Poslovni broj: Usž-2946/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja POINT SPLIT d.o.o., Split, Blaženog Ivana Merza 8, OIB: 92462019127, kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Močić, odvjetnik u Zagrebu, Domovinskog rata 29a/I, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta, Zagreb, Prisavlje 14, radi ukidanja rješenja o obavljanju ugostiteljske djelatnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2329/2024-7 od 24. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2329/2024-7 od 24. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-335-05/24-04/39, URBROJ: 529-06-01-02/1-24-10 od 27. kolovoza 2024. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 161,97 eura.
2. Pobijanim rješenjem tuženika ukinute su točke I.1., I.2., i II. rješenja Ministarstva turizma, KLASA: UP/I-034-02/18-07/12, URBROJ: 529-06-02/1-19-8 od 29. srpnja 2019. kojima je utvrđeno da ugostiteljski objekt u kojem tužitelj obavlja ugostiteljsku djelatnost više ne ispunjava uvjete propisane za vrstu „hoteli“ i razvrstava se u vrstu „turističko naselje“ te se kategorizira kategorijom koja se označava s tri zvjezdice.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je Pravilnikom o razvrstavanju i kategorizaciji ugostiteljskih objekata iz skupine ostali ugostiteljski objekti za smještaj izričito propisano da je očevid sastavni dio postupka kategorizacije objekta, osim u slučaju skraćenog postupka, a da se s obzirom da navedenim Pravilnikom nije propisano kada se provodi skraćeni postupak primjenjuje odredbe Zakona o općem upravnom postupku o neposrednom rješavanju. U tom smislu ističe da u konkretnom slučaju nisu ostvareni uvjeti za neposredno rješavanje. Nedosljednost stava o neprovođenju očevida tužitelj vidi u činjenici da je očevid bio zakazan, ali je odgođen. Naposljetku navodi da se ne navode propisi temeljem kojih je rješenje doneseno. Smatra da je na opisani način povrijeđeno načelo jednakosti oružja. U pogledu troškova dosuđenih tuženiku navodi da ne neopravdano priznat trošak noćenja u hotelu jer da je ročište bilo održano u 10:00 sati te da je tuženik imao na raspolaganju autobusne linije na dan održavanja ročišta u 03,00 sati ujutro. Predlaže da Sud preinači pobijanu presudu na način da poništi rješenje tuženika.
4. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da očevid nije proveden jer tužitelj nema osiguran pristup predmetnom ugostiteljskom objektu, a bez pristupa ugostiteljskom objektu onemogućeno je provođenje očevida, jednako kao što je onemogućeno i obavljanje ugostiteljske djelatnosti. Ističe da su citirane sve mjerodavne zakonske odredbe primijenjene u konkretnom slučaju. Naposljetku navodi da je tužitelju dana mogućnost očitovanja o svim bitnim činjenicama i okolnostima za rješavanje predmetne upravne stvari u upravnom postupku i da se tužitelj o činjenici nepostojanja prilaza predmetnom ugostiteljskom objektu očitovao dva puta 6. lipnja 2024. i 25. lipnja 2024. Predlaže da Sud odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tuženik u postupku ponovne kategorizacije ugostiteljskog objekta RESORT GRADA VODE I VJETRA u kojem posluje tužitelj odredio provođenje očevida u ugostiteljskom objektu. Tužitelj je u dva navrata tražio odgodu očevida s obrazloženjem da pristup objektu nije moguć. Zaključcima od 1. srpnja i 26. srpnja 2024. tuženik je pozvao tužitelja da se očituje i dostavi dokaze o osiguranju pristupa predmetnom ugostiteljskom objektu, na što je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, povodom zahtjeva tužitelja, obavijestilo da ne posjeduje podatke o luci ili pristaništu na predmetnom području te da ne može izdati odobrenje za pristup morskim putem.
8. Prvostupanjski sud održao je 14. veljače 2025. raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je u uvid u spis tuženika i sudski spis.
9. Odredbom članka 27. stavka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“, broj: 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20. i 126/21. - dalje: ZUD) propisano je da će se rješenja iz članka 20. stavaka 1. i 2., članka 21. stavka 1. i članka 22. stavka 2. ovoga Zakona ukinuti ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti propisanog člankom 24. stavkom 1. ovoga Zakona, odjavom obavljanja djelatnosti u ugostiteljskom objektu, s danom navedenim u odjavi ili danom podnošenja odjave nadležnom uredu, odnosno Ministarstvu, ako je ugostitelj u odjavi utvrdio datum unatrag, odnosno po službenoj dužnosti ako se utvrdi da je ugostitelj trajno prestao obavljati djelatnost.
10. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio, na temelju navoda samog tužitelja da kopneni pristup predmetnom ugostiteljskom objektu nije moguć i obavijesti Ministarstva mora, prometa i infrastrukture da do istog ne postoji morski pristupni put, da je tužitelj trajno prestao obavljati ugostiteljsku djelatnost, a slijedom čega je po službenoj dužnosti valjalo ukinuti rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti.
11. Prigovor tužitelja da je trebalo provesti očevid je neosnovan jer je očevid otkazan upravo zbog toga što do predmetnog ugostiteljskog objekta nema pristupnog puta pa provođenje očevida, jednako kao i obavljanje ugostiteljske djelatnosti, nije moguće.
12. U odnosu na trošak noćenja priznat tuženiku ovaj Sud nalazi da je isti u konkretnom slučaju osnovano priznat jer je ročište održano u 10:00 sati i službena osoba tuženika bi autobusom na relaciji Zagreb-Split trebala krenuti tijekom noćnih sati, što prema ocjeni ovog Suda ne može biti teret nametnut tuženiku.
13. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
14. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 27. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
