1

Poslovni broj: 14 Gž-385/2023-4

 

 

Poslovni broj: 14 Gž-385/2023-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dubravke Bosilj predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. H. iz D., OIB: ..., zastupane po punomoćniku K. G., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. i Š. iz Č., protiv tuženika I. H. iz D., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetniku iz Č., radi ispunjenja ugovornih obveza, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: 5 P-384/2020-24 od 14. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 29. studenog 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

        I.              Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: 5 P-384/2020-24 od 14. veljače 2023.

 

      II.              Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

„I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici osigura potrebnu njegu, namještenu, zračnu i svijetlu sobu s potrebnim zagrijavanjem, potpunu prehranu, spremanje sobe, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog postupka, u roku od 15 dana.".

II. Tužiteljica je dužna nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.399,79 eura (10.546,88 kn) sve u roku od 15 dana.“

 

2. Navedenu presudu pravovremenom žalbom pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tuženiku da joj naknadi parnični trošak.

 

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužiteljice, predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i dosudi mu trošak sastava odgovora na žalbu.

 

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se tuženiku naloži da joj osigura potrebnu njegu, namještenu, zračnu i svijetlu sobu s potrebnim zagrijavanjem, potpunu prehranu i spremanje sobe, a koje obveze je tuženik u svojstvu davatelja uzdržavanja, preuzeo Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju, kojeg je s tužiteljicom, kao primateljicom uzdržavanja zaključio 24. travnja 2007.

 

6. Prvostupanjski sud je tijekom postupka u bitnome utvrdio:

- da je temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 24. travnja 2007., primateljica uzdržavanja predala u posjed i vlasništvo svom sinu, davatelju uzdržavanja, cijeli svoj suvlasnički dio (3/8 dijela) nekretnine upisane u z.k. ul. 919 k.o. D., čest. br. 32/B kuća, gospodarska zgrada, voćnjak, oranica od 417 čhv, uz njegovu obvezu da ju dosmrtno uzdržava, i to da joj sukladno čl. 4. Ugovora osigura namještenu, zračnu i svijetlu sobu s potrebnim zagrijavanjem, potpunu prehranu, spremanje sobe i pranje rublja, potrebnu njegu i liječene te da snosi sve troškove liječenja uključujući troškove lijekova i bolnice, a u slučaju smrti pokop i pogreb o svom trošku prema mjesnim običajima;

- da je tuženik sve obaveze preuzete ugovorom (pripremu hrane, čišćenje prostorija, pranje rublja, vođenja liječniku, podizanja lijekova) ispunjavao do 2020., dakle punih 13 godina, a nakon toga u dijelu u kojem mu tužiteljica dopušta;

- da je tuženik 2017. nekretninu koju je, između ostalog, stekao predmetnim Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju darovao sinu M. H., a on 2020. majci E. H.;

- da je krajem 2019. i 2020. došlo do poremećaja odnosa između stranaka, pri čemu je tužiteljica pod utjecajem kćeri, koja nije u dobrim odnosima s tuženikom i članovima njegove uže obitelji;

- da je tužiteljica s vremenom počela odbijati hranu koju joj je donosio tuženik, nakon čega joj je hrana naručivana iz restorana „B. d.“ odabir od četiri menija, no nakon pet mjeseci tužiteljica je počela odbijati i tu hranu, navodeći da će sama kuhati;

- da tužiteljica živi u posebnim prostorijama, uređenoj kuhinji i sobi s potrebnim namještajem i centralnim grijanjem, koje su dograđene uz obiteljsku kuću, a u kojima je i ranije godinama živjela;

- da se tužiteljica u tim prostorijama zaključava i ne dopušta tuženiku i članovima njegove obitelji ulazak u te prostorije, ni radi čišćenja i spremanja (navodi da ih sprema sama), a odbija i na ranije uobičajeni način predavati rublje na pranje;

- da je tužiteljica svoju zdravstvenu iskaznicu predala kćeri pa ju tuženik više ne može voditi liječniku niti joj naručivati i podizati lijekove, time da ju je nakon 2020. u dva navrata vodio na cijepljenje protiv Corone;

- da tuženik u cijelosti ispunjava obaveze koje se tiču održavanja objekta i cijele nekretnine, te plaća sve režijske troškove zajedničkog domaćinstva, kao što su trošak električne energije, vode, plina i komunalnih naknada računajući od dana zaključenja ugovora;

- da iz liječničkog kartona tužiteljice proizlazi da su kod iste kao starije osobe vidljive promjene raspoloženja, čemu doprinosi kontakt s kćerkom;

- da je tužiteljica u više navrata tuženika prijavljivala policiji bez nekog osnova;

- da tužiteljica izjavljuje da ne želi raskid ugovora već samo traži od tuženika da ispunjava ugovorene obaveze.

 

7. Na temelju navedenih utvrđenja, kao i utvrđenja da je tuženik voljan ispunjavati svoje ugovorne obaveza, da ih je duži niz godina ispunjavao, no upravo zbog tužiteljičinog odbijanja da obveze ispunjava, doveden je u situaciju da nije mogao pripremati hranu, prati rublje, spremati sobu, dovršiti kupaonicu, voditi tužiteljicu liječniku, slijedom čega je upravo tužiteljica odgovorna za neispunjavanje ugovornih obaveza, prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnoj situaciji tužiteljica neosnovano od tuženika traži uzdržavanje prema ugovoru, obzirom da isto odbija primiti, pa je njezin tužbeni zahtjev odbio.

 

8. Tužiteljica u žalbi ističe da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što nije pravilno primijenio odredbu čl. 299. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, dalje: ZPP-a), prema kojoj su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, dok se nove činjenice koje su stranke iznijele tijekom glavne rasprave neće uzeti u obzir. Naime, tuženik da je u odgovoru na tužbu samo paušalno naveo da sve obveze ispunjava, a sud je tijekom postupka utvrđivao zašto tuženik ne ispunjava svoje obveze, te je ta povreda utjecala na donošenje pravilne i zakonite presude. U ostalom dijelu žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja tužiteljica obrazlaže na način da vrši preocjenu izvedenih dokaza, tumačeći ih na način koji po njezinom mišljenju ukazuje na osnovanost njezinog zahtjeva. Posebno ističe da tuženik nije dokazao da joj je osigurao primjerenu i potpunu prehranu, te da joj pruža potrebnu njegu i osigurava liječenje, a nije joj osigurao ni adekvatan smještaj. Konačno, ističe da ju je prvostupanjski sud neprihvaćanjem predloženog vještačenja njezinog zdravstvenog stanja i potrebe za njegom onemogućio u dokazivanju.

 

9. Prije svega, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Također, sud nije počinio ni neku drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, time što ne bi primijenio ili bi nepravilno primijenio koju odredbu tog zakona, a to bi bilo ili moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, dakle ni povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 299. ZPP-a, jer se utvrđivanje istaknute okolnosti zašto tuženik ne ispunjava ugovorne obveze, nije odnosilo na nikakve nove činjenice iznijete tijekom glavne rasprave, već na utvrđivanje činjenica na kojima stranke temelje svoje zahtjeve.

 

10. Neosnovano tužiteljica osporava utvrđeno činjenično stanje, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je po ocijeni ovog suda pravilno primijenio materijalno pravo.

 

11. Odredbom čl. 586. st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO-a) propisano je da se ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju obvezuje jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga se strana obvezuje da će mu za života prenijeti svu ili dio svoje imovine, time da se prema odredbi čl. 589. ZOO-a na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o ugovoru o doživotnom uzdržavanju.

 

12. U dvostranoobveznim ugovorima, kakav je i ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, kad jedna strane ne ispuni svoju obvezu, druga strana može zahtijevati ispunjenje obveze ili pod pretpostavkama predviđenim zakonom raskinuti ugovor. Izvršavanje obveza iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju vezano je uz potrebe i traženja uzdržavane osobe te omogućavanje izvršavanja tih obveza. Prema tome, ukoliko uzdržavana osoba ne želi pružanje i odbija izvršavanje svih onih obveza navedenih u ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju, u tom slučaju neizvršavanje tih obveza od strane davatelja uzdržavanja ne predstavlja povredu ugovornih obveza.

 

13. U konkretnom slučaju, cijeneći ispunjavanje ugovornih obveza koje tužiteljica ističe u tužbenom zahtjevu, i to utvrdivši da tužiteljica ima na raspolaganju namještenu, zračnu i svijetlu sobu s potrebnim zagrijavanjem, kako u posebnim prostorijama dograđenim uz kuću, tako i u kući na katu, na kojem se nalazi i kupaonica opremljena svim sanitarijama, koje u posebnim prostorijama nema, no tužiteljici ista očigledno nije nužna jer je sama u svom stranačkom iskazu navela da u istoj nije bila 10 godina, zatim da je svojevoljno počela odbijati hranu koju joj je tuženik donosio, navodeći da joj je od te hrane loše, da ju truju te je istu bacala, nakon čega joj je dostava hrane osigurana iz restorana, ali je nakon pet mjeseci i tu hranu odbila, navodeći da će si sama kuhati, zatim da se zaključava i ne dopušta tuženiku ulazak u svoje prostorije ni radi spremanja, već navodi da iste sama sprema, da više ne predaje rublje na pranje, već sitnice pere sama, a ostalo daje ne pranje kćeri, te je kćeri predala zdravstvenu iskaznicu, slijedom čega joj tuženik ne može podizati lijekove, a očigledno je da ne želi ni da ju vodi liječniku; ovaj sud u cijelosti pravilnim prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da iz ponašanja tuženika ne proizlazi namjera da obveze ne ispunjava, već da je tužiteljica ta, koja je svojim držanjem i postupanjem, bez opravdanog razloga onemogućila tuženika da ispuni ugovor u dijelu kojim se obvezao voditi brigu o njoj.

 

14. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda i da je u takvoj situaciji za neispunjenje ugovora u dijelu kojim se tuženik, kao davatelj uzdržavanja, obvezao voditi brigu o tužiteljici, kao primateljici uzdržavanja, ona sama odgovorna, te da isto ne predstavlja povredu ugovornih obveza od strane tuženika.

 

15. Konačno, neosnovan je žalbeni navod tužiteljice da ju je prvostupanjski sud onemogućio u dokazivanju time što nije proveo vještačenje njezinog zdravstvenog stanja i potrebe za njegom, jer iz zapisnika o održanoj glavnoj raspravi 11. siječnja 2023. proizlazi da stranke daljnjih dokaznih prijedloga nisu imale, a osim toga, tijekom postupka sukladno odredbi čl. 220. ZPP-a izvedeni su svi dokazi važni za utvrđivanje odlučnih činjenica.

 

16. Kako je imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u cijelosti, dakle i u odluci o troškovima postupka iz točke II. izreke, koju tužiteljica ni ne pobija.

 

17. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za odluku o žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

Varaždin, 29. studenog 2023.