Poslovni broj: Usž-537/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa opunomoćenica Mirta Trininić, odvjetnica u Slavonskom Brodu, Naselje Slavonija II 3/3, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. 1, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1071/23-9 od 20. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1071/23-9 od 20. prosinca 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 560-01/23-01/44, URBROJ: 512-2501- 23-6 od 12. lipnja 2023. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I-560-01/23- 01/502, URBROJ: 512M2-76-23-14 od 24. travnja 2023. (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporavanim rješenjem tuženika od 12. lipnja 2023 . odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 24. travnja 2023 . kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
3. Tužitelj žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da popis članova mjesnog odbora koji nisu hrvatske nacionalnosti nije dostavljen Uredu za obranu Slavonski Brod, pa se zbog toga ne nalazi na popisu pripadnika Narodne zaštite mjesne zajednice Novo Topolje te iznosi sumnju da je taj popis namjerno izgubljen ili uništen. Vezano uz izravno borbeno djelovanje pripadnika srpske nacionalne manjine, koje je on pripadnik, ukazuje na izjavu neposrednog zapovjednika PZ prema kojoj se osobama srpske nacionalnosti nije baš vjerovalo, ali je naveo da su s njima (Hrvatima) bili na straži. Ističe da su izjave svjedoka PZ i ŠZ, suglasne kako u odnosu na razdoblje i način njegovog djelovanja u odredima Narodne zaštite, tako i o izostanku sastavljanja popisa, koje dokaze je prvostupanjski sud cijenio istinitim. Navodi da je dokazao formalnu pripadnost odredu Narodne zaštite mjesne zajednice Novo Topolje. Ističe da sud smatra da ne ispunjava uvjet propisan člankom 3. stavkom 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", 121/17., 98/19. i 84/21. - dalje ZHBDR), koji se odnosi na njegovo aktivno sudjelovanje u Domovinskom ratu u vidu izravnog djelovanja u svezi s tim otporom. Postavlja pitanje kako su deseci članova pripadnika odreda Narodne zaštite iz susjednih sela ostvarili status hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata iako na tom području nije bilo izravnih borbenih operacija, s tom razlikom što su oni bili na popisu kao pripadnici odreda Narodne zaštite, koji je pravodobno proslijeđen u nadležne urede obrane. S tim u vezi ističe da je dostavio rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog ureda za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I-561-01/19-01/1895, URBROJ: 512M2-76-19-2 od 15. studenoga 2019. za IC iz sela [adresa], kojem je u upravnom postupku priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju iskaza dva svjedoka, s time što je on bio evidentiran na popisu članova Odbora narodne zaštite u mjesnoj zajednici. Ističe da je sud, za razliku od tuženika, prihvatio dokazanom njegovu pripadnost odredu Narodne zaštite u mjesnoj zajednici Novo Topolje s osobnirn naoružanjem koje je imao (lovačka puška), ali nije prihvatio da je samom činjenicom sudjelovanja u odredu pod naoružanjem bio u izravnoj svezi s oružanim otporom. Smatra da je pravno tumačenje suda u konkretnom slučaju neodrživo, odnosno da nije logično ni životno u odnosu na aktivnosti držanja straže, čuvanja objekata, ophodnje u mjesnom odredu Narodne zaštite Novo Topolje, koje je u razdoblju od 31. srpnja 1991. do 30. prosinca 1991. bilo organizirano na lokalnoj teritorijalnoj razini pod supervizijom i upravom nadležnog Ministarstva obrane te drži da je to zakonita osnova za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Navodi da su svi Srbi izostavljeni sa službenih popisa, čime je izravno povrijeđeno njegovo pravo na jednakost pred zakonom kao i zabrana diskriminacije po bilo kojoj osnovi (nacionalnoj, vjerskoj, ideološkoj, političkoj i dr.), a koja prava su zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 5/14.) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.). Ističe da je zajedno sa sumještanima u predmetnom razdoblju na samom početku Domovinskog rata, kao lojalan građanin, pristupio obrani domovine kroz sudjelovanje u naoružanim odredima Narodne zaštite, a kasnije u postrojbi HV-a u razdoblju od 24. srpnja 1992. do 22. listopada 1992. Smatra da mu je zbog nečijeg propusta ili namjere onemogućeno utvrđivanje statusa za traženo razdoblje na temelju djelatnog sudjelovanja u odredima Narodne zaštite. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev. Traži naknadu troška za sastav žalbe.
4. Tuženik predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24., dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Prema članku 3. stavku 1. ZHBDR-a hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske te kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite.
8. Prema stavku 2. članka 3. ZHBDR-a pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
9. Za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata uvjeti iz stavka 1. i 2. trebaju biti kumulativno ispunjeni.
10. Predmetni upravni postupak vođen je povodom zahtjeva tužitelja za utvrđenje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite.
11. Prvostupanjski sud je nakon izvršenog uvida u spis tuženika i održane rasprave, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, pravilno odbio tužbeni zahtjev.
12. Na temelju analize dokaza u spisu i navoda žalbe i ovaj Sud ocjenjuje da nisu (kumulativno) ispunjeni uvjeti za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja tužitelju u predmetnom razdoblju na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite.
13. S obzirom na to da iz službenih evidencija ne proizlazi da je tužitelj bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite, proveden je odgovarajući upravni postupak u kojem je saslušan tužitelj i svjedoci PZ i ŠZ.
14. Prvostupanjski sud je analizirao sve dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, nakon čega je pravilno ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
15. To stoga što za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nije dostatna pripadnost naoružanim odredima Narodne zaštite, jer članak 3. ZHBDR- a podrazumijeva ratne zadaće koje obuhvaćaju oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, obuka, vraćanje iz postrojbe), a prema podacima spisa tužitelj takve zadaće (oružani otpor i sl.) nije obavljao, već je obavljao poslove stražarenja i ophodnji po selu, pa nema osnove za priznavanje traženog statusa.
16. S obzirom na izneseno, ovaj Sud ističe da žalbeni prigovor tužitelja kako se zbog nečijeg propusta ne vodi na popisu pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite, nije od utjecaja na drugačije rješavanje o predmetnom zahtjevu tužitelja. Naime, upravo činjenica da se tužitelj ne vodi u evidencijama tuženika bila je razlog za vođenje predmetnog upravnog postupka u smislu članka 179. a ZHBDR-a.
17. Na prigovor tužitelja da je diskriminiran kao osoba srpske nacionalnosti, kao i na prigovore o povredi ustavnih i konvencijskih prava i drugačijeg odlučivanja u odnosu na drugu osobu, a koje tužitelj ponavlja i u ovoj žalbi, prvostupanjski sud je dao valjano obrazloženje, s kojim je u cijelosti suglasan i ovaj Sud.
18. Tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih relevantnih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok bitne povrede odredaba upravnog spora, kao niti ustavnih ni konvencijskih prava ovaj Sud nije našao.
19. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja (točka I. izreke).
20. Sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).
U Zagrebu 27. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća:
Radmila Bolanča Vuković