Poslovni broj: Usž-480/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HŽ Infrastruktura d.o.o. Zagreb, OIB: 39901919995, Mihanovićeva 12, kojeg zastupa DS, predsjednik Uprave, protiv tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Zagreb, OIB: 69608914212, Miramarska cesta 22, radi bespovratnih sredstava, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3329/2023-10 od 24. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se usvaja te se poništava točka I. izreke presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3329/2023-10 od 24. listopada 2024.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-910-04/19-02, URBROJ: 538-05-3-3-2/615-22-4 od 4. svibnja 2022. u dijelu koji se odnosi na ne produljenje roka za dostavu ponude.

III. Žalba tužitelja se odbija i potvrđuje točka II. izreke presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3329/2023-10 od 24. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom i rješenjem prvostupanjskog suda (točkom I. izreke) djelomično je usvojen tužbeni zahtjev te je poništeno rješenje tuženika, KLASA: UP/I- 910-04/19-02/402, URBROJ: 538-05-3-3-2/615-22-4 od 4. svibnja 2022. i odluka o utvrđenim nepravilnostima, KLASA: 910-01/14-01/85, URBROJ: 358-04-19-1644 od 3. srpnja 2018. u dijelu u kojem je utvrđeno da korisnik nije produljio rok za dostavu ponude sukladno članku 31. stavku 5. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“, 90/11., 83/13., 143/13. i 13/14.; u daljnjem tekstu: ZJN). U ostalom dijelu tužbeni zahtjev je odbijen (točka II. izreke). Točkom III. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove spora.

2. Rješenjem tuženika od 4. svibnja 2022. odbijen je prigovor tužitelja izjavljen na postupanje Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije (u daljnjem tekstu: SAFU) povodom odluke o utvrđenim nepravilnostima (IRR05) KLASA: 910-01/14-01/85, URBROJ: 358-04-19-1644 od 3. srpnja 2019.

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev. U žalbi u cijelosti ponavlja navode isticane tijekom prvostupanjskog spora. U odnosu na tvrdnju prvostupanjskog suda da u zapisniku o pregledu i ocjeni ponuda nije naveo da u ponudi odabranog ponuditelja nedostaje potpisani obrazac Dodatak ponudi, ističe da je u vezi s nepostojanjem tog dokumenta zatražio mišljenje Ministarstva gospodarstva, Uprave za sustav javne nabave. Na pitanje može li dostavljanje potpisanog i uredno ispunjenog dokumenta predstavljati pristanak na uvjete navedene u dokumentu Dodatak ponudi, to je tijelo dostavilo mišljenje od 20. listopada 2015. u kojemu se navodi da su uvjeti iz obrasca Dodatak ponudi već navedeni u Dokumentaciji za nadmetanje (u daljnjem tekstu: DzN) te da se ne vidi koje bi bile pravne posljedice potpisa ponuditelja. Tužitelj je na temelju mišljenja Ministarstva ocijenio da izjava o prihvaćanju svih uvjeta iz DzN-a predstavlja pristanak na uvjete navedene u dokumentu Dodatak ponudi te je ponudu ocijenio valjanom. Stoga navodna utvrđena nepravilnost nije utemeljena. Postupak je u potpunosti proveden sukladno ZJN-u i mišljenju Ministarstva gospodarstva, a svi su ponuditelji imali pravo uvida u DzN i sve ponude nakon odluke o odabiru, sukladno načelu transparentnosti. Tužitelj nadalje navodi da se ne smije zanemariti činjenica da ni kontrolno ni provedbeno tijelo, a ni prvostupanjski sud nisu dovodili u pitanje valjanost odabrane ponude, a što smatra presudnim u određivanju opravdanosti financijske korekcije. Navodi da se ispravak neće odrediti kad je nepravilnost samo formalne prirode, bez stvarnog ili potencijalnog financijskog učinka. Naglašava da tuženik nije dokazao da je navodna nepravilnost imala utjecaj na razinu tržišnog natjecanja, transparentnosti i jednakog postupanja te da je imala odvraćajući učinak na potencijalne ponuditelje ili je dovela do sklapanja ugovora s ponuditeljima s kojima nije trebalo sklopiti ugovor.

3.1. Pored toga, tužitelj prigovara dijelu obrazloženja osporene presude iz kojeg proizlazi da je zainteresiranim gospodarskim subjektima onemogućeno provjeriti je li u eventualno usporedivim situacijama naručitelj primjenjivao iste kriterije. Poziva se na praksu Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave prema kojoj ponuditelji ne bi mogli osporavati postupanje povjerenstva u jednom predmetu nabave uspoređujući ga s postupanjem povjerenstva u drugom predmetu. Ističe da Državna komisija, čije su odluke obvezujuće za tumačenje ZJN-a, daje diskrecijsko pravo svakom povjerenstvu da odlučuje unutar svojih ovlasti i specifičnosti svakog predmeta, dok su u granicama Zakona, i ne prihvaća kao argumente postupanja naručitelja u drugim predmetima javne nabave. Naglašava da je zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda sačinjen u skladu s tadašnjom uredbom koja je uređivala njegov sadržaj (Uredba o načinu izrade i postupanju s dokumentacijom za nadmetanje i ponudama, „Narodne novine“, 10/12.). U zapisniku je, sukladno Uredbi, naveden prikaz valjanosti ponuda prema obliku, sadržaju i cjelovitosti, koji je istovjetan za sve ponuditelje, pri čemu niti jedan nije bio zakinut ili tretiran na drugačiji način, a sve sukladno stavu povjerenstva vezano uz dodatak ponudi i načelu jednakog tretmana. Stoga se tužitelj ovakvim postupanjem neopravdano kažnjava visokim iznosom financijske korekcije na osnovi postupanja koje nije ocijenjeno nezakonitim niti je njime povrijeđeno načelo jednakog tretmana.

3.2. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu tužitelja te pobijanu presudu preinači i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, a podredno da ukine presudu i vrati predmet na ponovno suđenje.

4. Tuženik podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev (točka I. izreke presude). Navodi da je tužitelj odgovorom na pitanje zainteresiranog gospodarskog subjekta omogućio ponuditeljima dostavu sredstava osiguranja za izvršenje ugovora na način različit od točke 6.6. DzN-a, čime je došlo do izmjene DzN-a. Stoga je trebao osigurati da gospodarski subjekti od izmjene imaju najmanje 15 dana za dostavu ponuda. Ne produživši navedeni rok, tužitelj je počinio nepravilnost iz točke 5. primjenjivih Smjernica za utvrđivanje financijskih ispravaka koje u slučaju nepoštovanja pravila o javnoj nabavi Komisija primjenjuje na izdatke koje u okviru podijeljenog upravljanja financira Unija od 19. prosinca 2013.; (u daljnjem tekstu: Smjernice) – Izostanak objave produljenih rokova za zaprimanje ponuda. Smatra da je tužitelj na opisani način ograničio tržišno natjecanje odnosno povrijedio načelo zaštite tržišnog natjecanja. S obzirom na kratak rok između objave odgovora na pitanje (1. rujna 2015.) i isteka roka za dostavu (7. rujna 2015.) te uzevši u obzir procijenjenu vrijednost i predmet nabave, tužitelj je, ne postupivši u skladu s člankom 31. stavkom 5. ZJN-a, onemogućio podnošenje ponuda drugim zainteresiranim gospodarskim subjektima koji od početka nisu bili upoznati s mogućnošću podnošenja garancija osiguravajućih društava.

4.1. Pogrešnim smatra stav prvostupanjskog suda da način na koji je tužitelj definirao isprave kojima se dokazuje jamstvo za ozbiljnost ponude otvara mogućnost da se pored izvornog bankovnog jamstva, dostave i drugi oblici koji su prihvatljivi za naručitelja i koji sadržajno odgovaraju predlošku te da se način na koji je odgovoreno na pitanje može smatrati pojašnjenjem već postavljenog uvjeta, a ne uvođenjem novog načina dostavljanja jamstva za ozbiljnost ponude. Citira mjerodavni dio točke 6.6. DzN-a kojim je propisan oblik u kojemu je potrebno dostaviti jamstvo za ozbiljnost ponude, naglašavajući da je tom točkom DzN-a vrlo jasno određeno da prihvatljiv oblik jamstva mora sadržajno odgovarati predlošku i to upravo onom koji je naveden kao predložak za bankovno jamstvo. Naglašava da riječi iz DzN-a „ili u drugom obliku koji su prihvatljiv za Naručitelja“ ne znače da je propisano pravo na izmjenu izdavatelja jamstva, već je riječ o tome da jamstvo mora sadržajno odgovarati predlošku, a u predlošku je navedena banka kao institucija koja izdaje jamstvo za ozbiljnost ponude.

4.2. Ističe da je u postupcima nabave u projektima koji se financiraju iz EU fondova, nužno strogo formalno pridržavati se propisanih procedura, bez mogućnosti njihova širokog tumačenja. Navodi da bi predmetna nepravilnost mogla imati utjecaj na proračun Fonda iz kojega se projekt financira. Poziva se na praksu Suda EU i ovoga Suda koju smatra mjerodavnom u konkretnom slučaju. Predlaže poništavanje točke I. izreke prvostupanjske presude i odbijanje tužbenog zahtjeva.

5. Žalba tuženika je osnovana.

6. Iz spisa proizlazi da je tužitelj sudjelovao u postupku dodjele bespovratnih sredstava u kojemu je 31. svibnja 2017. sklopljen ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz fondova u financijskom razdoblju 2014. - 2020. za projekt „Rekonstrukcija postojećeg i izgradnja drugog kolosijeka željezničke pruge na dionici Dugo Selo – Križevci“, koji su potpisali Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, kao posredničko tijelo razine 1, SAFU, kao posredničko tijelo razine 2, s jedne strane, te tužitelj, kao korisnik, s druge strane. Nakon provedenog otvorenog postupka javne nabave čiji je predmet „Rekonstrukcija postojećeg i izgradnja drugog kolosijeka željezničke pruge na dionici Dugo Selo – Križevci“, tužitelj je 29. travnja 2016. sklopio ugovor o izvođenju radova, sa zajednicom ponuditelja DIV d.o.o. Dalekovod d.o.o. i Zagreb – montaža d.o.o.

7. Opći uvjeti koji se primjenjuju na projekte financirane iz europskih strukturnih i investicijskih fondova u financijskom razdoblju 2014. – 2020. (u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) u mjerodavnom dijelu propisuju da u slučaju pogrešaka, nepravilnosti i prijevara utvrđenih u korisnikovu postupanju, korisnik pristaje da mu PT2 odredi financijske korekcije ili ako je primjenjivo ekstrapolirane financijske korekcije, primjenjujući pri tome propise, upute i smjernice EU koje se u pogledu određivanja financijskih korekcija primjenjuju na države članice EU ili nacionalne akte kojima se uređuje navedeno područje. Prilikom određivanja financijskih korekcija, ili ako je primjenjivo, ekstrapoliranih financijskih korekcija u skladu s točkom 18.7. Općih uvjeta, PT2 je obvezan navesti propis, uputu ili smjernicu na temelju koje je financijska korekcija ili ekstrapolirana financijska korekcija određena, dajući odgovarajuće obrazloženje korisniku.

8. Prema članku 74. stavku 3. Uredbe (EU) 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljaju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (u daljnjem tekstu:

Uredba (EU) 1303/2013) države članice osiguravaju postojanje učinkovitih mehanizama za provjeru pritužbi na europske strukturne i investicijske fondove. Članak 2. točka 36. Uredbe (EU)1303/2013 definira "nepravilnost" kao svako kršenje prava Unije ili nacionalnog prava u vezi s njegovom primjenom koje proizlazi iz djelovanja ili propusta gospodarskog subjekta.

9. U postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđeno je sljedeće:

9.1. Tijekom roka za dostavu ponuda u predmetnom postupku javne nabave jedan zainteresirani gospodarski subjekt uputio je tužitelju pitanje mogu li se potrebne garancije pružiti preko jedne od vodećih hrvatskih osiguravajućih kuća koja je ovlaštena za izdavanje takvih vrsta garancija te može li se ona primijeniti kao garancija za ozbiljnost ponude, za izvršenje ugovora i avansno plaćanje. Na to je pitanje tužitelj odgovorio: "Ponuditelji mogu dostaviti sredstva osiguranja (Jamstvo za ozbiljnost ponude, Sredstvo osiguranja za izvršenje Ugovora, Garancija za povrat predujma, Garanciju za zadržane iznose) izdana od strane banaka ili osiguravajućih društava. Sredstva osiguranja moraju biti prihvatljiva naručitelju po svojem obliku te moraju sadržajno odgovarati predlošcima koji su sastavni dio Dokumentacije za nadmetanje."

10. Tuženik je prihvatio stav SAFU-a da je navedenim odgovorom na pitanje gospodarskog subjekta naručitelj (tužitelj) uveo novi način dostavljanja jamstva za ozbiljnost ponude, sredstvo osiguranja za izvršenje ugovora, garanciju za povrat predujma i garanciju za zadržane iznose, i to u obliku sredstva osiguranja izdanog od strane osiguravajućih društava te je na taj način izvršio bitniju izmjenu DzN-a u kojoj se ne navodi takav oblik jamstva. Stoga je tužitelj bio dužan sukladno članku 31. stavku 5. ZJN-a osigurati dostupnost izmjena svim zainteresiranim gospodarskim subjektima na isti način i na istim internetskim stranicama kao i osnovnu dokumentaciju te osigurati da gospodarski subjekti od izmjene imaju najmanje 15 dana za dostavu ponude u predmetnom postupku javne nabave.

11. Tuženik i SAFU su ocijenili da je, ne produljivši rok za dostavu ponuda sukladno članku 31. stavku 5. ZJN-a, tužitelj počinio nepravilnost iz točke 5. Smjernica - Izostanak objave produljenih rokova za primjenu ponuda. Uzimajući u obzor olakotne okolnosti navedene u revizijskom nalazu, odlukom o nepravilnosti utvrđuje se primjena stope financijskog ispravka od 5% vrijednosti sklopljenog ugovora o javnoj nabavi, što iznosi 61.977.890,95 HRK bez PDV, od čega bespovratna sredstva čine iznos od 61.977.890,95 HRK. Uzevši u obzir da je u istoj nabavi već utvrđena financijska korekcija (odluka o nepravilnosti IRR01 od 11. listopada 2017.; izmjena odluke o nepravilnosti IRR01 od 21. ožujka 2018. , II. izmjena odluke o nepravilnosti IRR01 od 22. studenoga 2018., III. izmjena odluke o nepravilnosti od 29. studenoga 2018.), SAFU je utvrdio da je financijska korekcija određena u predmetnoj odluci o nepravilnosti IRR05 apsorbirana u već izrečenoj financijskoj korekciji u III. izmjeni odluke o nepravilnosti IRR01 te se neće provoditi daljnje umanjenje bespovratnih sredstava.

12. Suprotno zaključcima javnopravnih tijela koja su odlučivala u upravnom postupku, prvostupanjski sud smatra da način na koji je tužitelj definirao isprave kojima se dokazuje jamstvo za ozbiljnost ponude otvara mogućnost da se pored izvornog bankovnog jamstva dostave i drugi oblici koji su prihvatljivi za naručitelja i koji sadržajno odgovaraju predlošku. Sud smatra da kod tako postavljenog uvjeta nije bilo zapreke da i drugi zainteresirani gospodarski subjekti postave pitanje vezano za dostavu sredstava osiguranja, a način na koji je na konkretno pitanje odgovoreno može se smatrati pojašnjenjem već postavljenog uvjeta, a ne uvođenjem novog elementa u uvjetima koji se tiču jamstva za ozbiljnost ponude. Stoga je poništio rješenje tuženika i odluke o utvrđenim nepravilnostima u tom dijelu.

13. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud u odnosu na navedeno pogrešno primijenio mjerodavno materijalno pravo.

14. Točka 6.6. DzN-a propisuje da ponuditelji u okviru svoje ponude moraju dostaviti jamstvo za ozbiljnost ponude u jednom od navedenih oblika: „izvorno bankovno jamstvo koje mora biti 'bezuvjetno', na 'prvi poziv' i 'bez prigovora', prema predlošku danom u Svesku I, Knjizi 3 Dokumentacije za nadmetanje ili u drugom obliku koji je prihvatljiv za naručitelja i koji sadržajno odgovara predlošku ili novčani polog…“.

15. Uvidom u Svezak I, Knjige 3 DzN-a, koji sadrži obrazac jamstva za ozbiljnost ponude, Sud je utvrdio da sadržaj navedenog obrasca upućuje na zaključak da u predmetnom postupku samo banka može izdati jamstvo za ozbiljnost ponude.

16. S obzirom na navedeno, Sud prihvaća ocjenu javnopravnih tijela da je tužitelj za vrijeme roka za dostavu ponuda bitno izmijenio uvjete iz DzN-a koji se odnose na jamstvo za ozbiljnost ponude, proširivši krug subjekata čija se jamstva prihvaćaju u predmetnom postupku na osiguravajuća društva. Navedeno je utvrđenje dostatno za zaključak da je postojala obveza tužitelja, utemeljena na članku 31. stavku 5. ZJN-a, da osigura dostupnost izmjena svim zainteresiranim gospodarskim subjektima te osigurati da gospodarski subjekti od izmjene imaju najmanje 15 dana za dostavu ponude u postupku javne nabave velike vrijednosti, kao što je konkretni postupak. Budući da tužitelj nije postupio u skladu s člankom 31. stavkom 5. ZJN-a, što ni on sam ne osporava, Sud prihvaća zaključak javnopravnih tijela da je u konkretnom slučaju tužitelj počinio nepravilnost iz točke 5. Smjernica - Izostanak objave produljenih rokova za zaprimanje ponuda te da osporene odluke kojima je utvrđena nepravilnost nisu nezakonite.

17. Stoga je Sud ocijenio tuženikovu žalbu osnovanom i na temelju članka 135. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 36/24.) odlučio kao u točkama I. i II. izreke.

18. Žalba tužitelja nije osnovana.

19. U postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđeno je postojanje nepravilnosti iz točke 16. Smjernica – Nedostatak transparentnosti i/ili jednakog postupanja tijekom ocjene, time što je u zapisniku o pregledu i ocjeni ponuda tužitelj propustio navesti informacije o formalnom nedostatku odabrane ponude u vezi s obrascem Dodatak ponudi, kao i obrazloženje da svoj zaključak o valjanosti predmetne ponude temelji na dostavljenom mišljenju Ministarstva gospodarstva od 20. listopada 2015.

20. Među strankama nije sporno da ponuda odabrane zajednice ponuditelja nije sadržavala sve informacije i uredno ispunjene dokumente navedene u točki 6.2. DzN-a jer nije bio priložen potpisani dokument „Dodatak ponudi“ (svezak I, Knjiga 2: Ponudbeni list, Dodatak ponudi). S obzirom na navedeno, tužitelj je 15. listopada 2015. zatražio od Ministarstva gospodarstva, Uprave za sustav javne nabave mišljenje o navedenom formalnom nedostatku. Prema dopisu navedenoga tijela od 20. listopada 2015. jedan takav formalni dokument ne bi trebao biti razlog odbijanja ponude, već bi korisnik mogao, ako to ocijeni potrebnim i pravno utemeljenim u skladu sa zakonom, od takvog ponuditelja tražiti pojašnjenje obuhvaća li njegova ponuda zajedno s priloženom izjavom ujedno i uvjete taksativno navedene u predmetnom obrascu.

21. U zapisniku o pregledu i ocjeni ponuda od 21. listopada 2015. navedeno je da je odabrana ponuda valjana, bez ikakve informacije o formalnim nedostacima odabrane ponude.

22. U odnosu na navedenu nepravilnost, uzimajući u obzir olakotne okolnosti, utvrđena je primjena stope financijskog ispravka od 5% vrijednosti sklopljenog ugovora o javnoj nabavi što iznosi 61.977.890,95 HRK bez PDV, od čega bespovratna sredstva čine 61.977.890,95 HRK. Utvrdivši da je financijska korekcija određena u predmetnoj odluci o nepravilnosti IRR05 apsorbirana u već izrečenoj financijskoj korekciji u III. izmjeni odluke o nepravilnosti IRR01, u odluci o utvrđenim nepravilnostima navedeno je da se neće provoditi daljnje umanjenje bespovratnih sredstava.

23. Prema ocjeni prvostupanjskog suda, opisano (ne)postupanje tužitelja protivno je načelu transparentnosti prema kojem se svim zainteresiranim gospodarskim subjektima treba osigurati jednak i ravnopravan pristup svim informacijama koje utječu ili bi mogle utjecati na ishod samog postupka. Primjenu tog načela i zahtjeva koji iz njega proizlaze treba primjenjivati u svim stadijima postupka. Prvostupanjski sud prihvaća zaključak tuženika da je, neovisno o tome što je predmetna ponuda ocijenjena valjanom, tu činjenicu kao i mišljenje Ministarstva (na kojemu se temelji ocjena o valjanosti ponude) trebalo navesti u zapisniku o pregledu i ocjeni ponuda i tako ostalim ponuditeljima učiniti dostupnom informaciju o formalnom nedostatku odabrane ponude, kao i obrazloženje zbog čega je ta ponuda prihvaćena.

24. Ocjenjujući osnovanost tužiteljeve žalbe Sud polazi od (nesporne) činjenice da ponuda odabranog ponuditelja nije sadržavala sve elemente (dokumente) propisane DzN-om. Ta je okolnost, do donošenja odluke o odabiru, ostala nepoznata ostalim ponuditeljima u predmetnom postupku javne nabave zbog propusta tužitelja da u zapisniku o pregledu i ocjeni ponuda navede što nedostaje u ponudi odabranog ponuditelja i zbog čega navedeno nije od utjecaja na ocjenu valjanosti odabrane ponude. Time je, prema ocjeni ovoga Suda, počinjena nepravilnost iz točke 16. Smjernica – Nedostatak transparentnosti i/ili jednakog postupanja tijekom ocjene, kao što je utvrđeno u postupku koji je prethodio ovom sporu.

25. Osvrćući se na žalbeni navod tužitelja da se ispravak neće odrediti kad je nepravilnost samo formalne prirode, bez stvarnog ili potencijalnog financijskog učinka, valja istaknuti da članak 2. točka 36. Uredbe (EU) 1303/2013 nepravilnošću smatra svako kršenje prava Unije ili nacionalnog prava u vezi s njegovom primjenom koje proizlazi iz djelovanja ili propusta gospodarskog subjekta uključenog u provedbu ESI fondova koje šteti ili bi moglo naštetiti proračunu Unije, tako da optereti proračun Unije neopravdanim izdatkom. S obzirom na navedeno, stav je ovoga Suda da u konkretnom slučaju nije bilo potrebno utvrđivati postojanje točno određene financijske posljedice, već je dostatno da su postojale nepravilnosti i povreda pravila o javnoj nabavi koje bi se mogle dovesti u vezu s potencijalnim i stvarnim učinkom na proračun Unije.

26. S obzirom na navedeno, ni ostali žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani niti mogu dovesti do drugačijeg ishoda ovog upravnog spora.

27. Slijedom iznesenog, na temelju članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno je kao u točki III. izreke.

U Zagrebu 27. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković