Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1285/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Sonje Meštrović, kao člana vijeća, na temelju nacrta odluke koji je izradio sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužitelja IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Višiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Jagićeva 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-189/2020-44 od 28. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-189/2020-44 od 28. ožujka 2024.:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju imovinsku i neimovinsku štetu u iznosu od 1.047,29 eura (preko iznosa od 982,04 eura do iznosa od 2.029,33 eura), te u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je određeno da zakonske zatezne kamate na iznos koji se odnosi na imovinsku štetu teku od 11. prosinca 2019. pa do isplate

b) preinačuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 150,00 eura (preko iznosa od 2.857,52 eura do iznosa od 3.007,52 eura), te se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 53,09 eura u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 189/2020-44 od 28. ožujka 2024. u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 292,51 eura (preko iznosa od 2.029,33 eura do iznosa od 2.321,84 eura)

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime neimovinske i imovinske štete iznos od 2.321,84 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. prosinca 2019. godine do isplate, te je nalaženo tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.007,52 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke), dok je odbijen tužitelj sa dijelom zahtjeva u iznosu od 1.248,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2019. godine (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP-a), predlažući ovom sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u pobijanom dijelu, te da se tuženiku dosudi trošak pristojbe na žalbu.

2.1. U odgovoru na žalbu tužitelj u bitnome navodi da su tuženikovi žalbeni navodi neosnovani, te stoga predlaže odbiti žalbu.

2.2. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete nastale kao posljedica prometne nezgode u [adresa] od 6. travnja 2018. u kojoj su sudjelovali tužitelj kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka], te ŽR koja je upravljala vozilom reg. oznake [registarska oznaka], koje je u trenutku prometne nezgode bilo osigurano policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika.

4. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika i odgovornost za nastanak štetnog događaja. Nije ni sporno da je tužitelj 10. prosinca 2019. podnio odštetni zahtjev tuženiku, te da je tuženik u mirnom postupku isplatio tuženiku iznos od 10.000,00 kn po osnovi neimovinske štete, te imovinske štete po osnovi tuđe njege i pomoći

4.1. Sporna je težina povrede prava osobnosti, te visina tužbenog zahtjeva.

5. Iz prvostupanjskog postupka u bitnom proizlazi:

- da je tužitelj podnio tužbu 27. siječnja 2020., navodeći u bitnom da mu je kao posljedica prometne nezgode nastala šteta u ukupnom iznosu od 20.248,00 kn, te da mu je tuženik samo djelomično priznao odštetni zahtjev, do visine od 10.000,00 kn, pa stoga predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da tužitelju isplati 7.000,00 kn s osnova neimovinske štete, 1.248,00 kn s osnova imovinske štete odlaska na liječenje i liječničke preglede autobusom, te imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći u iznosu od 2.000,00 kn, sve uvećano za zatezne kamate koje teku od 11. prosinca 20219. pa do isplate.

- da je tijekom postupka provedeno vještačenje po vještaku dr. Gordanu Makariću i dr. TR te iz nalaza i mišljenja navedenih vještaka proizlazi da je tuženik u zadobio istegnuće mišića vrata, da su kod istog zaostale smetnje u okviru trzajne ozlijede vrata, te da je došlo do razvoja psihičkih poremećaja, a sve kao posljedica stradavanja u prometnoj nezgodi. Pritom je bol jakog intenziteta trajala 2 dana, bolovi srednjeg intenziteta 7 dana, a manjeg još oko 20 dana, primarni strah jakog intenziteta pretrpljen je kratkotrajno, umjereni jaki strah sveukupno 3 dana, te je potom umjereni oscilirajući strah do sveukupno 2 tjedna, dok su duševne posljedice zbog smanjenja životne aktivnosti cijenjene 7%. Konačno, prema mišljenju vještaka tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega kod kuće 30 dana po 2 sata dnevno.

- da tužitelj na navedeni nalaz i mišljenje nije imao primjedbi, te je podneskom od 31. kolovoza 2021. naveo da sukladno povećanim orijentacijskim kriterijima, tužitelju na ime neimovinske štete pripada ukupno 24.090,00 kuna (3.197,29 eura), te 1.200,00 kuna (159,27 eura) na ime tuđe pomoći i njege (dakle ukupno 25.290,00 kuna odnosno 3.356,56 eura), pa je uzevši u obzir i nesporno isplaćenih 10.000,00 kuna, uredio tužbeni zahtjev na način da je sada potraživao isplatu 14.090,00 kuna (1.870,06 eura) s osnova neimovinske štete, 1.248,00 kuna (165,64 eura) s osnova materijalnih troškova kao posljedice prometne nezgode, te 1.200,00 kuna (159,27 eura) s osnova tuđe pomoći i njege.

- da je tuženik na navedeni nalaz i mišljenje imao primjedbi pa su vještaci saslušani na ročištu od 8. ožujka 2022., nakon čega su stranke predložile pribaviti zdravstveni karton tužitelja, kako bi se utvrdilo je li tužitelj imao ranijih degenerativnih promjena vratne kralježnice, koje bi utjecale na sačinjeni nalaz i mišljenje. Vještaci su se, nakon uvida u zdravstveni karton tuženika, podneskom od 18. travnja 2023. dopunski očitovali navodeći u bitnom da ostaju pri ranije danom nalazu i mišljenju

6. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvoga stupnja zaključio je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ranije navedene ozljede te da je tim ozljedama povrijeđeno njegovo pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta, te da utvrđene težine ozljeda i okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, kao i imovinsku štetu s osnova tuđe njege i pomoći.

6.1. Pritom je imovinsku štetu s osnova tuđe njege i pomoći prvostupanjski sud utvrdio u iznosu od 159,27 eura, a neimovinsku štetu i to fizičke bolove utvrdio u iznosu od 732,63 eura, pretrpljeni strah u iznosu od 1.419,47 eura, te duševne boli u iznosu od 1.045,19 eura, pa je točkom I. izreke pobijane presude ukupno tužitelju dosuđeno 2.321,84 eura, uvećano za zatezne kamate od sljedećeg dana od podnošenja odštetnog zahtjeva, dakle od 11. prosinca 2019. pa do isplate. Nadalje, tužitelju je priznat ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 3.007,53 eura, dok je isti točkom II. izreke odbijen za iznos od 1.248,00 eura temeljem utvrđenja da tužitelj nije pružio niti jedan dokaz iz kojeg bio vidljiv nastanak navedenog troška.

7. Žalbenim navodima tuženik u bitnom navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno da je ista nerazumljiva, te da je presudom prekoračen tužbeni zahtjev. Nadalje, osporava da bi zatezna kamata na tuđu pomoć i njegu trebala teći od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva, te visinu dosuđenog parničnog troška, smatrajući pritom da podnesak od 17. kolovoza 2020. nije bio potreban za vođenje postupka, kao i da je vrijednost boda iz tarife za podneske prije

1. studenog 2022. pogrešno obračunata.

8. Odredbom članka 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, a ta prava obuhvaćaju život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredbom članka 1046. ZOO-a propisano je da je šteta, između ostalog, i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

9. Odredbom članka 1100. stavcima 1. i 2. ZOO-a propisano je da će sud, ako težina povrede i okolnosti opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti, neovisno o imovinskoj šteti. Pri odlučivanju o visini naknade sud uzima u obzir jačinu i trajanje fizičkih i duševnih boli i straha, te svrhu i narav same naknade.

10. Nadalje, odredbom članka 1085. stavka 3. ZOO-a propisano je da kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, da je odgovorna osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade (imovinske) štete, dok je odredbom članka 1095. ZOO-a propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

11. Za ukazati je da je prvostupanjski sud očito nespretno kod primjene odredbi ZOO-a utvrdio zasebno naknadu štete zbog pretrpljenih fizičkih boli, straha te duševnih boli (zbroj navedenih davao bi iznos od 3.197,29 eura), što međutim nije u duhu ranije citirane zakonske odredbe već utvrđenu naknadu treba ocijeniti u jedinstvenom iznosu zbog ukupnosti povrede prava osobnosti. Intenzitet pretrpljenih boli i straha samo su kvalifikatorne okolnosti koje, među ostalim, treba imati u vidu kod ocjene visine nastale štete jer zajedno sa ostalim okolnostima utječu na ocjenu suda o povredi prava osobnosti i visini pravične novčane naknade zbog te povrede vodeći pritom računa o tome da naknada treba predstavljati adekvatan odgovor za učinjenu povredu. Novčana naknada za neimovinsku štetu daje se oštećeniku kao subjektivno zadovoljenje s ciljem da mu omogući pribavljanje određenih životnih zadovoljstava kako bi se time ublažile posljedice štetnog događaja i što prije uspostavila njegova narušena duševna ravnoteža.

11.1. Međutim u konkretnom slučaju, upravo uvažavajući sve navedeno, te težinu povrede, prema mišljenju ovog žalbenog suda, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je utvrdio neimovinsku štetu u ukupnom iznosu od 3.197,29 eura koji iznos je u skladu i sa pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda RH br. Su-IV- 47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. kojim su novčani iznosi naznačeni u Orijentacijskim kriterijima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda RH od 29. studenoga 2002. povećani za 50%.

11.2. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio iznos tuđe njege i pomoći u iznosu od 159,27 eura, uzevši u obzir 60 sati pružene pomoći i visinu satnice u promatranom razdoblju.

11.3. Pravilno je prvostupanjski sud postupio i kada je odbio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na putne troškove radi liječenja u iznosu od 1.248,00 kn (165,64 eur), obzirom da tužitelj na kojem je bio teret dokaza, ni na koji način nije dokazao da su mu navedeni troškovi uistinu nastali.

12. Iz navedenog bi dakle proizlazilo da je prvostupanjski sud utvrdio visinu neimovinske štete u iznosu od 3.197,29 eura, te imovinske štete u iznosu od 159,27 eura, što bi dalo ukupan iznos od 3.356,56 eura od kojeg bi potom trebalo oduzeti nesporno isplaćenih 10.000,00 kuna (1.327,23 eura). Osnovano tuženik u žalbi navodi da je presuda u tom dijelu nerazumljiva, obzirom da prvostupanjski sud, nakon što je utvrdio visinu imovinske i neimovinske štete, samo navodi da je tužitelju valjalo dosuditi iznos od 2.321,84 eura, bez objašnjenja kako je do tog iznosa došao. Međutim, temeljem ovlaštenja iz članka 373.a ZPP-a, obzirom da je iz stanja spisa moguće je utvrditi sve bitne činjenice, neovisno o postojanju povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, ispunjeni su uvjeti da ovaj drugostupanjski sud djelomično potvrdi pobijanu presudu. Naime, kada bi se od iznosa ukupno i pravilno utvrđene imovinske i neimovinske štete (3.356,56 eura) oduzelo nesporno isplaćenih 1.327,23 eura, dolazimo do iznosa od 2.029,33 eura, kojeg je tužitelju, sukladno preinačenom tužbenom zahtjevu od 31. kolovoza 2021., valjalo dosuditi.

13. Obzirom da je prvostupanjski sud tužitelju točkom I. izreke pobijane presude na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege dosudio iznos od 2.321,84 eura, dok je tužitelj za navedene oblike štete ukupno potraživao iznos od 2.029,33 eura (1.870,06 eura + 159,27 eura), valjalo je, temeljem odredbe članka 369. stavka 5. ZPP-a, ukinuti presudu u dijelu u kojem je tužitelju dosuđeno 292,51 eura preko potraživanog iznosa, obzirom da je time prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev, što predstavlja apsolutno bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a.

14. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika vezani uz tijek zatezne kamate na iznos naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, kojima navodi da se zatezna kamata može računati jedino od dana donošenja prvostupanjske presude, pozivajući se na članak 1086. ZOO-a. Naime, pravilna je odluka o zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, jer se i na ovaj zahtjev, kao i na zahtjev za naknadu neimovinske štete, primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., dalje: ZOOP). Prema odredbama čl. 12. ZOOP-a zatezne kamate teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a ne od presuđenja, kako tuženik u žalbi tvrdi. Tako i Vrhovni sud u presudi broj: Rev-464/2024-2 od 4. travnja 2024.

15. Tuženik neosnovano navodi da je visinu troškova trebalo računati prema vrijednosti boda sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u trenutku poduzimanja pojedine radnje. O ovom je pitanju na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 14. lipnja 2024. prihvaćen zaključak da se primjenjuje vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku, pa se tuženik upućuje na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-847/2021 od 13. veljače 2024. i Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024.

16. Međutim, djelomično je u pravu tuženik kada osporava odluku prvostupanjskog suda o troškovima postupka u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen trošak sastava 4 obrazložena podneska sukladno Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj:138/23.; dalje: Tarife), pa tako i podneska od 16. srpnja 2020. (kojeg je tužitelj zaprimio 17. kolovoza 2020. što proizlazi iz dostavnice koja prileži spisu) za kojeg isti smatra da nije potreban za vođenje parnice.

17. Prvostupanjski sud uistinu ne navodi o koja bi se 4 podneska radilo, no uvidom u pravovremeno dostavljeni troškovnik tužitelja, proizlazi da je isti zatražio naknadu troška za 4 obrazložena podneska, te je pravilnom primjenom materijalnog prava podneske od 31. kolovoza 2021.,14. ožujka 2022. i 13. rujna 2023. uistinu navedene trebalo vrednovati sukladno Tbr. 8.1. Tarife. No podnesak od 16. srpnja 2020., kojim se je tužitelj očitovao povodom odgovora na tužbu, u konkretnom slučaju nije obrazloženi podnesak u smislu Tbr. 8.1. Tarife , već se radi o podnesku koji se u smislu Tarife (Tbr. 8.4.) smatra "ostalim podneskom", slijedom čega tužitelju za sastav istog pripada 25, a ne 100 bodova, zbog čega je odluku prvostupanjskog suda o trošku u tom dijelu valjalo preinačiti.

18. Tuženiku je obzirom na djelomični uspjeh u žalbenom postupku valjalo priznati zatraženi trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 eura, pa je odlučeno kao u točki II. izreke.

19. Slijedom svega navedenog, na temelju odredaba članka 373.a ZPP-a, trebalo presudu djelomično potvrditi, a djelomično preinačiti, pa je odlučeno kao u izreci presude.

20. S obzirom da je došlo i do prekoračenja tužbenog zahtjeva na način da je dosuđeno više od onoga što je traženo, valjalo je, na temelju odredbe 369. stavka 5.

ZPP-a, ukinuti presudu u prekoračenom dijelu.

Split, 28. kolovoz 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica