Poslovni broj: Usž-1109/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice DŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv točke II. i točke III. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 4999/2023-7 od 22. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuju točke II. i III. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4999/2023-7 od 22. studenoga 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda obustavljen je upravni spor (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana od dostave rješenja nadoknadi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura sa zateznima kamatama, koje teku, ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, od dana donošenja rješenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (točka II. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora u preostalom dijelu (točka III. izreke).
2. Tužiteljica žalbom osporava točke II. i III. izreke rješenja prvostupanjskog suda zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Navodi da je počinjena bitna povreda odredaba upravnog spora jer rješenje nije doneseno primjenom važećih zakona i propušteno je pravilno primijeniti materijalno pravo u skladu s člankom 5. ZUS-a. Iako je u tužbi jasno postavljen zahtjev za naknadu troškova upravnog spora zajedno sa zateznim kamatama, ističe da sud nije utvrdio uvećanjem koje referentne stope se kamata izračunava. S tim u vezi ističe da sud nije primijenio trenutno važeći članak 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO), nego ranije važeći članak, čime je retroaktivno primijenio odredbe ZOO-a. U odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava nužnog za odluku o zateznim kamatama i utvrđenju točne stope upućuje na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske i to rješenje, poslovni broj: Rev-194/2022-2 od 6. ožujka 2024. i presudu, poslovni broj: Rev-x 181/09-2 od 3. lipnja 2009. Poziva se na ovosudne odluke poslovni broj: Usž-466/2024-3 od 26. rujna 2024., Usž-3689/2023-3 od 3. listopada 2024., Usž-2152/2024-3 od 5. rujna 2024. i Usž-3208/2023-2 od 29. kolovoza 2024. Navodi da je povrijeđen članak 119. stavak 5. ZUS-a jer sud u obrazloženju nije iznio razloge za odluku sadržanu u točki III. izreke osporenog rješenja, odnosno nejasno je odnosi li se ista na zatezne kamate koje je dijelom usvojio u točki II. izreke bez navođenja vrste i visine stope ili se odnosi na preostali dio zatraženog troška. Predlaže poništiti rješenje prvostupanjskog suda u osporenom dijelu i vratiti predmet sudu na ponovni postupak kako bi svoju odluku valjano obrazložio. Potražuje trošak žalbenog postupka sa zateznom kamatom.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporene točke II. i III. izreke rješenja Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica pokrenula predmetni upravni spor u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS/10) zbog šutnje uprave, tužbom podnesenom na temelju članka 22. stavka 2. točke 2. ZUS/10-a, u kojoj je od suda zatražila da na temelju članka 58. stavka 3. ZUS/10-a presudom usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku donošenje odluke o prigovoru u roku od 15 dana, uz naknadu troškova spora zajedno sa zateznom kamatom. Tuženik je pozvan da dostavi odgovor na tužbu te se očitovao da je o prigovoru već odlučeno rješenjem, KLASA: UP/II-551-06/23-014/42, URBROJ: 251-02-01/001-23-9 od 2. listopada 2023.
7. S obzirom na to da je prvostupanjski sud točkom I. izreke rješenja obustavio spor, tužiteljica je uspjela u upravnom sporu. Stoga ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 144. stavka 1. ZUS-a. Prvostupanjski sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu te je utvrdio obvezu tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora i to trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 eura, u skladu s Tbr. 27. točke 1. alineje 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine", 138/23. – dalje: Tarifa).
8. U odnosu na zatražene zatezne kamate, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno naložio tuženiku plaćanje zateznih kamata na temelju članka 144. stavka 4. ZUS-a u vezi s člankom 29. stavkom 2. ZOO-a. To iz razloga što je prema stajalištu ovog Suda visinu zatezne kamate potrebno jasno navesti u izreci odluke s obzirom na razlikovanje iz kojeg obveznog odnosa kamata proizlazi i vremensko važenje referentne stope, dok samo određenje referentne stope nije potrebno posebno navoditi. Njezino zakonsko određenje proizlazi iz članka 29. stavka 8. ZOO-a prema kojem je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke. Kako navedena odredba sadrži jasnu definiciju referentne stope, koja se primjenjuje u svim obveznopravnim odnosima, to ju nije potrebno posebno navoditi prilikom dosuđivanja zateznih kamata, već se ista po samom zakonu primjenjuje kod njihovog izračuna i naplate.
9. Iako obrazloženje osporenog rješenja ne sadrži razloge za odbijanje zahtjeva za naknadu troškova, prema ocjeni ovog Suda osnovano tužiteljici nije priznat trošak za sastav zahtjeva za izdavanje klauzule pravomoćnosti i žalbe zbog šutnje uprave. Ovo stoga jer se o troškovima upravnog postupka odlučuje primjenom članka 161. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), prema kojem javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi i drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima (stavak 1.), pri čemu u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano (stavak 2.).
10. Dakle, iz navedenih odredbi proizlazi da je javnopravno tijelo u obvezi snositi samo redovite troškove upravnog postupka, u koje, prema ocjeni ovog Suda izraženoj u dosadašnjoj sudskoj praksi, ne ulaze troškovi odvjetničkog zastupanja. Naime, redovitim troškovima mogu se smatrati samo troškovi koji su nužni za rješavanje konkretne upravne stvari, dakle, oni bez kojih se upravna stvar ne bi mogla zakonito riješiti.
11. Kako se prema podacima spisa predmeta radi o jednostranačkoj stvari, to, u smislu članka 161. stavka 2. ZUP-a, troškove postupka u konkretnom slučaju ne snosi javnopravno tijelo, već tužiteljica kao podnositeljica zahtjeva.
12. Imajući na umu navedeno, kao i Tbr. 27. točku 1. alineju 2. Tarife, prvostupanjski sud je pravilno odlučio o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora zbog čega se osporene točke II. i III. izreke rješenja prvostupanjskog suda ne mogu ocijeniti nezakonitima, dok istaknuti žalbeni prigovori ne predstavljaju takvu povredu zakona koji bi utjecali na zakonitost osporene odluke, posebno imajući na umu zakonitost njezine izreke.
13. Slijedom navedenog, tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost osporenog dijela rješenja prvostupanjskog suda koje je doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.
14. Kako je žalba odbijena, tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
15. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 27. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
