Poslovni broj: Usž-2529/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Andrea Rajković, odvjetnica u Labinu, Rudarska 7, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi korištenja prava na odbitak pretporeza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-2014/2024-8 od 14. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l- 2014/2024-8 od 14. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II- 410-19/24-01/7, urbroj: 513-04-24-2 od 30. rujna 2024. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog poreznog rješenja Ministarstva financija-Porezne-uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Labin, klasa: UP/I 410-23/23-02/4866, urbroj: 513-07-18-06-23-1 od 27. studenoga 2023. kojim je tužitelju utvrđen manje obračunati i uplaćeni porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. rujna 2021. do 31. prosinca 2021. u ukupnom iznosu od 13.604,09 eura.
3. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U bitnom ističe da prvostupanjski sud pogrešno tumači doseg sklopljenih pravnih poslova odnosno volju ugovornih strana. Ističe pogrešnim zaključak suda o trenutku dovršetka pruženih usluga prema sklopljenim ugovorima o poslovnoj suradnji te posljedično i o trenutku nastanka poreznih obveza. Smatra da su usluge od strane društva Evmareia d.o.o i IV mogle biti dovršene tek u trenutku uknjižbe prava vlasništva kupca, društva ENS d.o.o. koje je nesporno provedeno tek dana 9., 10., i 13. rujna 2021. te su tek nakon navedenog dana isti izvršitelji usluga mogli izdati račune za plaćanje svojih usluga. Ukazuje da je u Ugovoru o poslovnoj suradnji opisana narav usluga koju se pružatelj usluge obvezao kontinuirano i to do konačne realizacije projekta „Dobrova“ pružati naručitelju usluge, a koja se ima smatrati dovršenom u trenutku upisa prava vlasništva predmetnih nekretnina na kupca. Ističe da podnošenje prijedloga za predbilježbu odnosno uknjižbu prava vlasništva ne znači da će isti prijedlog biti prihvaćen od strane zemljišnoknjižnog suda i da će uknjižba prava vlasništva biti provedena. Poziva se na članak 119. i članak 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojima je definirano da se vlasništvo nekretnine stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, a ne podnošenjem prijedloga za uknjižbu. Navodi da prvostupanjski sud pogrešno dovodi u vezu račune koje je tužitelj izdao osobama LK, ČK u kolovozu 2021. sa računima koje su tužitelju izdali Evmareia d.o.o. i odvjetnik Ivan Vidak jer se radi o dva odvojena pravna posla. Predlaže da Sud usvoji žalbu, preinači osporenu presudu, podredno ukine osporenu presudu i vrati predmet na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama propisanim člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je tužitelj sklopio ugovore o poslovnoj suradnji i to 3. lipnja 2021. sa trgovačkim društvom Evmareia d.o.o. te dana 1. srpnja 2021. sa odvjetnikom Ivanom Vidakom, a radi suradnje vezane za projekt „Dubrova“, odnosno kupoprodaje nekretnina, da su dana 16. srpnja 2021. zaključeni kupoprodajni ugovori nekretnina radi čije prodaje su sklapani navedeni ugovori o suradnji, da je tužitelj izdao račune za odvjetničke usluge prodavateljima predmetnih nekretnina u kolovozu 2021. primjenjujući porezno oslobođenje iz članka 90. stavka 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/13. – 33/23., dalje: Zakon o PDV-u), da su Evmareia d.o.o. i IV ispostavili tužitelju račune sa obračunatim PDV-om dana 21. rujna 2021., 6. listopada 2021. i 5. studenoga 2021. godine. Prvostupanjsko porezno tijelo je utvrdilo da su tužitelju ulazni računi izdani tijekom rujna, listopada i studenoga 2021. od strane navedenih subjekata, a tužitelj je svoje odvjetničke usluge kao konačno obavljene zaračunao tijekom kolovoza 2021. primjenjujući porezno oslobođenje propisano člankom 90. stavkom 2. Zakona o PDV-u slijedom čega je tužitelju osporeno pravo na odbitak pretporeza.
8. Odredbom članka 58. stavka 1. Zakona o PDV-u propisano je da porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.
9. Prema odredbi članka 30. Zakona o PDV-u oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nastaju kada su dobra isporučena ili usluge obavljene. Stavkom 6. istog članka propisano je da ako je isporuka dobara ili usluga obavljena, a nije izdan račun, obveza obračuna PDV-a nastaje kada je nastao oporezivi događaj.
10. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio osnovanim utvrđenja poreznih tijela da tužitelj u konkretnom slučaju nema pravo na odbitak pretporeza obzirom da nije ispunjen uvjet za odbitak pretporeza propisan odredbom članka 58. stavka 1. Zakona o PDV-u. Naime, kako je u provedenom postupku utvrđeno da je tužitelj odvjetničke usluge izvršio u kolovozu 2021., po realizaciji kupoprodajnih ugovora i upisa vlasništva u korist kupca Ens d.o.o., slijedom navedenog proizlazi da su i usluge društva Evmareia d.o.o. i odvjetnika Ivana Vidaka prema tužitelju bile izvršene najkasnije u kolovozu 2021. Obzirom na navedeno, u smislu odredbe članka 30. Zakona o PDV-u računi za obavljene usluge društva Evmareia d.o.o. i odvjetnika Vidaka trebali su biti izdani do kraja kolovoza 2021., a budući da ta pretpostavka nije ispunjena, tužitelju osnovano nije priznato pravo na odbitak pretporeza, kako je to pravilno i obrazložio prvostupanjski sud te se u obrazloženju presude osnovano pozvao na odredbe članka 58. i članka 30. Zakona o PDV-u i članka 131. stavka 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 79/13. – 43/23.).
11. Na drugačije rješenje ove stvari ne utječe ni navod tužitelja kojeg je isticao u tužbi da se odvjetničke usluge tužitelja smatraju obavljenim u trenutku uknjižbe prava vlasništva kupca. Osnovano prvostupanjski sud navodi da se posao zastupanja smatra završenim predajom prijedloga za uknjižbu prava vlasništva sudu, a ne samom uknjižbom jer je ta radnja u nadležnosti suda, te je u skladu s člankom 29. stavka 1. i 2. Zakona o PDV-u oporezivi događaj nastao predajom prijedloga radi predbilježbe odnosno uknjižbe prava vlasništva nadležnom sudu, dok odluka suda nema utjecaja na nastanak porezne obveze.
12. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
13. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 27. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
