REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-379/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. VSP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. VS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. RS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika MS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Saša Anđelković, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1435/2021-2 od 14. listopada 2021., kojom je preinačena odluka o troškovima sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6317/20-55 od 15. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e:

Uvažava se revizija, preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1435/2021-2 od 14. listopada 2021. i sudi:

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom, kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu tužitelja JS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naloženo je tuženiku da isplati tužitelju 141.909,21 kn sa zateznim kamatama i nadoknadi mu parnične troškove u iznosu od 41.447,00 kn sa zateznim kamatama.

1.2. Drugostupanjskim je presudom odlučeno:

„I. Odbija se djelomično žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 64 P-6317/20-55 od 15. srpnja 2021. u pobijanom dosuđujućem dijelu za iznos od 53.558,37 kuna s pripadajućim kamatama.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika, pa se preinačuje prvostupanjska presuda:

- u pobijanom dosuđujućem dijelu preko iznosa od 53.558,37 kuna do iznosa od 141.909,21 kunu s pripadajućim kamatama i to na način da se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan,

- u odluci o trošku tako da ista sada u tom dijelu glasi:

„Dužan je tuženik na ime parničnog troška isplatiti tužitelju iznos od 12.662,30 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15. srpnja 2021. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.“

2. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je njome odlučeno o parničnim troškovima tuženik je podnio reviziju iz članka 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) dopuštenu mu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 691/2022-2 od 22. veljače 2022. zbog pravnoga pitanja: „Da li se naknada troškova parničnog postupka, u slučaju djelomičnog uspjeha u sporu, određuje primjenom odredbi čl. 154. st. 2. u Zakonu o parničnom postupku, ili se tužitelju koji je tek u manjem dijelu uspio u sporu dosuđuje trošak, bez uvažavanja činjenice da je tuženik postavio zahtjev za naknadu troškova, te uspio u pretežitom dijelu?“.

3. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

4. Tijekom revizijskoga stadija postupka tužitelj JS je umro te je postupak pravomoćno nastavljen u odnosu na njegove pravne slijednike RSP, VS i RS.

5. Ovaj je sud na temelju članka 391. stavka 1. ZPP drugostupanjsku presudu ispitao samo u dijelu u kojemu je revizija protiv nje dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojega je ona dopuštena.

6. Revizija je osnovana.

7.1. Nakon što je preinačio prvostupanjsku presudu glede glavnoga zahtjeva sa zateznim kamatama, tako da je tužitelju od ukupno zatraženih 141.909,21 kn s kamatama dosuđeno 53.557,37 kn s kamatama, dok je u preostalome dijelu tužbeni zahtjev odbijen, drugostupanjski je sud preinačio i prvostupanjsku odluku o parničnim troškovima, tako da je umjesto tom odluku tužitelju po toj osnovi dosuđenih 41. 447,00 kn sa zateznim kamatama dosudio 12.662,30 kn s kamatama.

7.2. U dijelu odluke o parničnim troškovima drugostupanjska je presuda obrazložena kako slijedi:

„S obzirom na odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a proizlazi da je uspjeh tužitelja u prvostupanjskom postupku u omjeru od 30%, pa mu je od ukupnog troška kojeg je sud prvog stupnja valjano obračunao u iznosu od 39.447,00 kuna, trebalo odmjeriti naknadu koja odgovara tom postotku, čime je dobiven iznos od 11.834,10 kuna. Ovom iznosu je onda dodan iznos od 2.000,00 kuna na ime troškova vještačenja, pa je dobiven iznos od 13.834,10 kuna. Trošak odgovora na žalbu mu nije obistinjen u okolnostima iz odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a. Od navedenog iznosa odbijen je iznos od 1.171,80 kuna, koliko je tuženiku valjalo priznati na ime troškova žalbenog postupka, a razmjerno njegovom uspjehu u ovoj fazi postupka.

Navedenim tužitelju je na ime cjelokupnog troška trebalo obistiniti iznos od 12.662,30 kuna.“.

8. S obzirom na to da predmetno revizijsko pitanje u opreku stavlja primjenu članka 154. stavka 2. ZPP s jedne strane i metodu obračuna troškova u skladu s djelomičnim uspjehom stranaka u sporu s druge strane, treba prije svega primijetiti da se drugostupanjski sud obrazlažući odluku zapravo pozvao na članak 154. stavak 2. ZPP, ali ga je pogrešno primijenio.

9.1. U konkretnome slučaju, s obzirom na to da je tužitelju od zatraženih 141.909,21 kn pravomoćno dosuđeno 53.558,37 kn, dok je ostatak tužbenoga zahtjeva odbijen, dakle dio za isplatu 88.350,84 kn, proizlazi da su stranke, što se visine zahtjeva tiče, djelomično uspjele u parnici, naime, tužitelj u omjeru od 38% (a ne u omjeru od 30% kako to obrazlaže drugostupanjski sud i tvrdi tuženik u reviziji), a tuženik u omjeru od 62%. Valja reći i da je u istom omjeru tužitelj uspio i u dokazivanju osnove zahtjeva. Naime, s obzirom na to da je tužbeni zahtjev utemeljen na pravnoj osnovi stjecanja bez osnove, po kojoj je osnovi taj zahtjev djelomično i prihvaćen, tužitelj nije uspio ni u osnovi dijela zahtjeva koji je odbijen. Za taj dio, naime, po utvrđenju drugostupanjskoga suda, nije bilo stjecanja bez osnove na strani tuženika.

9.2. Ovu situaciju uređuje upravo članak 154. stavak 2. ZPP kojim je propisano: „Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.“ Dakle, s obzirom na ovako propisanu metodu obračuna parničnih troškova kod djelomičnoga uspjeha stranaka u sporu, proizlazi da je odgovor na revizijsko pitanje taj da prilikom odlučivanja o zahtjevima parničnih stranaka za naknadu parničnih troškova valja u obzir uzeti ne samo uspjeh stranke koja je u manjem dijelu uspjela u sporu već i uspjeh stranke koja je sporu uspjela u većoj mjeri. Ovo neovisno o tome koja je od stranaka u većem omjeru uspjela u sporu, iako revizijsko pitanje na umu ima samo manji uspjeh tužitelja, a veći uspjeh tuženika.

9.3. Drugostupanjska je presuda u pobijanome dijelu zasnovana na pravnom shvaćanju koje nije u skladu s odgovorom na revizijsko pitanje, odnosno, drugostupanjski je sud pogrešno primijenio članaka 154. stavka 2. ZPP.

9.4. Primjenom obračunske metode propisane prvom rečenicom članka 154. stavka 2.

ZPP dolazi se do toga:

- da se utvrđuje kako je tužitelj u postupku uspio u omjeru od 38%, dakle, u manjoj mjeri, a tuženik u omjeru od 62%, dakle, u većoj mjeri,

- da po odbijanju tužiteljeva omjera uspjeha (38%) od tuženikova omjera uspjeha (62%) preostaje 24%,

- da tuženiku primjenom članka 155. stavka 1. ZPP treba priznati sljedeće troškove:

- na ime troškova prvostupanjskoga postupka i žalbe prije ukidanja prve prvostupanjske presude ukupno 31.601,25 kn / 4,194,20 eur (za sastav dva podneska po 2.500,00 kn, za zastupanje na sedam ročišta po 2.500,00 kn i na ročištu za objavu presude 500,00 kn, za sastav žalbe od 28. svibnja 2020. 3.125,00 kn, na što se dodaje PDV u iznosu od 2.781,25 kn (uz napomenu da je tuženik prema troškovniku na listu 256. spisa obračun PDV-a tražio za dva podneska, žalbu, zastupanje na triročišta za glavnu raspravu i ročište za objavu presude), a sve u skladu s Tbr. 7., 8., 9. i 10. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine br. 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022., dalje: Tarifa), te za sudsku pristojbu na odgovor na tužbu 925,00 kn i na žalbu 1.770,00 kn),

- za sastav žalbe od 28. srpnja 2021. 3.906,25 kn na što se dodaje sudska pristojba od 625,00 kn, ukupno 4.531,25 kn / 601,40 eur (koliko je i zatraženo – list 279. spisa),

- za sastav prijedloga za dopuštenje revizije 1.875,00 kn / 248,85 eur,00 kn (koliko je i zatraženo – list 339. spisa) i

- za sastav revizije uključujući sudsku pristojbu 2.500,00 kn / 331,80 eur, koliko je i zatraženo (list 375. spisa),

- dakle, da tuženiku na ime troškova postupka pripada 40.507,50 kn / 5.376,20 eur.

- da 24% od tako utvrđenih troškova iznosi 9.721,80 kn / 1.290,30 eur.

9.5. Tužitelj je podnio trošak knjigovodstveno-financijskoga vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn, a visina toga troška ista je neovisno o uspjehu s visinom zahtjeva pa tu svotu treba oduzeti od 9.721,80 kn / 1.290,30 eur, tako da ostaje iznos od 7.721,80 kn / 1.024 eur.

9.6. Takvom primjenom materijalnoga prava valja utvrditi da su stranke podjednako uspjele u sporu pa su se stekli uvjeti za odluku da u konkretnom slučaju svaka stranka snosi svoje parnične troškove (članak 154. stavak 4. ZPP).

10. Zato je na temelju članka 395. stavka 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 27. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek