Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: IR-101/2025
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ZL zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenog ZL podnesenoj po branitelju Marinu Novakoviću odvjetniku iz Osijeka protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu broj: Pp-2576/2025-4 od 9. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog ZL kao neosnovana i potvrđuje pobijano prvostupanjsko rješenje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem na temelju članka 130. stavka 5. Prekršajnog zakona okrivljenom ZL je produljena mjera opreza zabrane posjećivanja adrese stanovanja u [adresa], a koja mjera može trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude te mjera opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze sa sestrom ČL iz [adresa], na bilo kojem mjestu na području Republike Hrvatske na udaljenost manjoj od 100 metara, a koja mjera će trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude.
2. Protiv navedenog rješenja okrivljeni ZL je po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članaka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona jer da je izreka presude nerazumljiva a jednako tako da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Žalitelj u žalbi dostavlja izvadak iz zemljišnih knjiga navodeći, da se ne radi o jednom zajedničkom kućanstvu u kojem bi zajednički živjeli okrivljeni ZL i njegova sestra oštećena ČL već se radi o etažiranoj stambenoj zgradi sa četiri odvoje stambene jedinice. Ističe da sud nije dao valjane razloge za izricanje zaštitne mjere kako u smislu postojanja okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja (objektivne i utvrdive okolnosti u ličnosti okrivljenika) te nije razjasnio na koji način predmetna zaštitna mjera može spriječiti okrivljenika u ponašanjima koji proizlaze iz inkriminacije te da su iste određene na način suprotan odredbi članka 16. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Predlaže da se žalba prihvati da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 211. stavka 3. Prekršajnog zakona (“Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud primjenu mjera opreza valjano obrazložio u odnosu na samu svrhu te mjere i da su u konkretnom slučaju ostvarene sve zakonske pretpostavke za izricanje mjera opreza, a da pri tom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti a jednako tako niti bitna povreda odredaba prekršaja postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona koju žalitelj u žalbi ističe.
5. Naime, valja naglasiti da okrivljenik u žalbi ističe da nisu ostvareni uvjeti za izricanjem zaštitnih mjera iz članka 16. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji a da sud nije dao valjane i prihvatljive razloge za izricanje tih mjera kako u smislu postojanja okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja a jednako tako da prvostupanjski sud nije razjasnio na koji način bi predmetna zaštitna mjera mogla spriječiti okrivljenika u ponašanjima koji proizlaze iz inkriminacije.
1. Međutim, prvostupanjski sud okrivljeniku nije izrekao zaštitne mjere iz članka 16. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kako to žalitelj navodi u žalbi već su okrivljeniku izrečene mjere opreza u smislu odredbe članka 130. Prekršajnog zakona, a stavkom 2. citiranog članka je propisan katalog mjera opreza te između ostalog su propisane mjere opreza zabrane približavanja određenoj osobi, zabrana uspostavljanja održavanja veze s određenom osobom a jednako tako i zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja. Navedene mjere opreza su određene Naredbom o određivanju mjera opreza Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Osijek s ispostavom Čepin 8. srpnja 2025. te je u optužnom prijedlogu tužitelj predložio da se okrivljeniku produlji mjera opreza zabrane posjećivanja adrese u [adresa]. i mjera opreza zabrane približavanja, uspostavljanje i održavanja veze sa sestrom ČL na udaljenost od 100 metara, pa je dakle prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 130. stavka 5. Prekršajnog zakona produljio mjere opreza predložene po tužitelju te je u točki 3. obrazloženja pobijane presude dao razloge za takvu svoju odluku koje razloge u cjelini prihvaća i ovaj Sud.
6. Naime, u ovom prekršajnom predmetu protiv okrivljenika podnesen je optužni prijedlog od strane Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, I. Policijske postaje Osijek s ispostavom Čepin zbog prekršajnog djela iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji odnosno da je inkriminirane prilike počinio psihičko nasilje u obitelji prema svojoj sestri ČL na način kako je to navedeno u optužnom prijedlogu.
2. Budući da iz stanja spisa nesporno proizlazi činjenica narušenih međusobnih obiteljskih odnosa između okrivljenika i sestre, te budući da iz optužnog prijedloga proizlazi osnova sumnje da se nasilnički ponašao prema sestri te da je na taj način počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji jasno je da je navedena okolnost predstavlja okolnost koja opravdava potrebu za primjenom određenih mjera opreza, te navodi žalbe nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.
7. Valja naglasiti da u ovoj fazi postupka sama činjenica da je podnesen optužni prijedlog pruža dovoljan stupanj osnovane sumnje da je prekršaj i počinjen od strane okrivljenika a što je dostatan opći zakonski uvjet da bi se protiv okrivljenika mjere opreza uopće mogle odrediti, a je li okrivljenik dosita i počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret ne može biti predmetom ocjene u preispitivanju odluke o produljenju mjere opreza pa su u tom smislu neosnovani žalbeni navodi okrivljenika.
8. Slijedom svega navedenog na temelju članka 211. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu, 28. kolovoza 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković v.r.
Mirjana Medić v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
