Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-1257/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Gašparuš-Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomislavu Skerlevu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednice iza pokojne ORI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Petri Novak, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kallay i Partneri iz Zagreba, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8997/2023-24 od 21. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja OR kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8997/2023-24 od 21. lipnja 2024.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja OR za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eur.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice ĆR za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 263,38 eur.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da izmještanjem zida koji dijeli sobu broj 4 u stanu tužitelja i sobu broj 6 u stanu tužene preda u posjed dio nekretnine-stana površine 0,915 m2 u vlasništvu tužitelja LR iz [adresa] i to zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], suvlasnički dio 1176/10000 etažno vlasništvo (E-4) dvosobni stan oznake H-1-B, na I. katu, koji se sastoji od ulaznog prostora, radne kuhinje, dnevnog boravka i blagovanja, 1 sobe, kupaonice, loggie i balkona, s pripadajućim parkirnim mjestom oznake P-5 na parceli sveukupno površine 43,32 čm, kao poseban dio čkbr. [katastarska čestica] stambena zgrada br. 4G i dvorište, [adresa], ukupne površine 388 m2 u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tužitelju LR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženici ĆR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog postupka u iznosu od 1.413,60 eura zajedno sa zateznom kamatom računatom od 21. lipnja 2024. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
2. Navedenu presudu žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak. Potražuje i naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eur.
3. Tuženica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže odbiti istu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Potražuje naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 263,38 eur.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za izmještanjem zida koji dijeli sobu broj 4 u stanu tužitelja i sobu broj 6 u stanu tuženice te predaja u posjed dijela nekretnine-stana površine 0,915 m2 za koji dio tužitelj tvrdi da je njegovo vlasništvo i da je u posjedu tuženice.
6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tužitelja, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima tužitelja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati.
7. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio i utvrdio sve odlučne činjenice relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je iste pravilo cijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP.
8. Prvostupanjski sud u postupku pravilno utvrđuje da je:
- nalazom i mišljenjem vještaka iz nacrta izvedenog stanja utvrđeno da je stvarno izvedeno stanje stanova H-1-B i H-1-C malo drugačije od stanja upisanog u zemljišnim knjigama jer su stvarne korisne površine (sa koeficijentima) oba stana po izračunu nešto manje od upisanih površina, te ta razlika kod stana tuženika H-1-C nije toliko značajna (malo više od 1 m2), no kod stana tužitelja se radi ipak o značajnijoj razlici (malo više od 4 m2, odnosno otprilike 10%),
- utvrđena razlika nastala je zato što je zid između oba stana izveden drugačije nego je prikazano u etažnom elaboratu te po izmjeri vještaka umanjenje stana H-1-B na račun stana H-1-C iznosi 0.915 m2 (1.22 m x 0.75 m), zbog drugačije izvedenog zida između stanova;
- izvedeno stanje predmetnih stanova je drugačije od projektiranog stanja i stanja upisanog u zemljišne knjige te je takvo stanje predmetnih stanova bilo prilikom ulaza u posjed vlasništva tuženice i tužitelja;
- tuženica nije naknadno mijenjala položaj zida između stanova, koji zid je po projektiranom stanju nosivi zid, a po mišljenju vještaka dio nosive konstrukcije;
9. Cijeneći izvedene dokaze, prvostupanjski sud utvrđuje kako tužitelj nije dokazao da je vlasnik spornog dijela stana tuženice, pa nema pravo zahtijevati predaju tog dijela stana tuženice micanjem zida, a sve temeljem primjene odredbe čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta - dalje: ZVDSP).
10. Na žalbene navode u kojima tužitelj osporava pravilnost primjene materijalnog prava te ističe kako kao svaki drugi stjecatelj knjižnih prava na stvarima uživa zaštitu povjerenja u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga iz čl. 122. ZVDSP, te stoga nije imao razloga posumnjati da sporni dio stana pripada u izvanknjižno vlasništvo tuženice, valja odgovoriti kako tuženica nije izvanknjižni vlasnik svog stana kako je isti i upisan u zemljišnim knjigama. Provedenim građevinskim vještačenjem jasno je utvrđeno da i stan tuženice nije izgrađen sukladno projektnoj dokumentaciji te da je i njen stan nešto manji u kvadratima (malo više od 1 m2) u odnosu na projektnu dokumentaciju, a što je posljedica činjenice da je investitor odstupio od projekta, te to odstupanje u odnosu na oba stana nije utvrđeno prilikom etažiranja i upisa stanova u zemljišnoj knjizi. Slijedom navedenog i stvarna (izvedena) površina stana koji je u vlasništvu tuženice manja je od one upisane te stoga ona na štetu tužitelja nije stekla, a niti mogla od svojih prednika steći dio stana tužitelja, kako to on neosnovano tvrdi u žalbi.
10.1. Na navode tužitelja u pogledu tvrdnji da je stekao vlasništvo stana upravo u površini kako je upisana u zemljišnim knjigama, valja ukazati na opće načelo da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego li ga sam ima, slijedom čega u konkretnom slučaju kada je utvrđeno da je sama zgrada sagrađena protivno izvedbenom projektu, što je od samog početka imalo za posljedicu činjenicu da su stanovi (i tužitelja i tuženice) pri gradnji od strane investitora izgrađeni u manjim površinama, niti prednici tužitelja nisu na njega mogli prenijeti više prava nego li su ga sami imali prilikom prvog stjecanja svog vlasništva na predmetnom stanu.
11. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako tužitelj nije dokazao da je vlasnik spornog dijela stana tuženice, slijedom čega je njegov tužbeni zahtjev osnovano odbijen kao neosnovan temeljem odredaba čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. ZVDSP.
12. Ostali žalbeni navodi u odnosu na dio obrazloženja prvostupanjske presude u pogledu primjene odredaba Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) nisu cijenjeni, jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).
13. Tužitelj žalbu u pogledu odluke o trošku posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka koji je dosuđen tuženoj uzet iznos koji je kao opravdan priznao sud prvog stupnja.
14. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
15. Zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan, jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).
16. Zahtjev tuženice za naknadom troška sastava odgovora na žalbu postupka odbijen je kao neosnovan, jer nije bio potreban za vođenje ovog postupka (čl. 155. st. 1. u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 28. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća
Verica Kos
