Poslovni broj: Usž-863/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, radi priznavanja prava na prijevremenu starosnu mirovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2748/24-8 od 10. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2748/24-8 od 10. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/23-01/03277190500, URBROJ: 341-99-05/3-23-5044 od 12. travnja 2024. i vraćanja predmeta na ponovni postupak.
2. Rješenjem tuženika od 12. travnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u [adresa], KLASA: UP/I 140-02/23-01/03277190500, URBROJ: 341-15-05/3-23-16437 od 18. rujna 2023. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu s obrazloženjem da ne ispunjava uvjete za stjecanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu prema članku 34. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. 102/19., 84/21. i 119/22. - dalje: ZOMO).
3. Tužitelj žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude navodeći da je u cjelokupnom spornom razdoblju od 1. listopada 2010. do 14. veljače 2014. bio zaposlen, a zbog teške ekonomske i poslovne situacije zakasnio je s plaćanjem doprinosa koji su sistemski otpisani. S obzirom na to da je sve te godine radio, navodi da mu je to razdoblje trebalo uračunati u radni staž bez osnovice za obračun visine mirovine. Smatra da mu se ovakvim odlukama i postupanjem tuženika osporavaju osnovna ljudska prava i to pravo na rad i pravično suđenje. Ističe da mu se time negira njegov radni staž koji se ne može retroaktivno poništiti jer je to u suprotnosti sa Zakonom o radu ("Narodne novine”, 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23.) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.). Navodi da bi priznavanjem spornog radnog odnosa ispunjavao uvjete za prijevremenu starosnu mirovinu, bez obzira na druge okolnosti. Smatra da je činjenično stanje u postupku nepotpuno i pogrešno utvrđeno, da je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu i rješenje tuženika i prizna mu pravo na prijevremenu starosnu mirovinu.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu prigovore tužitelja smatra neosnovanim iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja i pobijane presude. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. - dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Predmetni upravni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja od 10. listopada 2022. radi priznavanja prava na prijevremenu starosnu mirovinu.
8. Prema članku 34. ZOMO-a pravo na prijevremenu starosnu mirovinu ima osiguranik kada navrši 60 godina života i 35 godina mirovinskog staža.
9. Iz podataka spisa proizlazi da u provedenom upravnom postupku tužitelju razdoblje od 1. listopada 2010. do 16. veljače 2014., u kojemu je bio samostalni obveznik uplate doprinosa za mirovinsko osiguranje, nije priznato u mirovinski staž jer nije platio doprinose za mirovinsko osiguranje te je utvrđeno da je ostvario mirovinski staž u ukupnom trajanju od 33 godine, 5 mjeseci i 20 dana.
10. Prema članku 26. stavku 1. ZOMO-a, osiguranicima iz članaka 10. do 13., članka 15., članka 16. i članka 18. stavaka 1. do 3. ZOMO-a staž osiguranja utvrđuje se na temelju plaćenih doprinosa, posebno po svakoj osnovi osiguranja, prema potvrdi tijela nadležnog za naplatu. Prema članku 37. stavku 8. ZOMO-a, osiguranik iz članka 26. ZOMO-a, koji nije uplatio u cijelosti dužne doprinose za mirovinsko osiguranje za čitavo razdoblje provedeno u osiguranju, može ostvariti pravo na starosnu mirovinu ili prijevremenu starosnu mirovinu ako ispunjava uvjete za stjecanje prava na mirovinu na temelju staža osiguranja za koji je uplaćen doprinos.
11. Imajući na umu članak 26. stavak 1. te s tim u vezi članak 37. stavak 8. ZOMO- a za priznavanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu u konkretnom slučaju odlučna činjenica je ta je li tužitelj za sporno razdoblje platio dužne doprinose, dok prigovor tužitelja o postojanju radnog odnosa nije od utjecaja na odlučivanje o predmetnom pravu.
12. Kako zbog propusta tužitelja da u cijelosti izvrši obvezu uplate dužnih doprinosa, koja, prema podacima iz spisa nije ispunjena, što tužitelj niti ne osporava, već se poziva na to da je dug otpisan, valja zaključiti da ne postoji zakonska osnova za utvrđivanje navedenog razdoblja u mirovinski staž na temelju kojeg se ostvaruju prava iz mirovinskog osiguranja.
13. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je osporeno rješenje doneseno u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode.
14. Žalbeni prigovori tužitelja su neosnovani i bez utjecaja na drugačije rješavanje upravne stvari. Pobijanom odlukom, suprotno navodima žalbe, nije došlo do povrede tužiteljevih ustavnih i konvencijskih prava.
15. Budući ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja.
U Zagrebu 27. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća:
Radmila Bolanča Vuković
