Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1147/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dalii Kanceljak, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-245/2024-11 od 27. rujna 2024. dana 15. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje odluka o trošku sadržana u toč. V presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P- 245/2024-11 od 27. rujna 2024. u dijelu u kojem je odbijen dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 213.03 eur sa zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom pod toč. V izreke nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 213,03 EUR sa zateznom kamatom od 27. rujna 2024. do isplate, dok se preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

2. Protiv navedene odluke žali se tužitelj iz žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava navedenog u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14-dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska odluka preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

5. U žalbi se navodi kako u pogledu osnove tužbenog zahtjeva sud pogrešno navodi da je tužitelj uspio u 2/3, odnosno u cca 67%, obzirom da je tužitelj uspio u 4/5 tužbenog zahtjeva, odnosno 80% jer da je od 5 tužbenih zahtjeva, tužitelj uspio s 4 od 5 postavljenih tužbenih zahtjeva, ne računajući tužbeni zahtjev naknade troška. Nadalje, u pogledu visine, kako to sud navodi tužitelj je uspio s 53,40%, a tuženik s 46,60%. Ukupni uspjeh, zbrajajući osnov i visinu, kod tužitelja iznosi 80%+53,40%=133,40:2= 66,70%, a kod tuženika 33,3%, pa kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika, ostane postotak od 33,40%, a u kojem je postotku tuženik dužan tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka, a ne 20,05% kako to pogrešno navodi sud te da bi tako tuženik bio u obvezi tužitelju naknaditi parnični trošak u visini 354,88 EUR sa zateznom kamatom.

6. I ovaj sud prihvaća obrazloženje koje u pobijanoj odluci iznosi sud prvog stupnja, a u kojem se navodi kako je tužitelj uspio u 2/3 dijela s tužbenim zahtjevom, odnosno za utvrđenje ništetnosti i isplatu ulazne i izlazne naknade, a tužba je odbačena u dijelu koji se odnosi na plaćanje zatezne kamate prema pravomoćnim presudama. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tužitelj je uspio s 53,40%, a tuženi sa 46,60% pa je uspjeh tužitelja u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva 6,80%. Cijeneći uspjeh tužitelja u sporu u odnosu na osnov i visinu tužbenog zahtjeva tuženi je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u visini od 20,05% od ukupno priznatog troška. Trošak tužitelja odnosi se na sastav tužbe, sastav podneska kojim se očituje na odgovor na tužbu, pristup odvjetnika na dva ročišta, sve u iznosu od po 200,00 EUR i sastav podneska od 20. srpnja 2021. u iznosu od 50,00 EUR, što ukupno iznosi 850,00 EUR. Na ovaj iznos priznat je PDV-e 212,50 EUR tako da ukupno trošak tužitelja iznosi 1.062,50 EUR. Od ovog iznosa tužitelju je dosuđeno 20,05%, što iznosi 213,03 EUR, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

7. Pri tome valja reći kako se ovdje radilo o pet zahtjeva, tri na isplatu i dva na utvrđenje, s time da su potonja dva tek deklaratorni zahtjevi koja se utvrđuje nevaljanost kao temelj isplate novčane svote. U tom slučaju primjenom čl. 40. ZPP zapravo se zbrajaju zahtjevi za isplatu novčanih svota, te je tako tužitelj po visini uspio sa dva takva zahtjeva u odnosu na ukupan zbroj tih novčanih svota, u kojem slučaju je uspjeh tužitelja 53,40% pa je trošak pravilno obračunat.

8. Stoga je temeljem čl. 380. st. 2. ZPP valjalo žalbu tužitelja protiv odluke odbiti i njome pobijanu presudu potvrditi, te odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 15. rujna 2025.

Sudac

Josip Grubišić