Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-981/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja i članice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja: 1. GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. GČC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. DČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], svi zastupani po punomoćnici Nataši Lisac, odvjetnici iz Dugog Sela, protiv tuženika Raiffeisenbank Mittlere Südostesteiermark Egen, Paladau 40, A-8341 Paladau, Austria, OIB: 25376204437, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Remenar&Remenar iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P- 199/2023-25 od 17. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 27. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-199/2023-25 od 17. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je:
Tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom 7. koji glasi:
"Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Trogiru zabilježba ovog spora u zemljišnim knjigama, sukladno Zakonu o zemljišnim knjigama." smatra se povučenim.
Prvostupanjskom presudom suđeno je:
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se ništetnim Ugovor o jednokratnom kreditu, broj računa 530.477, kojeg su tužitelji pod 1. GČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tužiteljica pod 2. GČC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u svojstvu dužnika, sklopili sa tuženikom Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen, Murecker Strasse 23, 8083 St. Stefan im Rosental, Republika Austrija, OIB: 11609308792, kao pravnim prednikom sadašnjeg tuženika Raiffeisenbank Mittlere Südostesteiermark Egen, Paladau 40, A- 8341 Paladau, Austria, OIB: 25376204437, u svojstvu vjerovnika, dana 27. ožujka 2007. godine, u uredu javnog bilježnika Branka Jakića, Zelinska 3, u Zagrebu, na iznos od 35.000,00 eura, s kamatom od 8 % godišnje, na 180 paušalnih mjesečnih obroka."
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se ništetnim ugovor o jamstvu kojeg je tužiteljica pod 3. DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u svojstvu jamca i uz supotpise tužitelja pod 1. i 2. iz točke I. ove presude, sklopila sa tuženikom Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen, Murecker Strasse 23, 8083 St. Stefan im Rosental, Republika Austrija, OIB: 11609308792, kao pravnim prednikom sadašnjeg tuženika Raiffeisenbank Mittlere Südostesteiermark Egen, Paladau 40, A- 8341 Paladau, Austria, OIB: 25376204437, kao primateljem jamstva, dana 27. ožujka 2007. godine, u uredu javnog bilježnika Branka Jakića, Zelinska 3, u Zagrebu, u svezi predmetnog Ugovora o jednokratnom kreditu iz točke I. ove presude."
III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se ništetnim javnobilježnički akt, Očitovanje radi osiguranja potraživanja vjerovnika, ovdje tuženika Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg- Wolfsberg eGen, Murecker Strasse 23, 8083 St. Stefan im Rosental, Republika Austrija, OIB: 11609308792, kao pravnog prednika sadašnjeg tuženika Raiffeisenbank Mittlere Südostesteiermark Egen, Paladau 40, A-8341 Paladau, Austria, OIB: 25376204437, kojeg je tužiteljica pod 3. DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u svojstvu založnog dužnika sklopila sa tuženikom kao založnim vjerovnikom, dana 27. ožujka 2007. godine, u uredu javnog bilježnika Branka Jakića, Zelinska 3, u Zagrebu, Poslovni broj OU-342/07, u svezi predmetnog Ugovora o kreditu iz točke I. ove presude."
IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se ništetnom odredba iz odjeljaka B., točka 4. Zinsgleitklausel/Klauzula o promjenjivosti kamata iz Ugovora o jednokratnom kreditu, broj računa 530.477, kojeg su tužitelji pod 1. GČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tužiteljica pod 2. GČC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u svojstvu dužnika, sklopili sa tuženikom Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen, Murecker Strasse 23, 8083 St. Stefan im Rosental, Republika Austrija, OIB: 11609308792, kao pravnim prednikom sadašnjeg tuženika Raiffeisenbank Mittlere Südostesteiermark Egen, Paladau 40, A-8341 Paladau, Austria, OIB: 25376204437, u svojstvu vjerovnika, dana 27. ožujka 2007. godine, u uredu javnog bilježnika Branka Jakića, Zelinska 3, u Zagrebu, na iznos od 35.000,00 eura, s kamatom od 8 % godišnje, na 180 paušalnih mjesečnih obroka."
V. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Utvrđuje se ništetnom na stranici prvoj, cijela alineja prva iz odjeljka A Kreditgegenstand und Konditionen/Predmet kredita i uvjeti, kojom je određena GAktivna kamatna stopa 8% p.a./godišnje iz Ugovora o jednokratnom kreditu, broj računa 530.477 kojeg su tužitelji pod 1. GČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tužiteljica pod 2. GČC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u svojstvu dužnika, sklopili sa tuženikom Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen, Murecker Strasse 23, 8083 St. Stefan im Rosental, Republika Austrija, OIB: 11609308792, kao pravnim prednikom sadašnjeg tuženika Raiffeisenbank Mittlere Südostesteiermark Egen, Paladau 40, A- 8341 Paladau, Austria, OIB: 25376204437, u svojstvu vjerovnika, dana 27. ožujka 2007. godine, u uredu javnog bilježnika Branka Jakića, Zelinska 3, u Zagrebu, na iznos od 35.000,00 eura, s kamatom od 8 % godišnje, na 180 paušalnih mjesečnih obroka."
VI. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se uspostava katastarskog i zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije sklapanja ništetnog Ugovora o jednokratnom kreditu iz točke I. ove presude, kojeg je 3. tužiteljica DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u svojstvu založnog dužnika dala založnom vjerovniku, predlagatelju osiguranja, na način da se briše uknjižba založnog prava upisanog u korist založnog vjerovnika, predlagatelja osiguranja, ovdje tuženika, Raiffeisenbank St. Stefan- Jagerberg-Wolfsberg eGen, Murecker Strasse 23, 8083 St. Stefan im Rosental, Republika Austrija, OIB: 11609308792, kao pravnog prednika sadašnjeg tuženika Raiffeisenbank Mittlere Südostesteiermark Egen, Paladau 40, A-8341 Paladau, Austria, OIB: 25376204437, i to na 2/28 nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] ZGR u naravi kuća, površine 140 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] dvor [adresa], površine 361 m2, što je tuženik dužan trpjeti."
VII. Tužitelji su dužni tuženiku solidarno naknaditi parnične troškove u iznosu od 1.125,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana
2. Protiv prvostupanjske presude žale se tužitelji zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje.
3. Odgovor na žalbu je podnesen u kojem se navodi da nisu osnovani žalbeni navodi žalitelja pa se predlaže žalbu odbiti.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovor o jednokratnom kreditu, broj računa 530.477 od dana 27. ožujka 2007., Ugovora o jamstvu, Očitovanja radi osiguranja potraživanja vjerovnika, ovdje tuženika, promjenjive kamate iz odjeljka B. točke 4. Ugovora o jednokratnom kreditu, predmeta kredita i uvjeta kojim je određena kamata stopa 8% godišnje iz Ugovora o jednokratnom kreditu kao i uspostava zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama tužiteljice pod 3. kakvo je bilo prije uknjižbe prava zaloga na temelju očitovanja od 27. ožujka 2007.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koje ukazuje žalba, kao ni povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, tako da se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.
7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 8. ZPP, na koju opisno upire žalitelj, jer je sud ovlašten na temelju odredbe članka 8. ZPP uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Tako sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatraju žalitelji da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego to čini žalitelji. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud i ono je u konkretnom slučaju dano u skladu s odredbom članka 8. ZPP.
8. Također nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelji temelje svoje zahtjeve kao i prigovore tuženika, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.
9. Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:
- da je uvidom u spis Općinskog suda u Sisku broj P-265/2016 utvrđeno da se raspravljalo o ništetnosti očitovanja kojeg su sklopili tužitelji i tuženik kod javnog bilježnika Branka Jakića dana 27. ožujka 2007., broj OU-342/2007, dok se u ovom predmetu traži utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu, da se u ovom predmetu traži i utvrđenje ništetnosti i pojedinih odredbi ugovora koje se odnose na kamate, a što da nije bio slučaj u predmetu broj P-265/2016., da se u predmetu Općinskog suda u Sisku broj P-265/2016 primijenjene odredbe hrvatskog prava, dok se u ovom predmetu primjenjuju odredbe Austrijskog građanskog prava, a na što se poziva i tuženik u svom odgovoru na tužbu, ali i tužitelji na pripremnom ročištu, pa da nije osnovan prigovor presuđene stvar,
- da je u tijeku postupka utvrđeno da je došlo do statusnih promjena kod tuženika, pa da je rješenjem suda broj P-236/2022 od 4. travnja 2023. prekinut postupak, te nakon toga rješenjem broj P-236/2022 od 11. svibnja 2023. nastavljen u odnosu na pravnog slijednika tuženika Raiffeisenbank Mittlere Südostesteiermark Egen, Paladau 40,
- da u ovom predmetu treba primijeniti Austrijsko pravo, a ne pravo Republike Hrvatske, s obzirom da je ugovor o kreditu zaključen u Republici Austriji, a ne u Republici Hrvatskoj, a to da je utvrđeno još u predmetu Općinskog suda u Sisku broj P-265/2016.
- da je Ugovor o kreditu sklopljen u St. Stefanu Im. Rossental u Republici Austriji dana 27. ožujka 2007., a očitovanje o založnom pravu da je ovjereno po javnom bilježniku u Republici Hrvatskoj, da je cijelo poslovanje obavljeno na teritoriju Republike Austrije pa da predmetni ugovor nije ništetan u smislu članka 322. Zakona o obveznim odnosima, dok je u odnosu na primjenu odredbi Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenim u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom primijenjena odluka Europskog suda u Luksemburgu,
- da je tuženik dostavio ovjeren prijevod općih uvjeta poslovanja tuženika (list 84 spisa) te ovjereni prijevod mjerodavnog Austrijskog prava (list 310-319 spisa), a iz spisa P-7063/2021 Općinskog građanskog suda u Zagrebu,
- da tužitelji u tijeku postupka nisu osporili vjerodostojnost ovjerenog prijevoda Austrijskog prava pa da je sud odbio prijedlog tužitelja da se pribavi ovjereni prijevod mjerodavnog Austrijskog prava,
- da je uvidom u predmetni ugovor o kreditu koji su stranke zaključile u Austriji utvrđeno da je isti potpisan po ovlaštenim osobama tuženika, te tužiteljima, pa da je isti zaključen sukladno važećim propisima Republike Austrije, a kako to nedvojbeno proizlazi iz dostavljenog ovjerenog prijevoda te dostavljenih podataka Saveznog ministarstva pravosuđa Republike Austrije,
- da sporni ugovor radi visine kamate nije ništetan,
- da predmetni ugovor sadrži sve potrebne informacije vezane za visinu kredita, kamatne stope, troškove kredita, visinu anuiteta, dospijeće pojedinih anuiteta te pretpostavke otkaza i prijevremene otplate,
- da je uvidom u predmet očitovanje sastavljeno po javnom bilježniku Branku Jakiću broj OU-342/2007 utvrđeno da se istim očitovanjem utvrđuje da je temeljem ugovora o jednokratnom kreditu od 27. ožujka 2007., tuženik kao vjerovnik odobrio tužiteljima kao zajmoprimateljima kredit u iznosu od 35.000,00 eura s aktivnom kamatnom stopom od 8 % godišnje, a da radi osiguranja navedenog potraživanja založni dužnici ovdje tužitelji, dozvoljavaju da se bez ikakvog njihovog daljnjeg pitanja i privole upiše pravo zaloga na njihovim nekretninama radi osiguranja potraživanja u iznosu od 35.000,00 eura s kamatama i troškovima,
- da predmetni ugovor sadržava sve potrebne informacije vezane za visinu kredita, kamatne stope, troškove kredita, visinu anuiteta, dospijeće pojedinih anuiteta te pretpostavke otkaza i prijevremene otplate.
10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pozivom na odredu članak 20. stavak 1. točka 20. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91. – dalje: ZSRZ), te paragraf 995. i 879. Općeg građanskog zakonika (dalje - zaključio da je zahtjev tužitelja valjalo odbiti.
11. Iz Ugovora o jednokratnom kreditu proizlazi da je kao mjesto sklapanja Ugovora u Republici Austriji u sjedištu prednika tuženika kao ponuditelja, a sve sukladno odredbi članka 252. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. - u nastavku teksta: ZOO) gdje je prednik tuženika imao ovlaštenje obavljati kreditne poslove temeljem valjanog odobrenja nadležnog tijela Republike Austrije. Sukladno odredbi članka 28. stavak 3. Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine" broj: 36/03., 140/05., 132/06., 150/08., 92/09., 133/09., 145/10., 76/13.) tuzemnim primateljima kredita izričito je dozvoljeno sklapanje ugovora o kreditu sa stranim kreditnim institucijama.
12. Navedeno nije protivno ni odredbama ZRSZ, a i čl. 20. točka 8. ZRSZ je propisano da se na ugovore o zajmu u koje spada i ugovor o kreditu primjenjuje pravo mjesta gdje se u vrijeme primitka ponude nalazilo prebivalište odnosno sjedište zajmodavca (kreditora), a nije sporno da je to bila Austrija, što znači da je ništetnost ugovora bilo moguće dokazivati samo unutar eventualnih razloga za ništetnost koje propisuje austrijsko pravo, što ne spore ni tužitelji (zapisnik od 26. rujna 2023.) te nisu osporili ni ovjereni prijevod Općih uvjeta poslovanja tuženika koje je dostavio tuženik, slijedom čega je osnovano prvostupanjski sud odbio prijedlog tužitelja da se pribavi ovjereni prijevod austrijskog prava od nadležnog tijela Republike Austrije.
13. Tužitelji tvrde da je ugovor ništetan zbog ništetnosti odredbe o promjenjivosti kamata iz Ugovora o jednokratnom kreditu.
14. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je kredit ugovorio radi uređenja apartmana, dok u samom Ugovoru o jednokratnom kreditu namjena kredita nije navedena.
15. Paragrafom 879. stavkom 1. Općeg građanskog zakonika propisano je da je ništetan ugovor koji krši zakonsku zabranu ili dobre običaje. Prema stavku 3. navedenog paragrafa, ugovorna odredba sadržana u općim uvjetima poslovanja ili obrascima ugovora koja ne utvrđuje jednu od obostranih glavnih usluga svakako je ništetna, ako uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja jednu stranu grubo zakida.
16. Iz odredbe B4 predmetnog Ugovora o jednokratnom kreditu proizlazi da ako nije ugovoreno drugačije, vrijedi sljedeće: Vjerovnik ima pravo promijeniti uvjete iz ugovora u skladu s novčanim i kreditnim prilikama ili prilikama na tržištu kapitala ili ekonomskim prilikama zajmoprimca. Kod korisnika dolazi do prilagođavanja smanjenjem ili povećanjem uvijek početkom tromjesečja u skladu s razvojem srednje vrijednosti ukupne dobiti na tržištu vrijednosnih papira i prema tromjesečnom Euriboru sa srednjeg mjeseca u tromjesečju, nakon što je provedena posljednja prilagodba na srednji mjesec posljednjeg tromjesečja. Promjene ispod 0,25% bodova ne provode se, a na 1/8 % bodova iznos se trgovački zaokružuje.
17. Prema članku 3. stavku 1. Direktive 93/13 ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora s time da je u odredbi stavka 3. navedeno da prilog Direktivi sadrži indikativan i netaksativni popis (Prilog) odredaba koje se mogu smatrati nepoštenima. Prema spomenutom Prilogu, točka 1.(j), nepoštenim odredbama mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom, a prema točki 2.(b), točka (j) nije prepreka za odredbe prema kojima pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge, bez obavijesti u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor. Člankom 3. točkom 2. propisano je da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora. Činjenica da se o određenim aspektima neke odredbe ili o nekoj određenoj odredbi pregovaralo ne isključuje primjenu ovog članka na ostatak ugovora ako opća ocjena ugovora ukazuje na to da se ipak radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru. Kad god prodavatelj robe ili pružatelj usluga izjavi da se o nekoj standardnoj odredbi pojedinačno pregovaralo, teret dokaza je na njemu.
18. Člankom 5. Direktive 93/13 propisano je da u slučaju ugovora u kojima se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.
19. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da se ne radi o nejasnoj ili nerazumljivoj ugovornoj odredbi, jer su parametri promjenjivosti navedeni, a tužitelji nisu ni tvrdili da im je nešto u vezi s promjenom kamatne stope bilo nejasno ili nerazumljivo niti su tvrdili da se kamatna stopa uopće mijenjala na njihovu štetu.
20. Ovome valja dodati da predmetni Ugovor o jednokratnom kreditu u članku koji se odnosi na predmet kredita i uvjete sadrži sve nužne sastojke iz paragrafa 33. stavka 2. austrijskog Zakona o bankama. U toj je odredbi ugovora navedeno da se radi o ugovoru o jednokratnom kreditu u iznosu od 35.000 EUR s aktivnom kamatnom stopom od 8%, vezano na Euribor 3 mjeseca na dan prilagodbe dodatak od 4,125% apsolutno, s tromjesečnom prilagodbom počev od 1. siječnja 2008., trgovinski zaokružiti na cijelu 1/8. U slučaju kašnjenja dodaju se zatezne kamate od 5%. Jednokratni troškovi obrade ugovoreni su u iznosu od 1.050,00 EUR, jednokratna naknada u iznosu od 280,00 EUR i završni troškovi po završnom terminu od 6,00 eura, sa završnim terminima: 31. 3., 30. 6., 30. 9. i 31. Otplata kredita, odnosno završetak otplate ugovoren je do 31. svibnja 2022., ukupno opterećenje bilo je 61.213,09 EUR, efektivna godišnja kamatna stopa ugovorena je u visini od 8,9%, a za fiktivnu godišnju kamatnu stopu kod zakašnjenja plaćanja naznačeno je „vidi plakat na šalteru“.
21. Nije stoga riječ o ugovoru protivnom paragrafu 879. Općeg građanskog zakonika. Osim toga, čak ni ništetnost navedene ugovorne odredbe ne bi bila razlogom ništetnosti cijelog ugovora, jer kršenje paragrafa 879. stavka 3. Općeg građanskog zakona i paragrafa 6. austrijskog Zakona o zaštiti potrošača ima za posljedicu samo ništetnost dotične klauzule, a ostatak ugovora ostaje na snazi, kako to proizlazi iz pribavljenog očitovanja austrijskog Saveznog ministarstva pravosuđa o sadržaju austrijskog prava.
22. Predmetni ugovor o kreditu je sklopljen u pisanom obliku, potpisan po strankama, sadrži sve bitne ugovorne sastojke, tuženik je imao važeću bankovnu dozvolu, a sklapanje ugovora nije bilo zabranjeno stranim državljanima. Kako je spornim ugovorom ugovoreno da se na zajam plaća kamatna stopa u visini od 8 % godišnje, to bi značilo da se u konkretnom slučaju tužitelji ne mogu s uspjehom pozivati na činjenicu da je sporni ugovor ništetan jer da je njime ugovorena redovna kamata u visini od 8 %, jer se odredba paragrafa 995 OGZ-a primjenjuje samo i isključivo kada postotak u kojem se obračunavaju kamate nije uopće naveden u ugovoru o zajmu. S obzirom da je u predmetnom ugovoru postotak kamata naveden i s njime su se kao i s ostalim ugovornim uvjetima stranke suglasile te prihvatile pravne posljedice koje iz istoga proističu te potvrdile da one odgovaraju njihovoj volji, pa je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da ugovor o kreditu nije ništetan niti su tužitelji iznijeli činjenice temeljem kojih tvrde da bi ugovor bio ništetan prema austrijskom pravu. Dakle, nije ništetan zbog visine ugovorene kamatne stope od 8% kako to navode tužitelji budući da je navedena odredba kao i sve ostale odredbe Ugovora o kreditu bila u skladu s odredbama Općeg građanskog zakonika Republike Austrije.
23. Očitovanje koje su tužitelji dali kod javnog bilježnika, o čemu je i sastavljen javnobilježnički akt 27. ožujka 2007 sadrži podatke o sklopljenom ugovoru o jednokratnom kreditu od 22. ožujka 2007. kojim je tuženik tužiteljima odobrio kredit u iznosu od 35.000 eura sa aktivnom kamatnom stopom od 8% godišnje, zateznom kamatom od 5% godišnje, efektivnom godišnjom kamatnom stopom od 8,9 % te svim ostalim naknadama, troškovima, glavnim i sporednim obvezama koje mogu nastati temeljem navedenog ugovora s rokom otplate kredita u 180 mjesečnih obroka, otplata kredita počinje s 30. lipnja 2007., a završava 31. lipnja 2022. Radi osiguranja potraživanja tuženika iz ugovora tužitelji su dozvolili da se na njihovoj nekretnini upiše pravo zaloga radi osiguranja potraživanja prema ugovoru.
24. Dakle, predmetno očitovanje sačinjeno u formi javnobilježničke isprave sadrži sve što je potrebno za osnivanje založnog prava na nekretnini tužitelja kao založnih dužnika, jer je točno navedena tražbina vjerovnika iz osnovnog pravnog posla, ugovora o kreditu koja se osigurava, pristanak tužitelja da dopuste da tuženik založno pravo upiše u javnu knjigu kao teret, pa su neosnovani žalbeni navodi tužitelja da se založno pravo ne može zasnovati očitovanjem, odnosno jednostavnom izjavom sastavljenom u formi javnobilježničke isprave.
25. Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim očitovanja tužitelja od 27. ožujka 2007. To očitovanje, odnosno založne izjave nisu ništetne ni prema odredbama austrijskog prava, a niti prema odredbama mjerodavnog prava Republike Hrvatske članka 307. ZDVSP i članka 3. stavak 1. i članka 54. stavak 2. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine 78/93., 29/94., 162/98., 16/07.-dalje ZJB), koje se primjenjuje na predmetni pravni odnos, jer je očitovanje sačinjeno u Republici Hrvatskoj i založna nekretnina se nalazi u Republici Hrvatskoj. Odredba članka 19.j Zakona o potrošačkom kreditiranju ne primjenjuje se na očitovanje tužitelja, jer se radi o založnim izjavama, a ne ugovoru o kreditu. Ovršnost očitovanja nije odlučna za predmet spora, već za ovršni postupak. Institut javnobilježničkog zasnivanja založnog prava iz članka 269. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08. – dalje: OZ) koji je bio u primjeni u vrijeme sačinjena očitovanja nije isključivao mogućnost davanja založne izjave u formi javnobilježničke isprave.
26. Također je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev radi brisanja založnog prava i uspostave zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe prava zaloga na založnoj nekretnini tužitelja, jer je utvrdio da očitovanje nije ništetno i udovoljava zakonskim pretpostavkama koje se traže za zasnivanje založnog prava. Prema odredbi članka 54. stavak 2. ZJB na temelju javnobilježničkog akta koji sadrži obvezu da se osnuje, prenese, ograniči ili ukine koje zemljišnoknjižno pravo može se neposredno provesti upis u zemljišne knjige ako je obveznik izričito na to pristao u tom aktu.
27. Glede, žalbenih navode vezano za propust utvrđenja prvostupanjskog suda da je predmetni Ugovor o kreditu realni ugovor koji u konkretnom slučaju nije nastao jer da tuženik nije isplatio cjelokupni iznos kredita, ističe se da tužitelji takve tvrdnje po prvi put ističu u žalbi a što ne može sukladno članku 352. ZPP.
28. No i pored navedenog za istaći je da je u konkretnom slučaju sklopljen Ugovor o kreditu s kamatom prije 2010., a sami tužitelji su iskazali tijekom postupka, da im je tuženik isplatio iznos kredita prema Ugovoru o kreditu umanjen za jednokratne troškove obrade kredita i jednokratnu naknadu, slijedom čega nema mjesta zaključku da predmetni pravni posao nije nastao, kako to pogrešno tužitelji zaključuju.
29. Tuženik je u sudski spis dostavio zamolnicu s pitanjima i odgovorima Saveznog ministarstva pravosuđa Republike Austrije koje je u činjenično i pravno identičnom predmetu postavio Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici u predmetu P-120/2017. Iz navedenog odgovora s ovjerenim prijevodom nesporno proizlazi da je ugovor o kreditu sukladno odredbama Općeg građanskog zakonika Republike Austrije kao i stajalištima sudske prakse konsenzualan ugovor čak i ako je sklopljen prije 2010. jer se na sklapanje ugovora o kreditu primjenjuju opća pravila o ponudi i prihvatu.
30. Iz iznesenih razloga, nisu ostvareni žalbeni prigovori žalitelja, a kako nisu ostvareni niti žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti jer je prvostupanjski sud odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja pravilno primijenio mjerodavne zakonske odredbe na kojima je presuda utemeljena, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi temeljem odredaba članka 368. stavka 1. ZPP uključujući i odluku o troškovima postupka koju je prvostupanjski sud pravilno zasnovao na odredbi članka 154. stavka 1. u svezi s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP, pri čemu je vodio računa kako o osnovu tako i visini zahtjeva a koja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.
U Splitu, 27. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća:
Tihana Pivac
