Poslovni broj: Ovr Ob-47/2025-5

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

i

Z A K L J U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Luciji Arelić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja mlt. RĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po majci i z.z. LĐ s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Kristina Krajačić, odvjetnica u Zaboku protiv ovršenika KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Vesni Narančić, odvjetnici u Krapini, radi ovrhe, odlučujući o prijedlozima ovršenika u postupku izravne nalate, dana 27. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine pred Financijskom agencijom na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj P Ob-95/2020 od 29. siječnja 2021.

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj P Ob-95/2020 od 29. siječnja 2021., iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 10. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 24. srpnja 2025. podnio prijedlog za odgodu pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine pred Financijskom agencijom na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj P Ob-95/2020 od 29. siječnja 2021. kao i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate. U istome navodi da je ovrhovoditelj 7. srpnja 2025. podnio FINI Zabok zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini posl.br. P Ob -95 /2020 koja je postala ovršna 15. veljače 2021. Predmetna presuda donesena je u vrijeme dok su odnosi stranaka bili poremećeni i dok su živjeli odvojeno na različitim adresama. Mldb. MĐ, zajedničko dijete ovršenika i LĐ, u to vrijeme je stanovao sa majkom LĐ u [adresa], a ovršenik KĐ na adresi [adresa]. Tijekom 2022. godine odnosi između stranaka su se normalizirali tako da su odlučili ponovno živjeti svi zajedno. Ovrhovoditelj mldb. MĐ i njegova zz majka LĐ živjeli su zajedno sa ovršenikom KĐ od kraja 2022. godine do ožujka 2025. na adresi [adresa] te su se dogovorili da u tom periodu ne teče obveza naknade za uzdržavanje sukladno presudi Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini Posl.broj: P Ob -95 /2020 jer su stranke zajedno živjele i zajednički su snosili sve troškove pa tako i troškove uzdržavanja zajedničkog mldb. djeteta MĐ. Na adresi [adresa] ovršenik, ovrhovoditelj i zz LĐ imaju prijavljeno prebivalište od 25. travnja 2022 koje traje i dalje. Dana 15. srpnja 2025. godine provedena je zapljena sredstava sa računa ovršenika u iznosu od 1.512,28 Eura dok kompletan iznos uključujući i iznos od 1.512,28 eura po specifikaciji naplate sukladno presudi P Ob-95 / 2020 iznosi 4.377,64 eura koji iznos će se svakog mjeseca uzimati sa računa predlagatelja do isplate u cijelosti. Dakle, ovršenik se poziva žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 10. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 – dalje OZ), uz zahtjev za naknadu troškova postupka.

2. Ovrhovoditelj se očitovao podneskom od 20. kolovoza 2025. navodeći je dana 8. srpnja 2025., po zakonskoj zastupnici, majci LĐ podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine koju prema ovršeniku ima s osnove zakonskog uzdržavanja, a koja tražbina je utvrđena presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, posl. br. P Ob-95/2020. od dana 29. siječnja 2021. godine u iznosu od 1.500,00 kn/199,08 EUR mjesečno počevši od 4. rujna 2020. godine pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti. Navedena presuda je ovršna sa danom 15. veljače 2021. godine. U trenutku podnošenja zahtjeva, ovršenik nije u paricijskom roku podmirio mlt. ovrhovoditelju mjesečne iznose doprinosa za uzdržavanje za mjesece od svibnja 2023. godine-studenog 2024. godine, sukladno čemu je ovrhovoditelj specificirao svoju tražbinu uz podneseni zahtjev za izravnu naplatu. Točno je da su roditelji mlt. FĐ nakon donošenja presude iz donekle ponovno živjeli zajedno i to u razdoblju od studenog 2022. pa do studenog 2024. i to na način da su tijekom studenog i prosinca 2022., te siječnja i veljače 2023. 4 dana provodili kod njegove majke LĐ u [adresa], a 3 dana kod ovršenika u [adresa], a nakon toga su živjeli u cijelosti u [adresa]. Protivno navodima ovršenika međutim između istih nije bila uspostavljena cjelovita ekonomska zajednica, podijeljena skrb oko uzdržavanja mlt. FĐ, niti postignut sporazum da u razdoblju zajedničkog života ne teče obveza ovršenika za doprinosi za uzdržavanje mlt. djeteta, pa je u istom razdoblju ovršenik plaćao režijske troškove, dok je LĐ kupovala hranu, svu potrebnu obuću i odjeću za dijete, te snosila troškove vrtića kao i uopće socijalnog života djeteta. Ovršenik je povremeno znao dobiti rabljenu odjeću za dijete, dok je nabavka drugih stvari imala narav dara djetetu. Za navesti je da niti nakon prestanka zajedničkog stanovanja, ovršeik ne plaća uzdržavanje presuđenim novčanim doprinosom već od studenog 2024. godine plaća dnevni boravak mlt. FĐ u školi u iznosu od 100,00 EUR mjesečno, a od veljače 2025. godine plaća i treniranje nogometa u iznosu od 40,00 EUR mjesečno čime opet u cijelosti ne ispunjava svoju obvezu uzdržavanja djeteta. Odredbom čl. 429. Obiteljskog zakona propisano je pravo obveznika uzdržavanja da tužbom zatraži da se utvrdi prestanak njegove obveze uzdržavanja čim prestanu postojati zakonske pretpostavke za isto. Dalje, da će sud u presudi kojom prihvaća tužbeni zahtjev kao dan prestanka uzdržavanja utvrditi dan podnošenja tužbe ili koji drugi dan nakon toga ako nađe da je ona prestala tog dana. Slijedom navedenog, uzdržavanje može prestati jedino odlukom suda. Kako takvu odluku ovršenik nije ishodovao, to činjenica zajedničkog stanovanja sa djetetom nije mogla dovesti do prestanka obveze uzdržavanja niti bi takav sporazum roditelja, čak i da je postojao, što zz ovrhovoditelja osporava, proizveo takav pravni učinak. Ovrhovoditelj se protivi prijedlogu da sud odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika, budući ovršenik nije dokazao postojanje pretpostavki za isto po pravilima Ovršnog zakona za odgodu ovrhe. Ovrhovoditelj se protivi proglašenju ovrhe nedopuštenom (točnije pljenidbe i prijenosa nedopuštenim) budući je zahtjev za izravnu naplatu u cijelosti osnovan. Slijedom navedenog, predlaže se istaknute prijedloge ovršenika odbiti kao neosnovane, uz naknadu prouzročenih troškova ovrhovoditelju.

3. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. ovoga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Nadalje, stavkom 2. istog članka propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. ovog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

4. Uvidom u zahtjev za izravnu naplatu od 8. srpnja 2025. sud je utvrdio da je podnijet Financijskoj agenciji na temelju predmetne ovršne isprave radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja prema ovršnoj ispravi, odnosno prema specifikaciji ovrhovoditelja.

5. U odnosu na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik se poziva na žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a, navodeći da je ispunjenje tražbine izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenica koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka. S obzirom na neispunjenost pretpostavki iz odredbe čl. 52. st. 4. OZ- a, to je ovaj sud, primjenom odredbe čl. 52. st. 3. OZ-a odlučio kao u izreci zaključka.

6. Prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenika nije osnovan.

7. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1. do 11. navedenog članka OZ-a. Navedena odredba konkretno znači da sud može odgoditi ovrhu u slučaju kada su kumulativno ispunjeni uvjeti iz te odredbe. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u odredbi čl. 65. st. 1. toč. 1. do 11. OZ-a.

8. Ovršenik je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu sukladno odredbi čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a. U pogledu tog istog uvjeta (prijedloga za proglašenje) sud je zaključkom ovršenika uputio u parnicu kako je to obrazloženo u točki 5. ove odluke.

9. U odnosu na drugi uvjet za odgodu, i to nastanak nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, ovršenik prema ocjeni ovog suda, uvodno opisanim navodima, nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi, trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno da je odgodom potrebno spriječiti nasilje, a sve u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a. Naime, pokretanje postupka izravne naplate i sama provedba ovrhe ne može se smatrati razlogom nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, niti je ovršenik učinio vjerojatnim da provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

10. Ovršenik, osim što predlaže odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, nije priložio nikakve dokaze koje bi ukazivale na nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

11. Za odgodu izravne naplate ne traži se postojanje bilo kakve štete, već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik (neovisno o visini štete koja bi mogla nastati) ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće. Dakle, vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ovisi prvenstveno o sposobnosti ovrhovoditelja da eventualnu štetu nadoknadi. Ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti nadoknaditi štetu te da bi iz toga proizlazila vjerojatnost nemogućnosti nadoknade štete. Ovršenik samo paušalno predlaže odgodu ovrhe, ne iznoseći uopće tvrdnje da bi provedbom ovrhe istome nastala šteta, i to takva koja bi bila teško nadoknadiva.

12. Slijedom navedenog, a s obzirom da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, nije ispunjena pretpostavka iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, dok ispunjenje uvjeta propisanog odredbom čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a nije dostatno za odgodu ovrhe, te je sud odbio prijedlog ovršenika kao neosnovan i odlučio rješenjem.

U Zagrebu, 27. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Lucija Arelić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u četiri primjerka u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa ovoga rješenja.

Protiv zaključka nije dozvoljen pravni lijek (čl. 11. st. 5. OZ-a).

DNA:

- ovršeniku putem pun.

- ovrhovoditelju putem pun.

- Financijskoj agenciji