Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-383/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja, te Sonje Meštrović kao članice, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica Ivana Papić Jurić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862 iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćnici Ivi Markotić Bagarić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 22 radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pn-145/2021-11 od 23. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, a žalba tužitelja se djelomično odbija, a djelomično uvažava pa se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pn-145/2021-11 od 23. prosinca 2022.

a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, u dijelu pod točkom II. izreke kojim je zahtjev odbijen do iznosa od 6.554,54 eura, te u dijelu pod točkom III. izreke,

b) preinačava u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem je zahtjev odbijen preko iznosa od 6.554,54 eura na način da se nalaže tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, pored točkom I. izreke dosuđenog iznosa od 1.780,86 eura isplati i daljnji iznos od 7,06 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od 23. prosinca 2022. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862 iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, isplati iznos od 13.417,88 kn / 1.780,86 eur (trinaest tisuća četiristo sedamnaest kuna i osamdeset osam lipa / tisuću sedamsto osamdeset eura i osamdeset šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 23. prosinca 2022. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi isplate 49.438,44 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 27.968,30 tekućom od 16.06.2021. do isplate, a na iznos od 21.470,15 kn od dana donošenja presude do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, da tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862 iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.355,20 kn/ 179,87 eur (tisuću tristo pedeset pet kuna i dvadeset lipa / sto sedamdeset devet eura i osamdeset sedam centi) u roku od 15 dana."

2. Protiv odbijajućeg dijela navedene presude žali se tužitelj, zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ne traži trošak žalbenog postupka.

3. Žali se i tuženik, protiv dosuđujućeg dijela presude pod točkom I. izreke, zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a, predlažući da županijski sud usvoji žalbu tuženika te preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da ukine presudu i vrati predmet na ponovni postupak uz naknadu troškova tuženiku.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja s osnova naknade štete prouzročene isplatom invalidske mirovine, novčane naknade zbog tjelesnog oštećenja te doplatka za pomoć i njegu osiguraniku tužitelja NF u ukupnom iznosu od 62.856,33 kn sa zateznim kamatama, za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 30. rujna 2021.

8. Tijekom postupka prvostupanjski sud u bitnom je utvrdio sljedeće:

- da je osiguranik tuženika NF stradao u prometnoj nesreći 5. lipnja 1987. koju je skrivio vozač automobila koje je u vrijeme nesreće bilo osigurano kod tuženika,

- da je osiguraniku tužitelja NF zbog zadobivenih ozljeda na radu nastupila invalidnost te mu je rješenjima HZMO priznato pravo na invalidsku mirovinu, novčanu naknadu zbog tjelesnog oštećenja i doplatak za tuđu njegu i pomoć,

- da u odnosu na prvi dio utuženog razdoblja- od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020., s obzirom na to da je tuženik po pozivu tužitelja podmirio iznose s osnova isplaćene naknade za tjelesno oštećenje i doplatka za tuđu pomoć i njegu, nakon umanjenja od 20% zbog doprinosa osiguranika, tužitelj zahtijeva iznos od 27.968,30 kn, na ime isplaćene invalidske mirovine,

- u odnosu na drugi dio utuženog razdoblja- od 1. siječnja 2021. do 30. rujna 2021. tužitelj potražuje, nakon umanjenja od 20% zbog doprinosa osiguranika, iduće iznose: - za isplaćenu invalidsku mirovinu 21.416,97 kn, za isplaćenu naknadu za tjelesno oštećenje 4.641,55 kn i za doplatak za tuđu pomoć i njegu 8.829,50 kn,

- da postoji razlika u iznosima koje je tužitelj isplatio osiguraniku i koje potražuje od tuženika, jer da je prema dostavljenim ispisima banke podataka tužitelja za naknadu za tjelesno oštećenje isplaćeno 5.779,05 kn, a iz potvrde o isplaćenim mirovinskim primanjima tužitelja od 26. listopada 2021. proizlazi da je to iznos od 5.801,94 kn (razlika od 22,89 kn). Nadalje, da zbrojem sveukupno plaćenih iznosa za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 30. rujna 2021. prema ispisima banke podataka tužitelja za doplatak za tuđu pomoć i njegu dolazi se do iznosa od 10.993,31 kn, a iz potvrde o isplaćenim mirovinskim primanjima tužitelja od 26. listopada 2021. proizlazi da je to iznos od 11.036,88 kn (razlika od 43,57 kn).

9. Temeljem ovih odlučnih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja je kao mjerodavnu primijenio odredbu članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.; dalje: ZOOP) te je odbio zahtjev tužitelja s osnove naknade štete radi isplaćene invalidske mirovine, a djelomično prihvatio zahtjev s osnove isplaćene naknade za tjelesno oštećenje i doplatka za tuđu pomoć i njegu.

10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja koji smatra da su za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari mjerodavne odredbe članka 161. i članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18.), prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je primijenio odredbe ZOOP-a.

11. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u brojnim odlukama, primjerice odlukama broj Rev-163/2023. od 28.ožujka 2023., Rev- 901/2021 od 27. rujna 2022., Rev- 552/2022-2 od 17. svibnja 2022., Rev- 1180/2022 od 6. prosinca 2022., Rev- 444/2023-2 od 20.rujna 2023., Rev- 958/24 od 10.srpnja 2024., u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode.

12. Odredbom članka 27. stavak 1. ZOOP-a propisano je pak da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Nadalje, prema stavku 2. istog članka, stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.). Stavkom 4. je propisano da se odredbe stavaka 1., 2. i 3. tog članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. Zaključno, prema stavku 5., obvezu iz stavka 1. tog članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

13. Iz naprijed citirane zakonske odredbe proizlazi da obveza tuženika, kao društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja radi invalidnosti, te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju invalidnosti i u ovisnosti o tome odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja (VSRH Rev-850/2022-2 25. listopada 2022.).

14. Vrhovni sud Republike Hrvatske tako navodi da treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP-a, odnosno u konkretnom je slučaju riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja je materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti uređena ZOOP-om, zbog čega da se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.

15. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-om temeljem kojeg Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP-om. Osiguravajuća društva nisu štetnici, nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti uređen posebnim zakonom i to ZOOP-om. Člankom 8. st. 1. ZOOP-a reguliran je „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak“, a ta odredba glasi:

„Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.“

16. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojim odredbama je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, i naplaćuje/obračunava premija osiguranja (Rev-163/2023. od 28.ožujka 2023.)

17. Stoga, pravilnom primjenom odredbe članka 27. ZOOP-a, u situaciji u kojoj je rješenjem tužitelja njegovom osiguraniku NF priznata invalidska mirovina upravo zbog povrede na radu, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da ne postoji razlika koju bi na temelju citirane odredbe ZOOP tuženik bio dužan isplatiti tužitelju pa je pravilno postupio kada je kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev u tom dijelu.

18. Međutim, suprotno paušalnim žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio zahtjev s osnove isplaćene naknade za tjelesno oštećenje i doplatka za tuđu pomoć i njegu, smatrajući kako navedeni iznosi predstavljaju stvarnu štetu nastalu tužitelju.

19. Naime, sukladno pravnom shvaćanju zauzetom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1437/2021 od 5. siječnja 2022. svi izdaci koji su uzročnoposljedično vezani za isplate koje zavodi za socijalno osiguranje isplaćuju svojim osiguranicima na temelju propisa o osiguranju koji reguliraju takva prava, zbog posljedica štete koju je uzrokovao osiguranik društva za osiguranje predstavljaju stvarnu štetu koju je društvo za osiguranje dužno naknaditi zavodu za osiguranje jer je takvim isplatama umanjena imovina zavoda pa time i predstavlja stvarnu štetu.

20. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da iznos naknade koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku po osnovi naknade za tjelesno oštećenje i doplatka za tuđu pomoć i njegu predstavlja stvarnu štetu, koju je tuženik dužan naknaditi u smislu odredbe članka 27. stavka 2. ZOOP-a i odredbe članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).

21. Međutim, osnovano tužitelj prigovara dosuđenoj visini te štete. Naime, prvostupanjski je sud djelomično odbio taj dio zahtjeva s obrazloženjem da se podaci o isplatama izvršenim osiguraniku i podaci iz potvrde o isplaćenim mirovinskim primanjima ne podudaraju, jer da postoji razlika od 22,89 kn u odnosu na naknadu za tjelesno oštećenje te razlika od 43,57 kn u odnosu na doplatak za tuđu pomoć i njegu.

22. Tužitelj u žalbi navodi kako je u ožujku i kolovozu 2021. isplaćena i razlika novčane naknade za tjelesno oštećenje (RAZLIKA TO-A) i to u iznosu od 7,14 kn u ožujku i u iznosu od 15,75 kn u kolovozu, a što ukupno iznosi 22,89 kn, dok je za tuđu njegu i pomoć (RAZLIKA TPNJ-A) u ožujku isplaćen iznos od 13,60 kn, a u kolovozu iznos 29,97 kn, zbog čega da su podaci navedeni u potvrdi tužitelja o izvršenim isplatama i ispisi iz banke podataka tužitelja podudarni. Uvidom u navedene ispise banke podataka za ožujak (list 35 spisa) i kolovoz 2021. (list 38 spisa) utvrđeno je da su takvi žalbeni prigovori osnovani te da prvostupanjski sud nije zbrojio navedene iznose već je u tom dijelu zahtjev odbio.

23. Stoga je trebalo žalbu tužitelja u tom dijelu uvažiti i naložiti tuženiku isplatu i daljnjeg iznosa od 7,06 eura, primjenom odredbe članka 373. ZPP-a.

24. S obzirom na to da je pobijana presuda preinačena u neznatnom dijelu, odluka o troškovima pod točkom III. izreke pobijane presude nije preinačena.

25. Kako u preostalom dijelu nisu ostvareni navodi žalbi, niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Split, 28. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Andrea Boras- Ivanišević