Poslovni broj: Usž-337/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o. Slavonski Brod, Ante Starčevića 40, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. 1, OIB: 66486182714, radi utvrđivanja statusa branitelja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 2 Us I-914/2022-11 od 20. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 2 Us I-914/2022-11 od 20. prosinca 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 561-01/19-01/250, URBROJ: 512-2501-22-23 od 15. srpnja 2022. (točka I. izreke presude) i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I-561-01/19-01/78, URBROJ: 512M2-76- 22-16 od 20. svibnja 2022.
2.1. Prvostupanjskim rješenjem od 20. svibnja 2022. odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Zapovjedništvu slavonskog bojišta – VP 3189 Đakovo za razdoblje od 20. lipnja 1992. do 20. prosinca 1993.
3. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog svih zakonom predviđenih razloga. Navodi da je sud odbijanje njegovog zahtjeva obrazložio time da su svjedoci izjavili da je tužitelj u spornom razdoblju bio pripadnik 104. brigade Hrvatskog vijeća obrane (dalje: HVO) Domaljevac gdje je obavljao obavještajne poslove te da se u službenim evidencijama ne vodi kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske. Međutim, tužitelj smatra da iz provedenih dokaza u upravnom sporu i postupku proizlazi da je zbog zasluga u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u Domovinskom ratu primljen u zapovjedništvo Operativne grupe Istočna Posavina gdje je djelovao u spornom razdoblju. Protivno zauzetom stajalištu prvostupanjskog suda, iz provedenih materijalnih dokaza i iz iskaza saslušanih svjedoka, nedvojbeno proizlazi ispunjenje zakonskih pretpostavki za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata tužitelju u razdoblju od 20. lipnja 1992. do 20. prosinca 1993.
3.1. Tužitelj predlaže ovom Sudu uvažiti njegovu žalbu, poništiti pobijanu presudu te otkloniti nedostatke i riješiti ovu pravnu stvar. Potražuje trošak sastava žalbe.
4. Tuženik se protivi razlozima žalbe te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku i sporu, prvostupanjski sud je utvrdio da su osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseni u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza u upravnom i sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.
8. U prosuđivanju dokaza provedenih u upravnom i sudskom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku.
9. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je zahtjevom tužitelja od 6. travnja 2018. za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Zapovjedništvu slavonskog bojišta, VP 3189 Đakovo, u razdoblju od 1992. do 1993.
9.1. Rješenje tuženika od 15. srpnja 2022. doneseno je u izvršenju presude prvostupanjskog suda, poslovni broj: 3 Us I-755/2019-8 od 30. listopada 2019., kojom je poništeno rješenje tuženika od 16. svibnja 2019. i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak. Uputa suda bila je utvrditi je li tužitelj u spornom razdoblju bio pripadnik 104. brigade HVO Domaljevac i pružao obavještajne podatke Zapovjedništvu slavonskog bojišta ili je prešao u Hrvatsku vojsku i pristupio Operativnoj grupi Istočna Posavina sa sjedištem u Slavonskom Brodu, gašenjem koje je prešao u Slavonsko bojište.
10. Tijekom dokaznog postupka uvidom u službenu evidenciju baze branitelja „IS- PU“ modul „Sudjelovanje u Domovinskom ratu“ utvrđeno je da tužitelj nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata s bilo koje osnove niti za jedno razdoblje Domovinskog rata.
10.1. Osim uvida u evidenciju, pribavljeni su i iskazi tužitelja i svjedoka HH, MH i RH čije su izjave detaljno unesene i obrazložene u prvostupanjskoj presudi. Navedeni su svjedoci potvrdili navode tužitelja da je isti u spornom razdoblju bio pripadnik 104. brigade HVO Domaljevac. Tijekom upravnog postupka pribavljen je dopis Interpola Sarajevo od 6. siječnja 2022. o tužiteljevom braniteljskom statusu u Bosni i Hercegovini odakle je dobiven podatak da je tužitelj korisnik vojne starosne mirovine prema Zakonu o prijevremenom povoljnijem umirovljenju branitelja Domovinskog rata, važećem na području Federacije Bosne i Hercegovine za razdoblje od 18. rujna 1991. do 16. travnja 1992., kao pripadnik HVO Općina Domaljevac; u razdoblju od 17. travnja 1992. do 28. rujna 1994., kao pripadnik 104. brigade HVO Domaljevac-Šamac; a u razdoblju od 29. rujna 1994. do 22. travnja 1996., kao pripadnik 4. GMTBR Orašje.
11. Imajući u vidu mjerodavne odredbe materijalnog prava, Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17.; dalje Zakon) ovaj Sud zaključuje da je žalba tužitelja neosnovana.
12. Naime, Zakonom je propisano da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga (članak 3. stavak 1. točka a); da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju (članak 179. stavak 1. točka a)).
13. Nije bilo osnove da se udovolji tužbenom zahtjevu. Iz izvedenih dokaza nesporno proizlazi da se tužitelj ne vodi u službenim evidencijama kao hrvatski branitelj i pripadnik Zapovjedništva slavonskog bojišta – VP 3189 Đakovo za sporno razdoblje od 20. lipnja 1992. do 20. prosinca 1993. Saslušani svjedoci potvrdili tužiteljevu pripadnost 104. brigadi HVO-a, a iz dopisa Interpola Sarajevo utvrđeno je da je tužitelj umirovljen u Bosni i Hercegovini, a u osnovu za umirovljenje ušlo mu je i vrijeme od 17. travnja 1992. do 28. rujna 1994. dakle, i razdoblje za koje traži status branitelja temeljem pripadnosti Hrvatskoj vojsci.
14. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari. Radi se o navodima koje je tužitelj isticao u tužbi i tijekom sudskog postupka, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud.
15. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke).
16. Sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).
U Zagrebu 27. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
