Broj: Ppž-6490/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. VL, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90., pročišćeni tekst, 30/90, 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okr. VL podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 21. ožujka 2023., broj: 33. Pp-6516/2023-7, u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okr. VL, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o troškovima prekršajnog postupka na način da se na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.,) okrivljenica oslobađa obveze da naknadi paušalni iznos troškova prvostupanjskog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3. a) Prekršajnog zakona.

II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okr. VL te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

III. Na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona okr. VL se oslobađa obveze da naknadi paušalni iznos troškova žalbenog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 21. ožujka 2023., broj: 33. Pp-6516/2023-7 proglašena je krivom okr. VL da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji joj je izrečena novčana kazna 40,00 eura, koju je dužna platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

1.1. Istom presudom okrivljenica je obvezna na naknadu troškova postupka 15,00 eura.

2. Protiv te presude okr. VL osobno je podnijela žalbu zbog izrečene novčane kazne i troškova postupka, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. U žalbi okrivljenica navodi da je jako lošeg imovnog stanja i nije u mogućnosti platiti kaznu 40,00 eura i 15,00 eura sudskih troškova, nema nikakve imovine, a od prihoda ima isključivo zajamčenu minimalnu naknadu 1.000,00 kuna.

6.

Međutim, ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao primjerenu novčanu kaznu, koja nije previsoka. Prilikom odmjere vrste i mjere kazne prvostupanjski je sud cijenio priznanje prekršaja i svijest o počinjenom okrivljenice kao olakotnu okolnost, dok je otegotnim cijenio dotadašnju osuđivanost okrivljenice za ista i slična djela prekršaja, imajući u vidu i njene imovinske prilike te za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu blizu minimumu propisane kazne od 20,00 do 100,00 eura Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine 114/22.), kao najblažeg za okrivljenicu. Iako je, sukladno odredbi čl. 77. st. 2. Prekršajnog zakona u odnosu na osuđivanost okrivljenice, koju je prvostupanjski sud cijenio kao otegotnu okolnost, nastupila rehabilitacija, jer je od pravomoćnosti navedenih odluka proteklo više od tri godine, pa se okrivljenica sukladno navedenoj zakonskoj odredbi smatra neosuđivanom osobom u odnosu na te presude, po ocjeni ovog suda, nema osnove za izricanjem niže novčane kazne. Naime, imajući u vidu težinu počinjenog prekršaja, činjenicu da je prvostupanjski sud izričući novčanu kaznu, sukladno odredbi čl. 36. st. 2. Prekršajnog zakona, uzeo u obzir i imovinsko stanje okrivljenice, ovaj sud smatra da se novčanom kaznom u nižem iznosu ne bi ostvarila svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona i svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona.

7. Međutim, imajući u vidu da je okrivljenica dokazala da je korisnik prava iz sustava socijalne skrbi i korisnica zajamčene minimalne naknade, odlučujući o troškovima prvostupanjskog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3. a) i troškovima žalbenog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona ovaj sud je okrivljenicu oslobodio obveze naknade istih, jer bi, po ocjeni ovog suda, plaćanjem troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka bilo dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje.

8. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 27. kolovoza 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenicu i tužitelja.