Poslovni broj: Usž-238/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Vladimiru Vujčiću, odvjetniku u Visu, Ivana Farolija 38, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi troškova upravnog spora, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-431/2024-53 od 11. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-431/2024-53 od 11. studenoga 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-431/2024-41 od 10. travnja 2024. poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-502-04/21-01/62, URBROJ: 338-01-06-05-21-03 od 4. svibnja 2021. (točka I. izreke) i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, KLASA: UP/I-502-03/21- 02/29, URBROJ: 338-17-02-01-21-06 od 15. veljače 2021. (ispravljeno rješenjem tog tijela KLASA: UP/I-502-04/20-02/29, URBROJ: 338-17-02-01-21-10 od 3. svibnja 2021. (točka II. izreke). Točkom III. izreke tužitelju se priznaje pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad za razdoblje od 9. listopada 2018. do 30. rujna 2020. zbog bolesti PTSP (F43.1) koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Točkom IV. izreke odlučeno je da će se o troškovima upravnog spora odlučiti posebnim rješenjem.
2. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 4.260,93 eura u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima, dok se za više zatraženi trošak zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan..
3. Tuženik pobija zakonitost prvostupanjskog rješenja zbog pogrešne primjene prava. Smatra da zastupanje tužitelja na raspravama održanim dana 24. veljače 2023. i 3. travnja 2024. nije opravdan trošak jer opunomoćenik tužitelja nije naveo ništa novo, odnosno ništa što bi bilo od utjecaja na rješavanje ovog predmeta. Ističe da je prvostupanjski sud prilikom određivanja visine troška sastava tužbe i zastupanja na raspravi 24. veljače 2023. pogrešno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/2023; dalje: Tarifa 138/23) od 17. studenoga 2023., kojom je utvrđena vrijednost boda u visini 2.00 eura te vrijednost radnje u upravnom sporu u visini 500 bodova (točka 27. Tarifa 138/23) jer su predmetne radnje tužitelja nastale prije stupanja na snagu iste. Smatra da bi se vrijednost obavljene radnje u upravnom sporu trebala utvrditi na temelju vrijednosti iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u trenutku obavljanja te radnje. Dalje navodi da u određivanju predmetnih troškova zastupanja nije moguće primijeniti Tbr. 52. stavak 3. Tarifa 138/23 jer navedena odredba po svom sadržaju i prirodi ima procesnopravni karakter, odnosno ta odredba predstavlja pravilo procesne prirode u vezi načina određivanja troškova postupka od strane suda ili nadležnog javnopravnog tijela jer nalaže sudu ili nadležnom javnopravnom tijelu da primjeni Tarifu 138/2023 danom njenog stupanja na snagu, neovisno o tome kada su poduzete radnje od strane odvjetnika, što je suprotno Zakonu o odvjetništvu. Ističe da je Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske podnesen prijedlog ocjene prijedloga za pokretanje po službenoj dužnosti postupka ocjene zakonitosti predmetne odredbe Tarife 138/23, a koji prijedlog je zaveden pod poslovnim brojem: Usoz-55/24. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti pobijano rješenje u dijelu sa zahtjevom za naknadom troškova upravnog postupka za zastupanje na raspravama uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila primjenjiva u vrijeme obavljanja radnje punomoćnika tužitelja u postupku.
4. Tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavano rješenje i postupak koji mu je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 135. stavkom 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjskog rješenje pobija.
7. Člankom 144. stavcima 1. i 2. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora te da isti obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Člankom 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
8. Ovosudnom presudom, poslovni broj: Usž-215/2025 od 14. svibnja 2025. potvrđene su točke I. i II. izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI- 431/2024-43 od 11. travnja 2024., dok je poništena točka III. izreke presude u dijelu koji se odnosi na razdoblje u kojemu se tužitelju priznaje pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.
9. S obzirom na to da je prvostupanjski sud poništio rješenje tuženika i rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela i tužitelju priznao traženo pravo, tužitelj je uspio u upravnom sporu te stoga ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članaka 144. stavka 1. i 147. stavka 1. ZUS-a. Prvostupanjski sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu te utvrdio obvezu tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora i to trošak sastava tužbe i trošak zastupanja na raspravi od 24. veljače 2023. i 3. travnja 2024. sukladno Tbr. 27. točki 1. alineji 2., Tbr. 46. i Tbr. 54., u vezi s Tbr. 52. stavak 3. Tarife 138/23. u iznosu od 3.750,00 eura. Također je tužitelju dosudio i trošak vještačenja stalne sudske vještakinje za psihijatriju u iznosu od 510,93 eura, odnosno tužitelju je priznato ukupno 4.260,93 eura.
10. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je osnovano priznao tužitelju trošak zastupanja na ročištima za raspravu i to iz razloga što je rasprava održana 24. veljače 2023. bila prva rasprava u prvostupanjskom upravnom sporu te je održavanjem iste omogućeno strankama da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava održana 3. travnja 2024. provedena je radi saslušanja sudske vještakinje u svrhu otklanjanja prigovora tuženika iz podneska od 8. veljače 2023. na nalaz i mišljenje sudske vještakinje, a sve sukladno uputi ovog Suda iz presude, poslovni broj: Usž- 3185/2023-2 od 29. studenog 2023.
11. U odnosu na primjenu Tarife 138/23, ovaj Sud ističe da je Tbr. 52. stavka 3. iste Tarife propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.
12. Točkom II. izreke ovosudne presude, poslovni broj: Usoz-55/2024-21 od 18. srpnja 2025. odbijen je zahtjev za ocjenu zakonitosti Tbr. 52. stavka 3. Tarife 138/2023. U obrazloženju iste se u bitnome navodi da je navedena odredba prijelazne naravi, što znači da sama po sebi ne može imati povratno djelovanje koje zabranjuje članak 90. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.). Odredba je usmjerena sudu odnosno drugom tijelu koje odlučuje o troškovima zastupanja, dakle prije donošenja te odluke ni jedna stranka nije stekla neko pravo niti joj je naređena bilo kakva obveza, u kojem kontekstu bi se uopće moglo govoriti o povratnom djelovanju. Stranke u trenutku upuštanja u postupak, odnosno u tijeku postupka ne mogu sa sigurnošću predvidjeti ishod postupka niti znati koje će troškove sud odnosno drugo tijelo priznati kao opravdane. Prema tome, predvidljivost troškova postupka prilikom pokretanja postupka, odnosno u tijeku postupka (koji će eventualno biti dosuđeni na kraju postupka) ne može se smatrati legitimnim očekivanjem (pa da bi se eventualno moglo govoriti o kvazi-retroaktivnom djelovanju sporne odredbe).
13. Budući da je o troškovima upravnog spora odlučeno 11. studenog 2024., dakle nakon što je stupila na snagu Tarifa 138/23, pravilno je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o nagradi troškova zastupanja primijenio tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, odnosno odredbe Tarife 138/23.
14. Slijedom svega navedenog, nema osnove osporeno rješenje prvostupanjskog suda ocijeniti nezakonitom.
15. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4., članka 144. i članka 148. stavka 4. ZUS-a odbiti žalbu tuženika i odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 27. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
