REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6755/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Anđe Ćorluke, kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. UČ, zastupane po branitelju Marku Lešnjakoviću, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 22. stavka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22), odlučujući o žalbi okr. UČ, protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Pp-596/2024-16 od 29. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 28. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e :
I Odbija se kao neosnovana žalba okr. UČ i prvostupanjska presuda se potvrđuje.
II Na temelju čl. 138.stavka 2.točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22 ) okr. UČ obavezna je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka ovog suda u iznosu od 50,00 (pedeset ) EUR-a u roku od 3 (tri) mjeseca od primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. UČ proglašena je krivom za djelo prekršaja iz članka 22. stavke 4. u svezi st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 1.060,00 (tisuću šezdeset) eura.
1.1.Okr. UČ obvezna je na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset).
1.2.Na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okr. UČ izriče se zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji svog bivšeg supruga DČ sa prebivalištem u [adresa], na bilo kojem mjestu na području Republike Hrvatske na udaljenosti manjoj od 100 (sto) metara.
3.Protiv te presude okr. UČ je putem branitelja podnijela žalbu protiv presude zbog bitne povrede postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka.
4.Žalba nije osnovana.
5.Rješavajući predmet u okviru navoda žalbe, te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po ocjeni ovog Suda u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede postupka niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu žaliteljice na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
6.U odnosu na istaknute bitne povrede.
6.1.Žaliteljica sadržajno ističe bitnu povredu postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, no međutim suprotno mišljenju žaliteljice nije počinjena ova bitna povreda, jer je izreka presude razumljiva, nije proturječna razlozima presude, prvostupanjski sud je dao valjane razloge o krivnji žaliteljice, koji su jasni i nisu međusobno proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
7.Nadalje, neosnovano žaliteljica ističe kako je presuda neuredna i ne korespondira sa optužbom iz optužnog akta, te da je ista morala biti vraćena na uređenje i preciziranje u odnosu na kvalifikaciju prekršaju. Prvostupanjski sud je valjano i zakonito postupio sukladno čl. 179. st. 4. Prekršajnog zakona, a koji članak daje ovlaštenje sudu da samostalno odlučuje o pravnoj oznaci prekršaja i u vezi s tim nije vezan optužnim prijedlogom. Sud je pravilno pravno označio djelo prekršaja koje se žaliteljici stavlja na teret, stoga je ovaj žalbeni navod neosnovan.
7.1.Činjenica kako prvostupanjski sud po mišljenju žaliteljice nije dao urednu, jasnu i preciznu pouku o pravnom lijeku, jer nije naznačio da je o žalbi nadležan odlučivati Visoki prekršajni sud nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost odluke. Prvostupanjski sud je u pouci o pravnom lijeku naveo da je o žalbi nadležan odlučivati nadležan sud, što je u svakom slučaju dovoljno jasna i razumljiva pravna pouka.
7.2.Nadalje, pogrešno žaliteljica navodi kako postoji procesna smetanja u pogledu prijedloga za spajanjem postupka, o kojem nije odlučeno, pa da je presuda donijeta preuranjeno u smislu odredbe čl. 92. Prekršajnog zakona. Prvostupanjski sud je na glavnoj raspravi dana 28. travnja 2025. donio rješenje kojim je odbijen prijedlog branitelja okrivljenice za spajanjem postupka, jer da je o istovrsnom prijedlogu već odlučeno rješenjem suda broj Pp-3730/2023-40 od 10. siječnja 2025., a koja je odluka potvrđena rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj R-23/2025. Ovakva odluka prvostupanjskog suda je valjana i zakonita, te je i ovaj žalbeni navod žaliteljice neosnovan.
7.3.Neosnovano žaliteljica tvrdi u svojoj žalbi kako se presuda temelji na nezakonitom dokazu jer je malodobno dijete snimano bez odobrenja oba roditelja. Međutim, odluka prvostupanjskog suda potpuno je ispravna. Za snimanje javnog prostora, o čemu se radi u ovom slučaju nije potrebna nikakva suglasnost , pa i u slučaju da se radi o snimanju mld. djece, budući se na javnom prostoru ne narušava privatnost, odnosno obiteljski i osobni život drugih osoba, pa činjenica da je javni prostor snimljen i da se nastala snimka koristi kao dokaz pred sudom, se ne može osnovano pobijati od žaliteljice koja tvrdi da bi se radilo o nezakonitom dokazu.
8.U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje žaliteljice.
8.1.Nasuprot navodima žalbe, prvostupanjski je sud, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno cijenio obranu okrivljenice koja je poricala počinjenje prekršaja, te je opravdano u cijelosti prihvatio iskaze saslušanog svjedoka DČ čiji je iskaz detaljan, logičan i životno uvjerljiv, dosljedan te u skladu s ostalim izvedenim dokazima, a naročito audio video zapisom u dijelu koji je sniman na javnoj površini. Iz audio video zapisa (str.20 spisa) iz dijela koji je sniman na javnoj površini sud je pravilno utvrdio kako se okrivljenica kritične zgode vrlo grubim riječima obraćala oštećeniku u prisutnosti maloljetnog djeteta, te da je jednom rukom držala dijete a drugom rukom pokušavala udariti oštećenika. Za cijelo vrijeme ovog događaja dijete i oštećenik su bili vidno uznemireni. Nadalje, prvostupanjski sud je valjano analizirao obranu okrivljenice, dajući jasne i razumljive razloge zbog čega je njezina obrana nevjerodostojna i usmjerena na izbjegavanje prekršajne odgovornosti. Dakle, prvostupanjski sud je sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio dokaze, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge, koji su, po mišljenu ovog suda , opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbi nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka.
8.2.Razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa kako žaliteljica nije navela nikakve nove, niti uvjerljive razloge kojima bi potkrijepila svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji joj se pobijanom presudom stavlja na teret, nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.
9.Ispitujući odluku o kazni ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna u propisanom iznosu, pravilna i zakonita, prvostupanjski sud je cijenio razloge koji su potrebni za njihovo izricanje, te je stoga i ovaj sud mišljenja kako će se ovakvo izrečenom kaznom u potpunosti postići svrha kažnjavanja kod okrivljenice.
10.Odluka o izricanju zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtvi nasilja, pravilna je i zakonita. Mišljenje je i ovog suda kako je primjena ove zaštitne mjera opravdana kako bi se ubuduće otklonile mogućnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja iz područja nasilja u obitelji, a sve s obzirom na očigledno narušene obiteljske odnose.
11.Odluka o izricanju troškova prekršajnog postupka zakonito je odmjerena s obzirom na trajanje i složenost postupka i imovno stanje okrivljenice.
12.Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka ovog suda temelji se na odredbi čl.138.stavke 2.točke 3. c Prekršajnog zakona. Kako je rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (N.N. broj 18/13) propisan opći okvir paušalne svote, to je visina paušalnog iznosa troškova postupka iz čl. 138. stavke 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 50,00 eura,što je po stanovištu ovog suda primjereno s obzirom na trajanje i složenost postupka te imovno stanje okrivljenice.
13.Iz navedenih razloga valjalo je presuditi kao u izreci.
U Zagrebu, 28. kolovoza 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
OČ, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.
