98. P-1535/24-22
REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Trg John F. Kennedy 11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, OIB 26187994862, Jagićeva 33, zastupano po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri, Zagreb, Radnička cesta 22, protiv tuženika Lovačko drušvo "Kuna", Polojski Varoš 118B, 47222 Cetingrad, OIB: 28335031652, zastupano po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, Matejeva 3, radi isplate 4.488,41 €, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. srpnja 2025., u nazočnosti punomoćnice tužitelja Ane Pintar, odvjetnice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, donio je i objavio, 27. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o je
I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Nalaže se tuženiku Lovačko društvo „KUNA“ , OIB 28335031652, Cetingrad, Polojski Varoš 118B, Polojski Varoš da tužitelju CROATIA osiguranju d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB 26187994862 isplati iznos od 33.817,92 kn/4.488,41 € s zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 8.10.2021. pa do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 8.10.2021. do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“.
II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 250,00 €.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.950,00 €.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da se 21. kolovoza 2021., oko 05,40 sati kod mjesta Batnoga (općina Cetingrad) dogodila prometna nezgoda kada je pred vozilo marke VW Golf reg. oznake [registarska oznaka] vlasništvo VI, a kojim je upravljao NI sa područja lovišta tuženika istrčala divljač/srna i udarila u vozilo. Za vozilo reg. ozn. [registarska oznaka] je na dan 21.08.2021. godine kod tužitelja bio zaključen ugovor o osiguranju automobilskog kaska o čemu je izdana polica osiguranja br. [broj police osiguranja]. Temeljem zaključenog ugovora o osiguranju tužitelj je isplatio iznos od 4.488,41 € dana 8.10.2021. na ime popravka oštećenja na osiguranom vozilu. Smatra da je za predmetni štetni događaj, kao i za nastalu štetu na oštećenom vozilu, koju je tužitelj u cijelosti naknadio svome osiguraniku, isključivo odgovoran tuženik, koji je u zakupu lovišta iz kojeg je naletjela divljač. Slijedom navedenog, tužitelj na temelju odredbe čl. 963. ZOO-a, potražuje isplaćeni iznos od 4.488,41 €.
2. U odgovoru na tužbu tuženik prigovara pasivnoj legitimaciji jer tuženik prema odredbama čl. 11. Zakona o lovstvu ne odgovara za štetu koja se dogodila na javnim cestama i drugim javnim površinama, budući se prometna nesreća dogodila na prometnici u mjestu Batnoga, ulica Batnoga 00. Nadalje se poziva na odredbu čl. 80. st. 6. t. 2. Zakona o lovstvu te osporava da je uopće došlo do udara u divljač i ističe prigovor isključive odgovornosti osiguranika tužitelja jer nije prilagodio brzinu kretanja danoj situaciji budući da na prometnici postoji znak „divljač na putu“.
3. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze: polica kaska cestovnih vozila broj 03- 0478373-01 od 27. travnja 2021. (list 8. spisa), ponuda cestovnog kaska od 26. travnja 2021. (list 9. spisa), Uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 11 – list 15 spisa), Potvrda Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Dugo Selo od 28.siječnja 2022. (list 28-30 spisa), podaci o lovištu (list 33 spisa), prijava štete iz osiguranja kaska (list 37 spisa), račun br. 113/11351/3 od 12. siječnja 2022. (list 42. spisa), regresni zahtjev od 22.rujna 2022. (list 45. spisa), odgovor na regresni zahtjev od 5. prosinca 2022. (list 47. spisa),Odluka Pž 5681/2021-3 od 1 rujna 2022. (list 84 – 87 spisa), Odluka Pž 7511/2016-2 od 9. kolovoza 2019. (list 99. – 105 spisa), presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovno broj Gž-311/2018 od 12. siječnja 2021. (list 137 do 140 spisa), konačni prijedlog zakona o lovstvu (list 144 do 257 spisa), Presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž 311/2018-3 od 12. siječnja 2021. (list 258 do 260 spisa), Presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž 1373/2018-2 od 19. rujna 2018. (list 265 do 267 spisa), Odluka VSRH poslovni broj 1241/1996-2 od 7 rujna 2000. (list 268 do 269 spisa), Presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž 5681/2021-3 od 1. rujna 2022. (list 270 do 273. spisa)
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP), kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku kao odgovornoj osobi za štetu, za isplatu iznosa od 4.488,41 € kojeg je tužitelj isplatio svom osiguraniku za štetu koja je nastala na vozilu reg. oznake [registarska oznaka], a kojim je upravljao NI, prilikom naleta na divljač, sve prema odredbi čl. 963. ZOO-a.
6. S obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja (21. kolovoza 2021.) mjerodavni materijalno pravni propisi za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari su odredbe Zakona o lovstvu ("Narodne Novine" broj 99/18, 32/19 i 32/20 – dalje ZL) i odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje ZOO).
Stranica 2 od 6
7. Imajući u vidu navode stranaka iznijete tijekom postupka, među strankama nije sporno da je tužitelj isplatio utuženi iznos svom osiguraniku i nije sporna aktivna legitimacija tužitelja.
8. No, među strankama je sporna pasivna legitimacija tuženika, uzročno posljedična veza, odgovornost, zatim je sporno je li se radilo o naletu na divljač te je sporan tijek zateznih kamata i visina tužbenog zahtjeva.
9. Odredbom čl. 50. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19 i 144/21– dalje: ZOC) je propisano da za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje (st.1.). Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (st.2.).
10. Iz navedenih odredbi proizlazi da odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištima (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva nisu predmet uređenja ZOC-a, već je njihova odgovornost uređena Zakonom o lovstvu i općim propisima obveznog prava.
11. Odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a propisano je da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na način da je odgovoran:
- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,
- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.
12. Iz navedene odredbe ZL-a, proizlazi da za štetu na vozilu naletom vozila na divljač, prvenstveno odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi pa tek potom lovoovlaštenik koji odgovara za štetu po načelu uzročnosti (objektivna odgovornost) pri čemu njegova objektivna odgovornost nije ograničena samo na štetu nastalu za vrijeme provođenje lova.
13. U odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja, ovaj sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka II, ŽI i PI te je izveden dokaz prometnim vještačenjem.
14. Svjedok NI je u svom iskazu u bitnome naveo je on bio vozač bijelog golfa registracijskih oznaka [registarska oznaka], te je zajedno sa PI i ŽI išao iz pravca Slunja ka Cetingradu i to na posao te da je tom prilikom s njegove desne strane istrčala divljač iznenada te je pokušao istu izbjeći tako što je skrenuo malo ulijevo te je s toga i došlo do sraza sa divljači s prednjim desnim farom vozila. Nadalje je naveo da je vozio oko 50 km/h i da je na cesti bio postavljen znak "divljač na cesti", te je vidljivost bila dobra, prijelaz s noći na dan te je vozio sa upaljenim svjetlima. Naveo je da se sa desne strane nalazila šikara te je oko 50 metara nakon šikare bio nasad konoplje, te nije bilo moguće vidjeti divljač u
Stranica 3 od 6
dolasku, te da je cesta bila suha i da se radilo o srnećoj divljači, koja je na mjestu ostala ležati budući da je uginula.
15. Svjedok ŽI je u svom iskazu naveo da su to jutro on i DI i JI išli na posao u smjenu i to u Cetingrad iz smjera Slunja te da je kod mjesta Batnoga iskočila srna i to s desne strane vozila i to neposredno metar od samog vozila te kolega JI koji je upravljao vozilom nije mogao ni na koji način izbjeći udar. Naveo je da je brzina bila prilagođena, a vidljivost je bila maglovita obzirom da se radilo o ranim jutarnjim satima, te je jasno vidio da se radio o srnećoj divljači.
16. Svjedok DI je u svom iskazu u bitnome naveo da su to jutro on, ŽI i JI išli na posao u smjenu i to u Cetingrad iz smjera Slunja te da je u mjestu Batnoga naglo neposredno ispred vozila istrčala srna te je došlo do sraza sa vozilom. Naveo je da se radilo o ranim jutarnjim satima, vidljivost je bila solidna, a cesta suha, te se ne sjeća brzine kojom se vozilo kretalo ali da se nije radilo o većoj brzini.
17. Vještak Igor Jakoplić u svom nalazu i mišljenju je naveo da je do naleta došlo tijekom svitanja, kad je vidljivost već bila zadovoljavajuća. Prema utvrđenju prometne policije ispred mjesta nezgode je bio postavljen prometni znak opasnosti „divljač na cesti“. Prema nađenim oštećenjima na vozilu naletnu brzinu vozila na životinju je procijenio na oko 90 km/h te je naveo da nema tragova pomoću kojih bi se izračunala brzina kretanja vozila neposredno prije nezgode, a ako uvažimo da je vozač na opasnost reagirao u najranijem mogućem trenutku, tada slijedi da se prije nezgode kretao brzinom od oko 96 km/h. Vozač je imao na raspolaganju za izbjegavanje naleta vrijeme od 0,92 sekunde u kojem nije mogao spriječiti nalet bez obzira da li prethodno je ili nije, prometnim znakom upozoren na opasnost, za sve brzine kretanja veće od 53 km/h. Ograničenje brzine na predmetnoj dionici je bilo 50 km/h. Također je naveo da je visina štete 4.476,78 €.
18. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, a niti su imale pitanja za vještaka.
19. Sud je nalaz i mišljenje vještaka ocijenio objektivnim, nepristranim, logičnim i u skladu s pravilima struke te je u cijelosti i prihvaćen.
20. Prvotno se ukazuje da je sud odbio prigovor tuženika kojim je osporavao da se radilo o naletu divljači na vozilo budući da su svi svjedoci potvrdili da je došlo do naleta na divljač te je također iz priklopljenog spisa MUP-a, klasa: 211-04/21-O/7803 ovaj sud utvrdio da dlaka nije izuzeta budući je divljač uginula na mjestu događaja te je istu preuzeo predsjednik upravo tuženika. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da se radilo o naletu na divljač te je stoga sud i odustao od izvođenja dokaza veterinarskim vještačenjem na navedenu okolnost.
21. Nadalje, na temelju iskaza svjedoka i predmetnog nalaza i mišljenja vještaka, ovaj sud je utvrdio da je 21. kolovoza 2021. doista došlo do štetnog događaja i to do naleta srneće divljači na vozilo kojim je upravljalo NI te je iz predmetnih dokaza utvrđeno da postoji uzročno posljedična veza između štete i štetnog događaja.
Stranica 4 od 6
22. Međutim ovaj sud je iz nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da za štetni događaj ne postoji odgovornost tuženika.
23. Naime, u konkretnom slučaju iz nalaza i mišljenja vještaka Igora Jakoplića proizlazi da je ograničenje brzine na predmetnoj dionici bilo 50 km/h te da je brzina vozila osiguranika tužitelja prije naleta bila oko 96 km/h a da je naletna brzina vozila na divljač bila 90 km/h te da bi prometna nezgoda bila izbjegnuta za sve brzine kretanja do 53 km/h. To znači da do prometne nezgode ne bi došlo da se osiguranik tužitelja kretao unutar ograničenja odnosno brzinom od 50 km/h pa čak i da se kretao brzinama preko 50 km/h pa do 53/km/h.
24. Slijedom navedenog, budući da je osiguranik tužitelja postupio suprotno odredbi čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. br. 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020 - dalje: ZSPC) time je osiguranik tužitelja sukladno odredbi čl. 80. st. 6. ZL-a odgovoran za štetni događaj jer je sud utvrdio da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi.
25. Stoga, je ovaj sud utvrdio da je sukladno odredbi čl. 80. st. 6. alineja 2. ZL-a, ne postoji odgovornost tuženika, već je za štetni događaj sukladno odredbi čl. 80. st. 6. alineja 1. ZL-a, za štetni događaj odgovoran isključivo osiguranik tužitelja pa stoga ne postoji pravo regresa tužitelja iz odredbe čl. 963. ZOO-a. (tako i VTSRH, Pž- 4851/2024-2 od 14. svibnja 2025.)
26. Pri tome se ukazuje da čak i kada se ne bi primjenjivala predmetna odredba čl. 80. st. 6. ZL-a, da tuženik svakako ne bi bio odgovoran.
27. Naime, ako bi se smatralo da je tuženik objektivno odgovoran u smislu odredbi čl. članka 1063.-1067. Zakona o obveznim odnosima u svezi s odredbom čl. 76. st. 2. ZL-a i u tom slučaju bi se lovoovlaštenik mogao osloboditi od obveze naknade štete ako dokaže da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno ili ako dokaže da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.
28. Stoga, imajući u vidu utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka da je osiguranik tužitelja vozio brzinom većom od dopuštene i da bi predmetna nezgoda bila apsolutno izbjegnuta da se isti kretao svim brzinama do 53 km/h, to je tuženik time nesporno dokazao da je za predmetnu prometnu nezgodu isključivo odgovoran osiguranik tužitelja te se slijedom toga sukladno odredbi čl. 1067. st. 2. ZOO-a, tuženik oslobodio odgovornosti za štetni događaj.
29. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da tuženik nije odgovora na predmetni štetni događaj te je stoga i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti. ( točka I. izreke)
30. Budući je tuženik u cijelosti uspio u ovom postupku to u smislu članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a, tuženik ima pravo na naknadu parničnih troškova.
Stranica 5 od 6
31. Tuženik ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine": broj 138/23, nastavno: Tarifa“) za sastav podnesaka od 3. studenog 2023. (odgovor na tužbu u iznosu od 200,00 € (Tbr. 8. t 1. Tarife), što sve skupa uvećano za PDV iznosi 250,00 €. (točka II. izreke).
32. S druge strane, sud je odbio zahtjev tuženika za naknadu troška za pristup na ročišta održana 14. veljače 2024., 27. ožujka 2024., 12. lipnja 2024., 7. studenog 2024., 5. prosinca 2024. i 14. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 € za svako od predmetnih ročišta uvećano za PDV, budući da tuženik nije pristupio niti na jedno od navedenih ročišta. Jednako tako sud je odbio tuženikov zahtjev za naknadu troška za sastav podnesaka od 18. ožujka 2024., 7. studenog 2024. i 11. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 € za svaki od podnesaka uvećano za PDV budući je sud smatrao da navedeni troškovi sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Zaključno sud je odbio i tuženikov zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu do 700,00 € budući da se ista plaća sukladno pravomoćnom uspjehu u sporu pa tuženik nema pravo na naknadu iste. Stoga je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.950,00 €. (točka III. izreke).
Zagreb, 27. kolovoza 2025.
SUDAC:
Josip Bilić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a). Žalba protiv presude odnosno rješenja ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a. ZPP-a, odnosno čl. 97. ZID ZPP-a, NN 70/19)
DNA:
- tužitelju po pun. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 91,34 €
- tuženiku po pun.
- kal. 30 dana
Stranica 6 od 6