Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-910/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Sanji Sušilović, u pravnoj stvari tužitelja TEHNOSTAN d.o.o., [osobni identifikacijski broj], Vukovar, Dr. F. Tuđmana 23, kojeg zastupa punomoćnik Slaven Karaban, odvjetnik u Vinkovcima, V. Nazora 3, protiv tuženika CH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnica Irena Kršul, odvjetnica u Vukovaru, Županijska 19, radi prigovora protiv rješenja o ovrsi, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vukovaru od 11. veljače 2025., poslovni broj Povrv- 60/2024-6, 27. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vukovaru od 11. veljače 2025., poslovni broj Povrv-60/2024-6 u pobijanom usvajajućem dijelu (točka I. izreke) i odluci o parničnom trošku (točka III. izreke).

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika Bore Arambašića iz [adresa] poslovni broj: Ovrv-2493/2024 od 24. srpnja 2024., a kojim rješenjem je naloženo sada tuženiku CH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da sada tužitelju TEHNOSTAN d.o.o., [osobni identifikacijski broj], [adresa] namiri tražbinu u ukupnome iznosu od 513,90 € (slovima: petsto trinaest eura i devedeset centi), sa zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate tekućom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine i to tekućom:

- na iznos od 37,05 € od 1. kolovoza 2023. do isplate,

- na iznos od 37,05 € od 1. rujna 2023. do isplate,

- na iznos od 37,05 € od 1. listopada 2023. do isplate,

- na iznos od 37,05 € od 1. studenoga 2023. do isplate,

- na iznos od 40,58 € od 1. prosinca 2023. do isplate,

- na iznos od 44,99 € od 1. siječnja 2024. do isplate,

- na iznos od 54,62 € od 1. veljače 2024. do isplate,

- na iznos od 52,45 € od 1. ožujka 2024. do isplate,

- na iznos od 48,55 € od 1. travnja 2024. do isplate,

- na iznos od 45,69 € od 1. svibnja 2024. do isplate,

- na iznos od 41,77 € od 1. lipnja 2024. do isplate,

- na iznos od 37,05 € od 1. srpnja 2024. do isplate, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika Bore Arambašića iz [adresa] poslovni broj: poslovni broj: Ovrv-2493/2024 od 24. srpnja 2024., u dijelu u kojem je naloženo sada tuženiku CH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da sada tužitelju TEHNOSTAN d.o.o., [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi iznos od 25,00 € (slovima: dvadeset pet eura) na ime nastalih troškova ovršnoga postupka, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na isti iznos te se u tome dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III. Nalaže se tuženiku CH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tužitelju TEHNOSTAN d.o.o. [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnoga postupka u iznosu od 163,27 € (slovima: sto šezdeset tri eura i dvadeset sedam centi) i to u roku od 15 (slovima: petnaest) dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u cijelosti, iako iz žalbenih razloga proizlazi da je pobija u dijelu u kojem nije uspio (točka I. i III. izreke) iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda i tužbeni zahtjev tužitelja odbije, podredno da istu ukine te predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

5.1. Pobijana presuda je razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te nema nejasnoća ni proturječnosti, kao ni drugih nedostataka, tako da ju je moguće ispitati, pa nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a koju u žalbi ističe tuženik.

6. S obzirom da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR-a radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a. Dakle, u sporovima male vrijednosti presuda se ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što znači da je drugostupanjski sud kod odlučivanja o žalbi vezan za činjenični supstrat spora koji je utvrdio prvostupanjski sud.

7. Budući stranke nisu podnijele obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta, a prvostupanjski sud smatrao nepotrebnim održavanje ročišta obzirom na navode prigovora protiv rješenja o ovrsi i očitovanja tužitelja na prigovor, proveden je pisani postupak u skladu s odredbama članka 461.a stavak 3. i 4. ZPP-a.

8. Svoja utvrđenja i zaključak je sud prvog stupnja potpuno i valjano obrazložio, pa ih u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

9. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Iz sadržaja obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud prvog stupnja presudu sastavio u skladu s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a. Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude izložio je zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, te je naveo i obrazložio koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio. Provedeni dokazni prijedlozi su valjano obrazloženi (čl. 8. ZPP-a).

10. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa od 513,90 EUR-a, s osnova fiksnih troškova toplinske energije, a što proizlazi iz priloženih računa tužitelja, za nekretninu u vlasništvu tuženika, koja nekretnina je isključena iz sustava toplinske energije, odnosno dotok toplinske energije je obustavljen, a što proizlazi iz zapisnika o obustavi isporuke toplinske energije, te što tuženik niti ne osporava u podnesenoj žalbi.

11. Prema odredbi članka 45. stavka 3. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" 80/13., 14/14., 102/14., 115/14., 95/15., 102/15., 76/18., 96/18., 86/19. i 118/19., dalje: ZTTE), na koju se s pravom poziva prvostupanjski sud izdvojeni krajnji kupac dužan je plaćati sve troškove, osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

11.1. Trošak priključne snage ne odnosi se samo na samostalnu uporabnu cjelinu tuženika, već je trošak zgrade raspoređen na sve uporabne cjeline u zgradi. Budući je tuženik sukladno odredbi članka 45. stavak 3. ZTTE-a, nakon izdvajanja iz toplinskog sustava obvezan plaćati sve troškove, osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu izdvojenu uporabnu cjelinu, u obvezi je plaćati trošak snage.

12. Pobijana presuda utemeljena je na ustaljenom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u brojnim odlukama i to Rev-285/2021 od 23. kolovoza 2022., broj Rev 377/2022-2 od 24. siječnja 2023., broj Rev 880/2021-2 od 23. svibnja 2023., broj Rev 811/2021-2 od 6. lipnja 2023. i dr.

12.1. U vezi izložene sudske prakse u žalbi tuženika, valja reći da je nakon donošenja odluka na koje se tuženik poziva u podnesenoj žalbi, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-285/2021-3 od 23. kolovoza 2022., u pogledu pitanja jesu li krajnji kupci nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava dužni plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije, naznačeno da je revizijski sud imao u vidu shvaćanje suda Europske unije u presudi od 5. prosinca 2019. u spojenim predmetima C-708/17 i C-725/17, „EVN Bulgaria Toplofikacia” EAD protiv CHR (zahtjev za prethodnu odluku kojeg je uputio C, Općinski sud u Asenovgradu, Bugarska) i „Toplofikacia Sofia” EAD protiv DHR, uz sudjelovanje „Termokomplekt” OOD (zahtjev za prethodnu odluku kojeg je uputio Sofijski rajonen sad, Općinski sud u Sofiji, Bugarska), u vezi s odbijanjem tih pojedinaca da podmire svoje račune za grijanje. Oni su osporavali primljene račune tvrdeći da, iako se njihova zgrada opskrbljuje iz toplinske mreže, „nisu pristali primati grijanje i ne koriste ga u svojim stanovima“: sporili su (uz ostalo, a za ovaj postupak relevantno) je li u njihovoj situaciji plaćanje isporuke nenaručenog centraliziranog grijanja protivno članku 27. Direktive 2011/83. (koji, naslovljen „Prodaja po inerciji”, određuje: „Potrošač je oslobođen obveze osiguravanja bilo kakve naknade u slučajevima isporuke nenaručene robe, vode, plina, električne energije, područnoga grijanja ili digitalnog sadržaja ili pružanja nenaručenih usluga koja se zabranjuju člankom 5. stavkom 5. i točkom 29. Priloga I. /Direktivi 2005/29/EZ(55)/. U takvim slučajevima izostanak reakcije kupca nakon takve isporuke nenaručene robe ili pružanja nenaručene usluge ne smatra se pristankom”).

12.2. Nadalje, prema razlozima naznačenog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-285/2021-3 od 23. kolovoza 2022., krajnji kupci nakon izdvajanja iz zajedničkog sustava dužni su plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u svezi sa (ne)grijanjem njihova stana ili prostora (dakle: troškove koji nisu u svezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode), ali nastaju kao nužni (obzirom da se u sadašnjem stupnju razvoja tehnološkog procesa proizvodnje i distribucije toplinske energije u zgradi sa više stanova različitih korisnika ne mogu izbjeći) u obavljanju djelatnosti proizvodnje i distribucije toplinske energije za cjelinu zgrade (primjerice: za održavanje kotlovnice ili proizvodnih postrojenja i distribucijske mreže - koja se mora održavati čak i neovisno da li se za određeno razdoblje ili za grijanje dijela zgrade ne koristi; za potrošnju električne energije za rad kotlovnice; za potrošnju vode za punjenje sustava; za redovno servisiranje kotlovnice; za amortizaciju postrojenja - a ne ovise o utrošenoj količini toplinske energije), pa se ostvaruju i u zagrijavanju toplinskih instalacija vanjskih i u zgradi (ugrađenih i u zidovima) te zajedničkih prostorija (bilo hodnika, stubišta, podrumskih, tavanskih ili sličnih prostorija): to stoga što se izdvajanjem pojedinog krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava u pravilu i u bitnome ne mijenjaju (umanjuju) opisani troškovi snage, kao fiksni troškovi održavanja cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, toplinske podstanice i unutarnjih instalacija u zgradi, kao niti troškovi koji po prirodi stvari nastaju u zagrijavanju navedenih instalacija ili zajedničkih prostora.

12.3. Pri tome, valja imati u vidu kako je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3911/2020-2 od 1. veljače 2023. odbačen prijedlog za dopuštenje revizije u pogledu pitanja mogućnosti naplate fiksnih troškova grijanja kod izdvajanja iz zajedničkog sustava s obrazloženjem da je o tom pitanju revizijski sud izrazio pravno shvaćanje u odluci poslovni broj Rev-285/2021-3 od 23. kolovoza 2022.

13. S obzirom na navedeno, ovaj sud smatra da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno prvostupanjski sud primijenio mjerodavno materijalno pravo, o svome stavu dao iscrpne i valjane razloge, pa ih kao pravilne i zakonite prihvaća i ovaj sud, bez potrebe ponavljanja.

14. Budući ni ostali žalbeni navodi nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao pod I. izreke temeljem odredbe članka 368. st. 1. ZPP-a.

15. Iako tuženik pobija prvostupanjsku presudu i u odluci o trošku pod toč. III. izreke, u žalbi ne konkretizira žalbene razloge, pa kako odlučujući o trošku prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, to je odluka o trošku pod toč. III. izreke presude u cijelosti pravilna i zakonita.

16. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, to je njegov zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu odbijen kao neosnovan (čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

17. U preostalom, a nepobijanom dijelu (točka II. izreke) presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena.

Osijek, 27. kolovoza 2025.

Sutkinja

Sanja Sušilović