REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Kž-289/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Sene Midžić Putigna, kao predsjednice vijeća, te Dorijane Dolenec Kujundžić i Tanje Prenc Kanis, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Adelite Vitasović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika HD, [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi s st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika HD podnesenoj putem branitelja Dragana Pištalo, odvjetnika iz Dubrovnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj K-335/2021-53 od 18. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženika HD, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj K-335/2021-53 od 18. ožujka 2024. temeljem odredbe čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08) stavljena je izvan snage presuda - kazneni nalog Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj K-1335/2021 od 11. kolovoza 2022.

1.1. Istom presudom je temeljem odredbe čl. 455. st. 1. ZKP/08 optuženik HD oglašen krivim da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnju i čl. 139. st. 3. u svezi s st. 1. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci.

1.2. Temeljem odredbe čl. 56. KZ/11 optuženiku HD je izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci neće izvršiti ako optuženik HD u roku provjeravanja od 2 godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.3. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. t. 1. - t. 6. ZKP/08 optuženik HD obvezan je snositi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 80,00 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude po prijetnjom ovrhe, uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-33521 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K-335/2021).

2. Protiv pobijane presude pravodobnu žalbu podnosi optuženik HD putem branitelja Dragana Pištalo, odvjetnika iz Dubrovnika zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom da se presuda preinači i optuženik oslobodi od optužbe, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odluku.

3. U odgovoru na žalbu Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku navodi da je žalba optuženika neosnovana, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice i dao jasna obrazloženja u skladu s provedenim dokazima, pa predlaže da se odbije žalba optuženika HD.

4. Oštećenik JD putem punomoćnika Mara Konjuha, odvjetnika iz Dubrovnika dostavlja podnesak u kojem traži da se obavijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.

4.1. Obzirom da stranke optuženik FD i Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku nisu tražile da se obavijeste o sjednici drugostupanjskog vijeća to isti nisu obaviješteni o istoj. Na sjednicu drugostupanjskog vijeća ne poziva se opunomoćenik oštećenika jer je javna sjednica drugostupanjskog suda predviđena samo za stranke, a sukladno odredbi čl. 202. st. 13. ZKP/08 stranke u kaznenom postupku su tužitelj i optuženik. Stoga stranke kao ni oštećenik nisu obaviještene o sjednici drugostupanjskog vijeća.

5. Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola je nakon razgledavanja dopisom poslovni broj KŽ-DO-345/2024-3 od 9. srpnja 2024. vratilo spis.

6. Žalba optuženika HD nije osnovana.

7. Žalitelj optuženik HD prvenstveno žalbu podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer smatra da postojeći dokazi ne upućuju s izvjesnošću na činjenice koje je prvostupanjski sud utvrdio. Žalitelj optuženik HD smatra pogrešnim utvrđenje prvostupanjskog suda kako je optuženik HD izgovorio riječi "riješit ću ja tebe vrlo brzo" u smislu pozivanja na bilo kakav fizički obračun ili eliminacije bilo koga, već ističe da je isključivo isto izrečeno u cilju prestanka svake daljnje provokacije. Riječi koje je optuženik HD izgovorio i njihovog konteksta okolnosti dugogodišnjeg prijateljstva, te u specifičnim okolnostima u kojima su izrečene da nisu izazvala bilo kakav strah ni prepast kod oštećenika, te da su navodi oštećenika promašeni i karikaturalni. Zbog navoda prvostupanjskog suda kako je u pretežitom dijelu utvrđeno da je optuženik HD počinio kazneno djelo smatra da odlučna činjenica nije dokazana te da je presuda rezultat pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega se i predlaže obzirom na obranu optuženika ukidanje navedene presude. Žalitelj ističe kako je namjera optuženika HD bila jedino usmjerena na prestanak svake provokacije te da je od oštećenika tražio da prekine svađu sa kolegama u bolnici gdje ih svi čuju i doslovno sramote. Šef Odjela kirurgije da je u iskazu iskazao kako ga je sramota radi takvog ponašanja kolega na poslu, da uopće dolazi do svađa i takva ponašanja. Ističe se da su svađe postojale zbog velikog broja pacijenta, pritiska u poslu koji često rezultiraju gubitkom živaca u stresnim situacijama, te u kontekstu prijave oštećenika.

8. Nisu osnovane tvrdnje žalitelja optuženika HD kako je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Riječi koje je optuženik HD izgovorio prvostupanjski sud je utvrdio temeljem iskaza oštećenika te saslušanih svjedoka RD i TD. Pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da navedeno proizlazi iz iskaza oštećenika JD koji je naveo da mu je optuženik HD rekao "Riješit ću ja tebe brzo" te "Majmune izađi odmah na parking, da te odmah riješim" te da je pritom mislio da će ga riješiti života. Svjedokinja CD potvrdila je da je optuženik HD izgovorio navedene riječi, dok se svjedok BD na raspravi nije mogao sjetiti riječi koje je uputio optuženik, a kada mu je pročitan iskaz iz prethodnog postupka u kojem je naveo da je optuženik HD rekao oštećenom nešto u smislu da će ga riješiti vrlo brzo i pozvao ga da se fizički obračunaju, ostao je pri navedenom. Također prvostupanjski sud utvrđuje činjenice i temeljem iskaza svjedoka ŠD koji je naveo da je optuženik HD po njegovom dolasku u prostoriju rekao oštećeniku "Izađi vani na parkiralište da se riješim tebe jednom i zauvijek". Uz to da je i svjedokinja TD koja se nije mogla sjetiti riječi navela da je bilo povišenih tonova između optuženika HD i oštećenika JD.

9. Stoga pravilno prvostupanjski sud cijeni kako iz većeg dijela iskaza svjedoka proizlazi da je optuženik HD oštećenika JD pozvao nakon međusobne prepirke na fizički obračun, pri tom je izričito naveo da to proizlazi iz iskaza CD i ŠD, te svjedoka BD u prethodnom postupku. Pravilno utvrđuje da upravo ti iskazi potvrđuju iskaz oštećenika JD da mu je optuženik HD rekao inkriminirane riječi kojima ga je pozvao na fizički obračun.

10. Nisu osnovane tvrdnje žalitelja optuženika HD kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je oštećenik JD bio uznemiren navedenim riječima već je pravilno cijenio da je pozivanje na fizički obračuna zlo kojim je prijetio oštećeniku kod njega izazvalo strah i prepast, te da su riječi "Riješiti ću ja tebe vrlo brzo" uz pozivanje da izađu na parking je objektivno moglo izazvati strah i prepast kod oštećenika.

11. Žalitelj se poziva na prethodno prijateljstvo između optuženika HD i oštećenika JD i pritiske na poslu koje rezultiraju do gubitka živaca u stresnim situacijama, te navodi da je optuženik HD odgovorio na provokacije oštećenika udarajući dlanom o stol u želji da prekine svađu pred kolegama u bolnici gdje ih svi čuju i doslovno sramote. Time ukazuje da je optuženik HD postupao sa drugačijom namjerom od one koju je prvostupanjski sud utvrdio tj. da nije postupao s namjerom da ustraši i uznemiri oštećenika, već da prekine svađu. Međutim, takvi navodi nisu osnovani obzirom na riječi koje je optuženik HD izgovorio, a koje je prvostupanjski sud utvrdio temeljem iskaza oštećenika i drugih svjedoka koji potvrđuju njegove navode da je oštećeniku rekao da će ga riješiti i pri tom ga pozvao na parkiralište kako bi ga riješio, tj. pozvao ga na fizički obračun. Navedeno ne upućuje na tvrdnje žalitelja kako je optuženik HD želio samo prekid svađe jer mu tada ne bi prijetio i pozivao ga na fizički obračun. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice utvrdivši pravilno u radnjama optuženika HD sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11, a za koje je kazneno djelo zapriječena kazna zatvora od 6 mjeseci do 3 godine.

12. Obzirom da žalba optuženika HD podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi koja je optuženiku izrečena sud je ispitao presudu iz osnove odluke o sankciji koja je optuženiku HD izrečena, te utvrdio da je izrečena sankcija primjerena. Naime, za kazneno djelo za koje je optuženik HD oglašen krivim iz čl. 139. st. 3. u svezi s čl. 1. KZ/11 zakonom je zapriječena kazna zatvora od 6 mjeseci do 3 godine. Prvostupanjski sud je prilikom ocjene sankcije optuženiku HD cijenio kao olakotnu okolnost neosuđivanost dok nije utvrdio otegotnih okolnosti. Imajući u vidu sve okolnosti kaznenog djela kao i okolnosti koje ističe žalitelj da se radilo o kolegama na poslu među kojima je došlo do razmirica u kojem su korišteni povišeni tonovi, te da se radi o liječnicima koji rade pod velikim pritiskom te su izloženi stresnim situacijama, ali imajući u vidu da se razmirice među kolegama ne mogu rješavati pozivanjem na fizički obračun i prijetnjama, to je izrečena kazna primjerena. Ona je određena tek nešto veća od zakonskog minimuma, a na nju je primijenjena uvjetna osuda kojom je određeno da se navedena kazna neće izvršiti ukoliko optuženik HD u roku provjeravanja od 2 godine ne počini novo kazneno djelo.

13. Ovaj drugostupanjski sud mišljenja je da navedena sankcija od 8 mjeseci, kao i rok provjeravanja od 2 godine primjeren svim utvrđenim olakotnim okolnostima, izostanku otegotnih okolnosti, kao i težini kaznenog djela i njegovoj kriminalnoj količini - da je djelo počinjeno prema radnom kolegi. Ona odgovara ličnosti optuženika HD, njegovom prethodnom životu jer nije osuđivan, kao i postupanju nakon počinjenja kaznenog djela, te utvrđenom stupnju krivnje jer je djelo počinjeno sa izravnom namjerom.

14. Iako žalitelj navodi da žalbu podnosi iz svih žalbenih razloga prvenstveno obrazlaže žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 1., t. 5., t. 6., t. 9. - t. 11., st. 2. ZKP/08, a niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

15. Slijedom izloženog, a temeljem čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Puli-Pola 27. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Sena Midžić Putigna