Poslovni broj: Usž-2013/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tuž itelja ETRADEX d.o.o., Pićan, Benazići 99, OIB: 80564613823, kojeg zastupa opunomoćenik Branimir Brečević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Čohilj i partneri d.o.o., Pula, Dalmatinova 4, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi trošarine, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-322/2024-8 od 28. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-322/2024-8 od 28. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-471-01/21-01/70, URBROJ: 513-04-23-2 od 16. studenog 2023. i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-01/20-18/740, URBROJ: 513-02-6052/315-20-2 od 23. prosinca 2020. te zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-01/20-18/740, URBROJ: 513-02-6052/315-20-2 od 23. prosinca 2020. kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja trošarine na plinsko ulje u iznosu od 163.340,92 kune.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je on u promatranom razdoblju raspolagao posebnim odobrenjem iz članka 111. stavka 1. Zakona o trošarinama i da se zbog toga njegovo postupanje ne može smatrati nezakonitim. Ističe da u konkretnom slučaju nije primjenjiva odredba članka 111. stavka 5. Zakona o trošarinama o isporučitelju kao obvezniku trošarine jer ona podrazumijeva znanje odnosno barem neispričivi stupanj svijesti na strani isporučitelja o tome da loživo ulje odnosno plavi dizel isporučuje osobi koja je ishodila odnosno pravodobno zahtijevala izdavanje odobrenje iz članka 111. stavka 1. Zakona o trošarinama. Dodaje dalje da je riječ o ispravi koja pripada samo toj osobi i u tom postupku isporučitelj nije stranka pa o tome ne može imati relevantnih saznanja, kao što ih u konkretnom slučaju tužitelj nije imao. Štoviše smatra neprihvatljivim da je porezno tijelo imalo takva saznanja, a nije pokrenulo carinski nadzor, nego je dopustilo da se trošarinska obveza gomila. Predlaže da Sud poništi pobijanu presudu uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je u razdoblju od 1. ožujka 2019. do 1. listopada 2019. tužitelj trgovačkom društvu Fuel d.o.o. isporučio 61.914,95 litara lož ulja, koje lož ulje je trgovačko društvo Fuel d.o.o. prodavalo krajnjim kupcima iako u predmetnom razdoblju nije imalo posebno odobrenje za poslovanje s lož uljem niti je u zakonom propisanom roku podnijelo zahtjev za izdavanje tog odobrenja.
8. Prvostupanjski sud održao je raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je u uvid u spis tuženika i sudski spis.
9. Odredbom članka 111. stavka 1. Zakona o trošarinama („Narodne novine“; broj: 106/18. - dalje: ZOT) propisano je da je svaka osoba koja prodaje, isporučuje ili nabavlja radi daljnje prodaje loživo ulje i plavi dizel koji su pušteni u potrošnju dužna ishoditi posebno odobrenje nadležnog carinskog ureda. Posebnim odobrenjem utvrđuje se svako mjesto na kojem se obavljaju takve radnje, a mogu se odrediti i dodatne mjere nadzora, uključujući obvezu podnošenja instrumenta osiguranja plaćanja trošarine.
10. Odredbom članka 111. stavka 5. ZOT-a propisano je da se svako postupanje protivno odredbama stavaka 1., 2., 3. i 4. ovoga članka ili protivno uvjetima iz posebnog odobrenja smatra se nezakonitim postupanjem u smislu ovoga Zakona. Ako se loživo ulje ili plavi dizel isporuče osobi koja ga nabavlja radi daljnje prodaje, a koja nema posebno odobrenje iz stavka 1. ovoga Zakona, isporučitelj je obveznik plaćanja trošarine koja se utvrđuje u visini za dizelsko gorivo.
11. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da postupanje trgovačkog društva Fuel d.o.o. koje se sastoji u tome da je nabavljalo lož ulje od tužitelja radi daljnje prodaje bez posebnog odobrenja, odnosno bez podnesenog zahtjeva za izdavanje posebnog odobrenja predstavlja nezakonito postupanje te da je tužitelj obveznik plaćanja trošarine jer nije primijenio pažnju dobrog gospodarstvenika i utvrdio raspolaže li društvo koje od njega nabavlja lož ulje za daljnju prodaju posebnim odobrenjem za poslovanje s lož uljem.
12. Prigovor tužitelja da se u konkretnom slučaju ne radi o znanju odnosno neispričivom stupnju svijesti kod njega ovaj Sud nalazi neosnovanim jer tužitelj nije postupao s pažnjom dobrog gospodarstvenika s obzirom da nije od trgovačkog društva Fuel d.o.o. dokaz o tome da je ono pravovremeno podnijelo zahtjev za izdavanje posebnog odobrenja za postupanje s lož uljem odnosno da je ishodilo posebno odobrenje za postupanje s lož uljem.
13. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
14. Prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama te valjano odgovorio na tužbene prigovore, a koje tužitelj ponavlja i u žalbi.
15. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
16. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 27. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
