navedeno izviješće (list broj 6) odnosno prvostupanjski sud nije proveo sve dokaze u cilju utvrđivanja materijalne istine u odnosu na prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
13. Slijedom navedenog, trebalo je u tom dijelu prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
14. Prvostupanjski sud će ponovo provesti dokazni postupak, odnosno postupiti u smislu razloga ove odluke, ispitati okrivljenika na navode optužnog prijedloga u odnosu na prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ispitati svjedoke policijske službenike TR i ŠR, izvršiti uvid u izviješće PU zadarske, II. Policijske postaje Zadar od 19. prosinca 2021., provesti i sve druge dokaze koje ocijeni potrebnim i nakon toga analizom i ocjenom svih provedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica u odnosna prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (točka II. izreke pobijane presude) donijeti novu valjano obrazloženu odluku.
Iz navedenih razloga, valjalo je u smislu odredbe čl. 206. Prekršajnog zakona odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 28. kolovoza 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
ZR, v.r.
Presuda i rješenje se dostavljaju Općinskom sudu u Zadru u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.
