Poslovni broj: Gž-2045/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanče članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. ČDM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po opunomoćeniku Tinu Zdravkoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika: 1. UD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. DD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po opunomoćniku Nevenu Bastijančiću, odvjetniku u Puli, radi predaje u posjed i iseljenja, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P-478/2022-16 od 29. prosinca 2023., te o žalbi tuženice pod 1. protiv rješenja Općinskog suda u Puli- Pola, poslovni broj: P-478/2022-25 od 10. lipnja 2024. u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava kao osnovana žalba tužitelja pa se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P-478/2022- 16 od 29. prosinca 2023.:

- potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom II. I. izreke kojim je u odnosu na tuženicu pod 1. UD odbijen tužbeni zahtjev.

- preinačuje u pobijanom dijelu pod točkom II. I. izreke u odnosu na tuženika pod 2. DD na način da se sudi:

"Nalaže se tuženiku pod 2. DD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iseliti iz stana površine 117 m² u prizemlju obiteljske kuće na adresi [adresa], u [adresa], u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

- potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom II. II. izreke kojom je odbijen dio tužbenog zahtjev tužitelja.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika pa se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P-478/2022-16 od 29. prosinca 2023. potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I.I. i I.II. izreke kojom je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva tužitelja.

III. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P- 478/2022-16 od 29. prosinca 2023. u dijelu pod točkom III. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka na način da se nalaže tuženicima da tužiteljima naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 548,07 eura dok se za više traženo zahtjev za naknadu troška odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljima trošak žalbenog postupka u iznosu od 115,00 eura, dok se za više traženo zahtjev za naknadu troška odbija kao neosnovan.

V. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice pod 1. UD i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P-478/2022-25 od 10. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja u odnosu na tuženike pod 1. i 2. za predaju stana površine 117 m² u prizemlju obiteljske kuće na adresi [adresa] u suposjed tužiteljima (točka I. izreke), dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim je traženo iseljenje tuženika iz predmetne nekretnine kao i predaja u suposjed predmetne nekretnine mlt. suvlasnici FD (točka II. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka (točka III. izreke).

1.2. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor tuženice pod 1. UD protiv rješenja o sudskoj pristojbi poslovni broj: P-478/2022-23 od 2. svibnja 2024. kao neosnovan.

2. Protiv prvostupanjske presude žale se obje stranke. Tužitelji je pobijaju u dijelu pod točkom II. I. i II. II. kojom je odbijen dio njihovog tužbenog zahtjeva kao i u dijelu pod točkom III. izreke koji sadrži odluku o trošku, zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22. i 153/23.- u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se preinači u smislu žalbenih navoda i zatraženog troška po troškovniku uključujući i trošak žalbe, podredno da se ukine i vrati na ponovno suđenje.

2.1. Tuženici presudu pobijaju u dijelu pod točkom I.I. i I.II. izreke kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u dijelu pod točkom III. izreke koji sadrži odluku o trošku, zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a predlažući da se preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu tuženicima prouzročenih troškova parničnog i žalbenog postupka.

2.2. Tuženica pod 1. žalbom pobija i rješenje kojim je odbijen njezin prigovor protiv rješenja o sudskoj pristojbi poslovni broj: P-478/2022-23 od 2. svibnja 2024. navodeći da je pristojbu platila, slijedom čega predlaže da se isto ukine.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja protiv prvostupanjske presude je djelomično osnovana.

5. Žalba tuženika protiv prvostupanjske presude je neosnovana.

6. Žalba tuženice pod 1. protiv prvostupanjskog rješenja je neosnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za predaju stana površine 117 m² u prizemlju obiteljske kuće na adresi [adresa], u [adresa], u suposjed tužiteljima i mlt. suvlasnici FD, kao i zahtjev za iseljenje tuženika iz predmetne nekretnine, pri čemu je između stranaka sporno imaju li tuženici pravo na suposjed dijela predmetne nekretnine kojeg je suvlasnica mlt. FD, kćer tuženice pod 1. UD, a time i je li zahtjev tužitelja za iseljenjem tuženika iz predmetne nekretnine osnovan.

8. Prvostupanjski je sud svoju odluku o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja utemeljio dijelom na nespornim činjenicama, a dijelom na činjenicama utvrđenim provedenim dokazima i to:

- da je tužiteljica UDM suvlasnica nekretnine označene kao k.č.br.

[katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 154610/248555 dijela,

- da su tužitelj ČD i mlt. FD suvlasnici iste nekretnine za 93945/497110 dijela svaki, koji suvlasnički dio su naslijedili iza smrti oca VD,

- da mlt. FD kao suvlasnica k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ima pravo na suposjed predmetne nekretnine,

- da je brak tuženice pod 1. UD i bivšeg supruga VD, oca mlt. FD prestao razvodom 15. listopada 2019.,

- da je VD, otac mlt. FD, preminuo, te da tuženica UD, majka i zakonska zastupnica mlt. FD, ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb,

- da je tuženik pod 2. DD izvanbračni suprug tuženice pod 1. UD,

- da je tužiteljica ČDM u posjedu stana od 80m2 koji se nalazi u potkrovlju predmetne nekretnine u kojem i stanuje,

da su tuženici zajedno s mlt. FD u suposjedu stana površine 117m2

-

koji se nalazi u prizemlju predmetne nekretnine.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud smatrao da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan u pogledu zahtjeva na predaju u suposjed tužiteljima, dok je odbio njihov zahtjev za iseljenjem tuženika iz predmetne nekretnine, obrazlažući svoju odluku pozivom na odredbu članka 37. stavka 4. i 5. i članka 42. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10.,143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP) na način da je tuženica pod 1. UD kao majka i zakonska zastupnica mlt. FD koja je suvlasnica predmetne nekretnine ovlaštena živjeti s mlt. FD, te upravljati njezinom imovinom, te da tuženik pod 2. DD, kao izvanbračni partner tuženice pod 1. UD po toj osnovi ima pravo na suposjed nekretnine u suvlasništvu mlt. FD.

10. Pravilno je, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud prihvatio zahtjev tužitelja za predaju stana u prizemlju predmetne nekretnine u suposjed tužiteljima, kao što je pravilno odbio zahtjev tužitelja za iseljenjem tuženice pod 1. iz predmetne nekretnine, kao i zahtjev za predajom u posjed mlt. FD, međutim stav prvostupanjskog suda izražen u pobijanoj odluci, kao i obrazloženje odluke u pogledu zahtjeva za iseljenjem tuženika pod 2. iz predmetne nekretnine ovaj drugostupanjski sud ne prihvaća kao pravilne i zakonite iz razloga koji slijede u obrazloženju ove drugostupanjske odluke.

11. U pogledu odluke prvostupanjskog suda o pravu na suposjed tuženika pod 2. osnovano tužitelji u žalbi ističu kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako tuženiku pod 2. DD pravo na suposjed pripada temeljem činjenice da je izvanbračni partner tuženice pod 1. UD, koja svoje pravo na suposjed temelji na činjenici da je majka i zakonska zastupnica suvlasnice predmetne nekretnine mlt. FD, slijedom čega ona ima pravo na zajednički život sa svojom malodobnom kćeri.

11.1. Navedeno iz razloga jer je brak tuženice pod 1. UD i bivšeg supruga VD, oca mlt. FD prestao razvodom 15. listopada 2019., a tužba je u predmetu podnesena 14. srpnja 2022. iz čega slijedi da nije proteklo tri godine koliko je zakonom propisano da bi izvanbračna zajednica imala pravne učinke, slijedom čega ni tuženik pod 2. DD nije mogao steći pravo na suposjed po toj osnovi, zbog čega osnovano tužitelju prigovaraju da mu je prvostupanjski sud ovo pravo pogrešno priznao.

11.2. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da tuženica pod 1. UD ima pravo na zajednički život sa svojom malodobnom kćeri, kao i da skrb za dijete opravdava korištenje suvlasničkog dijela mlt. FD zbog čega je odluku prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za iseljenjem tuženice pod 1. odbijen trebalo potvrditi. Međutim, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, tuženica pod 1. može boraviti u stanu kao posredni posjednik isključivo radi brige o mlt. djetetu FD i to pravo ne može proširiti na partnera koji s djetetom nema nikakav pravni odnos, slijedom čega je žalbeni prigovor tužitelja u pogledu prava na suposjed i iseljenje iz dijela predmetne nekretnine tuženika pod 2. DD osnovan.

12. Ovaj drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tužitelja u pogledu odluke prvostupanjskog suda o odbijanju zahtjeva tužitelja za iseljenjem tuženika pod 2. iz dijela predmetne nekretnine proveo test razmjernosti radi ocjene je li ograničenje prava tužitelja kao suvlasnika na korištenje predmetnog dijela nekretnine, koje proizlazi iz dopuštanja boravka majke maloljetnog djeteta u predmetnom stanu, opravdano i u skladu s Ustavom i zakonom.

12.1. Polazeći od članka 3. Konvencije o pravima djeteta, članka 62. Ustava Republike Hrvatske, te temeljnih načela Obiteljskog zakona, prema kojima je najbolji interes djeteta od primarne važnosti u svim postupcima koji se odnose na dijete, ovaj drugostupanjski sud je ocijenio da dopuštanje boravka majke uz dijete u predmetnom dijelu nekretnine služi legitimnom cilju zaštite prava i interesa maloljetnog djeteta, jer je takva mjera, iako predstavlja ograničenje prava suvlasnika, prikladna i nužna za ostvarenje navedenog cilja, iz razloga što maloljetno dijete, zbog svoje dobi, ne može samostalno stanovati niti ostvarivati svakodnevne potrebe bez neposredne skrbi majke, pri čemu ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi postojala blaža mjera kojom bi se osigurao boravak djeteta u stanu, a da se istodobno u manjoj mjeri ograniči pravo tužitelja kao suvlasnika te iste nekretnine.

12.2. Usporedbom težine povrede prava suvlasnika i važnosti zaštite interesa maloljetnog djeteta, ovaj drugostupanjski sud nalazi da korist koju dijete ostvaruje boravkom s majkom u predmetnom stanu znatno nadmašuje ograničenje prava tužitelja, zbog čega je takvo ograničenje razmjerno i ustavno dopušteno. S druge strane, zahtjev da u predmetnom stanu zajedno s djetetom i njegovom majkom boravi i partner majke tuženik pod 2. DD, ovaj drugostupanjski sud nije prihvatio ocjenjujući da njegova prisutnost nije nužna za ostvarenje prava i interesa djeteta jer ne proizlazi iz potreba djeteta niti iz roditeljske skrbi, već da bi njegov boravak u stanu predstavljao neopravdano i nerazmjerno zadiranje u prava tužitelja kao suvlasnika tog stana, u kojem se on nalazi bez njihove dozvole, bez postojanja legitimnog cilja koji bi takvo ograničenje opravdao.

12.3. Slijedom navedenog, ovaj drugostupanjski sud zaključuje da je dopuštanjem boravka majke uz dijete u predmetnom stanu postignuta ustavnopravna ravnoteža između prava tužitelja i prava mlt. FD na dom i obiteljski život, dok bi uključivanje tuženika pod 2. DD u to pravo predstavljalo povredu načela razmjernosti iz članka 16. Ustava Republike Hrvatske, zbog čega je odluku prvostupanjskog suda u tom dijelu trebalo preinačiti i prihvatiti i zahtjev tužitelja za iseljenjem tuženika pod 2. DD.

13. Nadalje, odredbom članka 38. ZVDSP-a propisano je da suvlasnik može samostalno izvršavati ovlasti glede cijele stvari, pod uvjetom da time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Suvlasništvo je podijeljeno po obujmu, a ne po sadržaju, što znači da svaki suvlasnik ima sva vlasnička ovlaštenja u veličini svog dijela, te smije samostalno raspolagati svojim idealnim dijelom ako ne dira u prava drugih. Kako je u konkretnom slučaju mlt. FD suvlasnica manjinskog dijela nekretnine (93945/497110 dijela) to bi davanje suglasnosti mlt. FD, odnosno njezine zakonske zastupnice tuženice pod 1. UD tuženiku pod 2. DD za suposjed većinskog dijela nekretnine, bez suglasnosti tužitelja koji u vlasništvu imaju više od 4/5 dijela predmetne nekretnine, povrijedilo prava tužitelja kao većinskih suvlasnika, zbog čega je takva suglasnost bila potrebna, a što sve osnovano u žalbi ističu i tužitelji.

14. Osnovano tužitelji pobijaju i odluku o troškovima postupka iz razloga što je pogrešno prvostupanjski sud ocijenio da su stranke podjednako uspjele u sporu zbog čega je odlučio da svaka stranka snosi svoj parnični trošak. Odlučujući o parničnom trošku na temelju odredbi članka 166. stavka 1. i 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a, ovaj sud smatra da strankama treba priznati njihov parnični trošak u smislu odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a razmjerno uspjehu tužitelja koji iznosi 75% i uspjehu tuženika od 25%.

14.1. Budući da su tužitelji zatražili naknadu parničnog troška za sastavljanje tužbe, i pristup na dva ročišta (19. listopada 2022. i 16. studenog 2023.) u visini od 100 bodova i troška za sastavljanje jednog podneska (25. siječnja 2023.) u visini od 25 bodova, a za koje radnje je ovaj drugostupanjski sud utvrdio da su bile potrebne za vođenje parnice, to bi im u slučaju potpunog uspjeha u sporu, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.) pripao iznos od 893,75 eura (uračunat i PDV). Međutim, taj je iznos trebalo umanjiti razmjerno uspjehu tužitelja u postupku (50%), tako da tužiteljima za zastupanje u postupku pripada iznos od 446,87 eura, kojem iznosu je dodan iznos od 74,66 eura plaćen na ime troškova sudskog tumača (koji su im priznati u cijelosti) i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura (jer nema dokaza da je pristojba na presudu plaćena), tako da ukupan trošak tužitelja kojeg su im tuženici dužni naknaditi iznosi 548,07 eura, dok je za više zatraženo zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan.

15. Kako su tužitelji djelomično uspjeli sa žalbom (33%) trebalo im je u tom omjeru dosuditi i troškove žalbenog postupka i tuženike, na temelju članka 154. stavka 2. ZPP-a, a u vezi s Tbr. 10.1. Tarife, obvezati da tužiteljima isplate iznos od 115,00 eura, dok je za više traženo zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka trebalo odbiti. Tuženici nisu uspjeli u ovom žalbenom postupku, pa nemaju pravo niti na naknadu troška žalbenog postupka.

16. U svezi sa žalbom tuženice pod 1. protiv rješenja poslovni broj: P-478/2022-25 od 10. lipnja 2024. kojim je odbijen prigovor te tuženice izjavljen protiv rješenja o sudskoj pristojbi poslovni broj: P-478/2022-23 od 2. svibnja 2024. ističe se da je pregledom spisa prvostupanjskog suda ovaj drugostupanjski sud utvrdio da u postupku koji je prethodio donošenju rješenja o pristojbenoj obvezi ova tuženica nije dostavila dokaz o plaćenoj pristojbi za koju u žalbi tvrdi da je plaćena, niti je takav dokaz dostavila uz prigovor protiv tog rješenja, kao ni u ovom postupku po žalbi, slijedom čega je i ovu žalbu trebalo odbiti kao neosnovanu, te potvrditi pobijano rješenje.

17. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, 373. stavka 3. i članka 380. točke 2. i 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

U Splitu 27. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Marija Šimičić