REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-772/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Burić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Burić & Mišljenović Dasović iz Osijeka, protiv tuženika BJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vedran Pajić, odvjetnik iz Osijeka, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2739/2021-3 od 12. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-3120/2019-19 od 22. listopada 2021., u sjednici održanoj 27. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2739/2021-3 od 12. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-3120/2019-19 od 22. listopada 2021.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. U prijedlogu za dopuštenje tuženik predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije, protiv drugostupanjske presude radi postavljenih pravnih pitanja kako slijedi:
"1) Je li u konkretnom slučaju teret dokaza za danim iznosima pozajmica na tužitelju ili na tuženiku da ih je vratio, ako osporava da je navedeni iznos i primio, te je li posljedično tome tuženik dužan tužitelju novčani iznos koji tuženik ne priznaje da je „uzeo“, dok tužitelj ne osporava da je pretežni dio tuženik vratio?
2) Je li predmetno potraživanje koje je naloženo za plaćanje tuženiku - predstavlja obračunate lihvarske kamate, koje je tužitelj „uglavničio“ te traži od tuženika isplatu istih pod osnovom nevraćene glavnice, te posljedično tome je li tuženik u obvezi isplatiti navedeni iznos, te je li su prvostupanjski i drugostupanjski sud trebali i morali utvrđivati ništetnost navedene lihvarske kamate, koju je tužitelj nesporno „obračunao“ na papiru koji postoji u sudskom spisu, a prvostupanjski i drugostupanjski sud ne smatraju da je to predmet tužbenog zahtjeva?"
4. Navedena pitanja smatra važnima za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te tvrdi da je riječ o pravnim pitanjima u kojima nema prakse revizijskog suda.
5. Postupajući prema odredbi čl. 385.a ZPP i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) da u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika, osim što u njemu naznačena pitanja zbog kojih predlaže dopustiti reviziju, protiv drugostupanjske odluke tuženik nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da bi postavljena pitanja bila važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, niti su uz prijedlog dostavljene ili bar određeno naznačene odluke višeg suda ili revizijskog suda, u kojima bi o postavljenim pravnim pitanjima bilo izraženo pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke.
6. Osim toga, valja reći i to, da za dopuštenje prijedloga za reviziju nije dovoljno navesti samo, da se radi o pravnim pitanjima o kojima Vrhovni sud Republike Hrvatske još uvijek nije zauzeo pravno shvaćanje i da su odgovori na postavljena pitanja važna ne samo za odluku u sporu, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, ili za razvoj prava, jer da je pobijana odluka posljedica pogrešnog pravnog shvaćanja drugostupanjskog suda u odnosu na postavljena pravna pitanja, a o kojima revizijski sud još uvijek nije zauzeo pravno shvaćanje.
7. Naime, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj samo iznosi svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a st. 1. ZPP koji bi opravdavali intervenciju revizijskog suda.
8. U odnosu na potrebe razvoja kroz sudsku praksu kao razlog zbog kojeg je predloženo dopustiti reviziju valja odgovoriti da predlagatelj u prijedlogu nije naveo koje su to potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu koje bi opravdavale intervenciju najvišeg suda putem dopuštenja revizije, poput usklađenja sudske prakse sa suvremenim društvenim okolnostima, standardima zaštite ljudskih prava ustanovljenima u praksi europskih ili domaćih sudova i slično.
9. Slijedom navedenog, a obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i za dopuštenost revizije tuženika to prijedlog za dopuštenje revizije tuženika nije dopušten.
10. Ocjenjujući postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje iz navedenog razloga, ocjena je ovog suda da se radi samo o paušalnim navodima u samom prijedlogu te da tuženik time nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo u tijeku postupka povrijeđeno kakvo temeljno pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP. Sudovi su u svojim odlukama dali dostatne i relevantne razloge s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, te se ne mogu smatrati arbitrarnim. Stoga niti po ovoj osnovi nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu dopuštenja revizije.
11. Zbog navedenog i u tom dijelu prijedlog utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo je odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, a u odnosu na odredbu čl. 385.a st. 1. ZPP, odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 5. ZPP.
Zagreb, 27. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
