Poslovni broj: Usž-3242/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Marku Kezunoviću, odvjetniku u Zagrebu, Kombolova 3, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi troškova posebnog skrbnika, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točaka III. i IV. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 2122/2022-8 od 19. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništavaju se točke III. i IV. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2122/2022-8 od 19. siječnja 2024.

II. Nalaže se tuženiku Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužitelju RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove upravnog spora i žalbe u upravnom postupku u iznosu od 2.250,00 eura (slovima: dvijetisućedvjestopedeset eura), sa zateznim kamatama, koje teku, ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbija.

III. Nalaže se tuženiku Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužitelju RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak sastava žalbe u iznos od 1.562,50 eura (slovima: tisućupetstošezdesetidva eura i pedeset centi) sa zateznim kamatama, koje teku, ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2122/2022-8 od 19. siječnja 2024. poništeno je rješenje Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-552-02/22-07/8, URBROJ: 524- 11-01/1-22-2 od 17. svibnja 2022. i rješenje Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnice Maksimir, KLASA: UP/I-552-02/21-24/6, URBROJ: 534-117-14/15-22-10 od 1. ožujka 2022. (točke I. i II. izreke). Točkom III. izreke poništeno je rješenje Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnice Maksimir, KLASA: UP/I-552-02/21-24/6, URBROJ: 534-117-14/15-22-3 od 13. siječnja 2022. u dijelu previše priznatog troška za ročišta za objavu i uručenje presude 27. studenog 2014. i 31. ožujka 2016. te u dijelu priznatog PDV-a na materijalni trošak fotokopiranja spisa na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu 6. veljače 2013. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora i žalbe u upravnom postupku u iznosu od 2.207,38 eura sa zateznim kamatama.

2. Rješenjem tuženika od 17. svibnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 1. ožujka 2022. kojim je u točki I. izreke poništeno rješenje Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnice Maksimir, KLASA: UP/I-552-02/21-24/6, URBROJ: 534-117-14/15-22-3 od 13. siječnja 2022. kao nezakonito (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe.

3. Tužitelj pobija zakonitost točaka III. i IV. izreke prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga.

3.1. Ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu upravnog spora jer je pobijanom točkom III. izreke presude poništio pojedinačnu odluku prvostupanjskog javnopravnog tijela koju nije pobijao svojim tužbenim zahtjevom. Na taj način je poništio pojedinačnu odluku koja je za njega bila pozitivna i time je doveden u situaciju da je podnošenjem tužbe sam za sebe ishodio poništenje upravnog akta koji mu je išao u prilog i na temelju kojeg je bio ostvario pravo na određenu financijsku korist. Smatra da je isto neprihvatljivo i u smislu članka 30. stavka 1. točke 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS). Dalje navodi da se prvostupanjski sud pogrešno poziva na članak 129. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09.,110/21.; dalje: ZUP). jer ta odredba ne ovlašćuje upravni sud da u upravnom sporu po pravu nadzora poništava upravni akt koji nije predmetnom upravnog spora, odnosno koji nije obuhvaćen tužbenim zahtjevom tužitelja, nego ta odredba daje samo pravo javnopravnom tijelu da u upravnom postupku (dakle, ne u upravnom sporu) po pravu nadzora poništi svoj vlastiti pravomoćni upravni akt. Zakonom o upravnim sporovima je određeno kakve sve odluke može donositi prvostupanjski su te istim nije predviđeno i poništenje ne pobijanih upravnih akata po pravu nadzora. Smatra da ovlast prvostupanjskog suda da upravni spor vodi kao spor pune jurisdikcije ne uključuje pravo upravnog suda da u upravnom sporu sam riješi upravnu stvar na način da poništi i ne pobijani upravni akt jer bi takvo postupanje upravnog suda predstavljalo izravno kršenje odredbe Zakona o upravnim sporovima.

3.2. Dalje navodi da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 129. stavka 3. ZUP-a za poništenje rješenja od 13. siječnja 2022. Ovo iz razloga što se pravomoćni i izvršni upravni akt može poništiti po pravu nadzora samo u slučaju očite povrede materijalnog propisa, odnosno mora se raditi o grubim povredama materijalnog prava velikog značaja, u tolikoj mjeri da bi održavanje na snazi upravnog akta, kojim je takva povreda materijalnog prava počinjena, bilo nespojivo s načelom zakonitosti i načelom vladavine prava. U konkretnom slučaju ne radi se o očitoj povredi materijalnog prava, već o manje važnim povredama koje su se ticale prava na novčano potraživanje u vrlo malom iznosu. Ističe da eventualne greške i/ili propusti nadležnih tijela u rješavanju pojedinačnog slučaja ne smiju pasti na teret ili štetu stranaka, osobito ako se radi o greškama ili propustima zbog kojih je došlo do beznačajnih posljedica. Poziva se na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava.

3.3. Smatra da ima pravo na skrbničku naknadu i u odnosu na sporne stavke (PDV na materijalne troškove fotokopiranja spisa na sudu i nagradu za pristup na dva ročišta za objavu i uručenje presude) jer je on dužan na sve svoje materijalne troškove, uključujući i troškove fotokopiranja spisa na sudu, obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost, zbog čega ima i pravo na teret tuženika naknadu tih materijalnih troškova fotokopiranja spisa na sudu. Dalje navodi da je pobijanom točkom III. izreke presude prvostupanjski sud pogrešno primijenio povrijedio Tbr. 52. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23.; dalje: Tarifa).

3.4. U odnosu na točku IV. izreke presude, ističe da je prilikom određivanja troška za žalbu u upravnom postupku prvostupanjski sud trebao primijeniti Tarifu jer je ista bila na snazi u trenutku donošenja pobijane prvostupanjske presude. Smatra da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju nagradu za sastav navedene žalbe protiv osporenog prvostupanjskog rješenja tuženika trebao odmjeriti prema vrijednosti boda od 2,00 eura, a ne prema vrijednosti boda od 10,00 kuna, odnosno za sastav te žalbe mu je trebao priznati iznos od 250,00 eura + PDV od 62,50 eura.

3.5. Predlaže poništiti točke III. i IV. izreke prvostupanjske presude i naložiti tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora u ukupnom novčanom iznosu od 2.312,50. Traži i naknadu troška za sastav žalbe.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se točke III. i IV izreke prvostupanjske presude pobijaju.

7. Iz spisa proizlazi da je pravomoćnim rješenjem Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnice Maksimir, KLASA: UP/l-552-02/21-24/6, URBROJ: 534-117-14/15-22-3 od 13. siječnja 2022., odobren zahtjev tužitelja, kao posebnog skrbnika ĆK, za naknadu troškova zastupanja u parničnom postupku koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojevima: P-4242/12 i P-980/16, u iznosu od 18.930,00 kuna.

8. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je po službenoj dužnosti na temelju ovlasti iz članka 129. stavka 3. ZUP-a te je u istome prvostupanjsko javnopravno tijelo 1. ožujka 2022. donijelo dva rješenja.

8.1. Prvim rješenjem, KLASA: UP/I-552-02/21-24/6, URBROJ: 534-117-14/15-22-10 od 1. ožujka 2022. (predmetno prvostupanjsko rješenje) poništeno je rješenje od 13. siječnja 2022. kao nezakonito na temelju članka 129. stavaka 1. i 3. ZUP-a jer je prvostupanjsko javnopravno tijelo utvrdilo da je kod priznavanja troškova pogriješilo za iznos od 1.254,75 kn te je radi toga poništilo cijelo rješenje od 13. siječnja 2022.

8.2. Drugim rješenjem, KLASA: UP/I-552-02/21-24/6, URBROJ: 534-117-14/15-22- 11 od 1. ožujka 2022., tužitelju, kao posebnom skrbniku ĆK, se priznaje pravo na naknadu troškova zastupanja u parničnom postupku koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-4242/12 (kasnije P- 980/16), u iznosu od 17.675,25 kn, a tužitelj se odbija u dijelu naknade troška zastupanja kojim potražuje iznos od 1.254,75 kn (preko odobrenih 17.675,25 kn do zatraženih 18.930,00 kn) kao neosnovan. Navedeno rješenje je potvrđeno rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-552-02/22-07/8, URBROJ: 524-11-01/1-22-3 od 17. svibnja 2022., kojim je odbijena žalba tužitelja protiv istoga. Protiv rješenje tuženika tužitelj nije pokretao upravni spor te je ono postalo pravomoćno.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa predmetnoga upravnog postupka i sudskog spisa te je na temelju tako utvrđeno činjeničnog stanja u točkama I. i II. izreke presude poništio rješenje tuženika od 17. svibnja 2022. i rješenje Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnice Maksimir od 1. ožujka 2022. Stav je prvostupanjskog suda da prvostupanjsko javnopravno tijelo nije moglo na temelju članka 129. ZUP-a po službenoj dužnosti poništiti rješenje od 13. siječnja 2022. i u onom dijelu koji je i po mišljenju prvostupanjskog javnopravnog tijela bio zakonit jer je na taj način poništilo i zakoniti dio pravomoćnog rješenja, čime je povrijedilo zakon na štetu stranke. Zbog navedenih procesnih povreda prvostupanjsko rješenje doneseno po službenoj dužnosti nije zakonito, a time ni osporeno rješenje tuženika kojim je isto potvrđeno.

10. Nadalje, prvostupanjski sud je postupajući po ovlaštenju iz članka 58. stavka 1. ZUS-a, kao sud pune jurisdikcije, na temelju članka 129. stavka 3. ZUP-a, točkom III. izreke poništio rješenje Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnice Maksimir, KLASA: UP/I-552-02/21-24/6, URBROJ: 534-117-14/15-22-3 od 13. siječnja 2022. u dijelu previše priznatog troška.

11. Sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud nije ispitivao prvostupanjsku presudu pod točkama I. i II. izreke jer u tom dijelu nije osporavana žalbom tužitelja.

12. U odnosu na točku III. izreke prvostupanjske presude, ovaj Sud ne nalazi uvjerljive i logički opravdane razloge za pravnu osnovu koja je utvrđena u sudskom postupku.

13. Sukladno članku 131. stavku 1. ZUP-a, rješenje može poništiti ili ukinuti javnopravno tijelo koje ga je donijelo. Kad je rješenje donijelo prvostupanjsko tijelo, može ga poništiti ili ukinuti i drugostupanjsko tijelo. Ako nema drugostupanjskog tijela, rješenje može poništiti ili ukinuti tijelo koje na temelju zakona obavlja nadzor nad tim tijelom. Stavkom 3. istog članka ZUP-a propisano je da javnopravno tijelo donosi rješenje o poništavanju ili ukidanju rješenja po službenoj dužnosti, na prijedlog stranke ili ovlaštenoga državnog tijela. Ako je prijedlog za poništavanje ili ukidanje rješenja podnijela stranka ili ovlašteno državno tijelo, a javnopravno tijelo ne prihvati prijedlog, obavijestit će o tome podnositelja prijedloga.

14. Člankom 12. stavkom 2. ZUS-a propisano je da upravni sudovi odlučuju o tužbama protiv pojedinačnih odluka javnopravnih tijela, o tužbama protiv postupanja javnopravnih tijela, o tužbama zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili postupanja javnopravnog tijela u zakonom propisanom roku, o tužbama protiv upravnih ugovora i izvršavanja upravnih ugovora i u drugim zakonom propisanim slučajevima.

15. Sukladno članku 22. stavku 1. ZUS-a spor se pokreće tužbom. Stavkom 2. istog članka propisano je da se tužbom, između ostaloga može tražiti poništavanje ili oglašivanje ništavom pojedinačne odluke i donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku (točke I. i II.) te je stavkom 3. istog članka propisano da se u navedenim slučajevima tužbom može zahtijevati da sud odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke.

16. Člankom 31. stavcima 1.i 2. ZUS-a propisano je da sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, ali nije vezan razlozima tužbe te na razloge ništavosti pojedinačne odluke i ništetnosti upravnog ugovora sud pazi po službenoj dužnosti.

17. Člankom 58. stavkom 1. ZUS-a propisano je da će sud ako utvrdi da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, presudom usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti pobijanu odluku i sam riješiti stvar, osim kada to ne može učiniti s obzirom na prirodu stvari ili je tuženik rješavao po slobodnoj ocjeni.

18. Ovaj Sud ističe da upravni sud ima zakonske mogućnosti da sam riješi o upravnoj stvari, ali samo pod pretpostavkama iz članka 58. ZUS-a, a u svezi s člankom 22. stavkom 2., točkom 1. i 2. i stavkom 3. i člankom 12. stavkom 2. ZUS-a .

19. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnice Maksimir od 13. siječnja 2022., odobren zahtjev tužitelja za naknadu troškova zastupanja u parničnom postupku kao posebnog skrbnika. To rješenje je postalo pravomoćno.

19.1. Nadalje, prvostupanjsko javnopravno tijelo je po službenoj dužnosti donijelo rješenje od 1. ožujka 2022. kojim je poništeno je rješenje od 13. siječnja 2022. kao nezakonito na temelju članka 129. stavaka 1. i 3. ZUP-a. To rješenje je kao zakonito potvrdio tuženik rješenjem od 17. svibnja 2022.

19.2. Protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 1. ožujka 2022. i rješenja tuženika od 17. svibnja 2022. tužitelj je pokrenuo upravni spor tražeći da se ista ponište kao nezakonita.

20. S obzirom na to da tužitelj nije tražio poništavanje rješenja Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnice Maksimir od 13. siječnja 2022., a niti je ono ocijenjeno ništavim, poništavanjem tog istog rješenja je prvostupanjski sud u tom dijelu prekoračio svoje postupovne ovlasti.

21. Ujedno, ovaj Sud smatra da prvostupanjski sud nije bio ovlašten meritorno riješiti upravnu stvar, odnosno poništiti pravomoćno rješenje od 13. siječnja 2022. kojim je tužitelj stekao pravo na naknadu troškova. Ovo iz razloga što je prvostupanjsko javnopravno tijelo po službenoj dužnosti donijelo rješenje od 1. ožujka 2022. kojim je poništilo pravomoćno rješenje od 13. siječnja 2022., dakle nije rješavalo upravnu stvar po zahtjevu stranke. Poništavanjem rješenja od 1. ožujka 2022. nije preostao zahtjev kojem bi upravni sud eventualno mogao meritorno odlučiti. Nadalje, pravomoćno upravno rješenje može se poništiti samo u upravnom postupku pred javnopravnim tijelima iz članka 131. stavka 1. ZUP-a te stoga prvostupanjski sud nije mogao po službenoj dužnosti, u upravnom sporu koji je pokrenuo tužitelj, otkloniti pogreške u primjeni materijalnog prava koju je prilikom donošenja pravomoćnog rješenja od 13. siječnja 2022. počinilo javnopravno tijelo u korist tužitelja.

22. Slijedom navedenog ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane točke III. izreke presude nepravilno primijenio članak 12. stavak 2., članak 31. i članka 58. stavak 1. ZUS-a, čime je počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka jer je ista utjecala na donošenje zakonite i pravilne presude.

23. Utvrdivši postupovne povrede koje su u okolnostima konkretnog slučaja dostatne za poništavanje točke III. izreke prvostupanjske presude, Sud nije ispitivao osnovanost ostalih žalbenih navoda.

24. Člankom 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

25. S obzirom na to da je točkama I. i II. izreke presude poništeno rješenje tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela, tužitelj je uspio u upravnom sporu i ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 79. stavaka 4. ZUS-a. Prvostupanjski sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu te utvrdio obvezu tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora i to trošak sastava tužbe od 22. srpnja 2022. i zastupanje na raspravi 9. siječnja 2024., pravilnom primjenom Tbr. 27. t. 1. al. 2. i t. 2. u vezi Tbr. 54. i 52. Tarife, u iznosu od 2.000,00 eura. Priznat mu je i trošak sastava žalbe u upravnom postupku i to u iznosu koji je tužitelj potraživao u žalbi o kojoj je tuženik odlučivao, dakle 1.562,50 kuna/207,38 eura, sukladno Tbr. 22., 42. i 50. tada važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.).

26. Tužitelj smatra da je prilikom određivanja troška za žalbu u upravnom postupku prvostupanjski sud trebao primijeniti Tarifu jer je ista bila na snazi u trenutku donošenja pobijane prvostupanjske presude, odnosno iznos troška za sastav žalbe protiv osporenog prvostupanjskog rješenja je trebao odmjeriti prema vrijednosti boda od 2,00 eura.

27. U odnosu na određenu visinu troškova ovaj Sud ističe da je Tbr. 52. stavkom 3. Tarife propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje se tarifa i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Citirana odredba je potvrđena kao zakonita točkom II. izreke ovosudne presude, poslovni broj: Usoz- 55/2024-21 od 18. srpnja 2025.

28. Budući da je prvostupanjski sud poništio rješenje tuženika od 17. svibnja 2022., kojim je u točki II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe i odlučio o zahtjevu tužitelja za naknadu troška iz upravnog postupka, ovaj Sud smatra da je prilikom određivanja visine troškova upravnog postupka trebalo primijeniti Tarifu jer je ista bila na snazi u trenutku donošenja odluke o troškovima i upravnog spora i upravnog postupka.

29. Ujedno je tužitelj na ročištu za raspravu održanom 9. siječnja 2024. specificirao trošak na način da je za sastav žalbe u upravnom postupku zatražio 250,00 eura. Zatraženi iznos je u skladu s iznosom koji propisuje Tbr. 22. Tarife. Prvostupanjski sud je dosudio troškove upravnog postupka u manjem iznosu od zatraženog bez da je odbio više zatraženi iznos i bez iznošenja razloga zbog kojih tužitelj nema pravo na trošak u zatraženom iznosu. Stoga se u tom dijelu odluka prvostupanjskog suda ne može niti ispitati.

30. Slijedom navedenog, tužitelj ima pravo na naknadu troška za sastav žalbe u upravnom postupku u iznosu od 250,00 eura sukladno Tbr. 22. Tarife. Budući da u specifikaciji troškova sa ročištu za raspravu od 9. siječnja 2024. nije zatražio i pripadajući PDV na taj iznos isti mu nije ni dosuđen ovom presudom, sukladno članku 40. stavku 1. u vezi s člankom 79. stavkom 6. ZUS-a.

31. S obzirom na to da je tužitelj uspio sa žalbom, priznat mu je trošak sastava iste u iznosu od 1.562,50 eura sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a i Tbr. 27/3 i Tbr. 46. Tarife.

32. Slijedom navedenog, na temelju članka 74. stavka 2. i članka 79. stavka 4. ZUS- a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 27. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić