Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž Zk-37/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Budimiru Galiću, odvjetniku iz Biograda na Moru, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi ispravka pogrešnog upisa, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P-1389/2024-23 od 14. ožujka 2025., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I. Odbija se tužiteljičina žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P-1389/2024-23 od 14. ožujka 2025.
II. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR (dvjesto pedeset eura).
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
«I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Ispravlja se pogrešan upis određen Rješenjem Općinskog suda u Zadru sadržanim u Zapisniku posl. br. Z-2055/2014/757 od 12. veljače 2015. godine, na način da se vlasnikom nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] [adresa], livada površine 5524 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za cijelo upiše tužiteljica UC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]., uz istovremeno brisanje ranijeg upisa u korist Republike Hrvatske, OIB: 52634238587. "
II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 200,00 eura ( dvjesto eura) u roku od 15 dana.»
2. Protiv presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tužiteljica se žali navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka zbog toga što nije primijenio odredbu članka 8. ZPP-a te odredbe članka 219. do 271. ZPP-a koje se odnose na dokazivanje, a nije primijenio niti odredbe ZPP-a koje se odnose na dokaznu snagu isprava, saslušanje svjedoka, dokazivanje i na teret dokazivanja. Međutim, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 8. ZPP-a jer je ocijenio sve izvedene dokaze i ocijenio koje će činjenice uzeti kao dokazane. Pri tom nisu povrijeđene odredbe ZPP- a koje se odnose na dokazivanje pa stoga ti žalbeni razlozi nisu osnovani.
6. Nije sporno da je provedeno preoblikovanje zemljišne knjige za katastarsku općinu [katastarska općina] te da je u tom postupku formirana kčbr. [katastarska čestica] livada zapadni Novak sa 5524 m2 koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasništvo tuženika.
6.1. Tužiteljica je u tužbi tvrdila da je ona vlasnica te čestice koja je ranije bila vlasništvo ŠC čiji su se nasljednici, sinovi ČC, tužiteljičin suprug i GC podijelili te je tužiteljičinom suprugu pripala predmetna parcela, a nakon toga je pripala tužiteljici.
6.2. U podnesku od 17. srpnja 2024. tužiteljica je iznijela tvrdnju da je tužiteljičin prednik predmetnu nekretninu dobio zamjenom sa Poljoprivrednom zadrugom Nova Zora o čemu postoji pismena isprava. Prvostupanjski sud je utvrdio da iz te isprave ne proizlazi da bi prednik tuženika i Poljoprivredna zadruga međusobno vršili zamjenu nekretnina, pa niti utužene nekretnine. Takvu ocjenu prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Tužiteljica je u navedenom podnesku navela da je u toj zamjeni njezin prednik dobio dvije nekretnine i to kčbr. [katastarska čestica] površine 900 m2 te kčbr. [katastarska čestica] površine 6183 m2. Međutim, iz zapisnika prvostupanjskog suda sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige broj Z-2055/2014/757 od 12. veljače 2015. proizlazi da predmetna novoformirana kčbr. [katastarska čestica] odgovara dijelu čestice stare izmjere 993/12 površine 19323 m2 na kojoj je uknjiženo pravo vlasništva u korist tuženika. Kako tužiteljica niti ne tvrdi da je zamjenom sa Poljoprivrednom zadrugom njezin prednik dobio dio kčbr. [katastarska čestica], ne može se prihvatiti njezina tvrdnja da je predmetna čestica dobivena navedenom zamjenom, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.
6.3. Tužiteljica u žalbi navodi da je vlasništvo predmetne nekretnine stekla izvanrednom dosjelošću jer je putem svojih prednika u mirnom posjedu još od prije 2. svjetskog rata, a što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka i iz sadržaja Ugovora o zakupu od 10. listopada 1964.
6.4. Tužiteljica je u spis priložila Ugovor o zakupu zemlje sklopljen 10. listopada 1964. između njezinog prednika ŠC i Poljoprivredne zadruge prema kojem je ŠC dao u zakup Poljoprivrednoj zadruzi kčbr. [katastarska čestica] sa 4831 m2. Prema gore navedenim utvrđenjima je kčbr. [katastarska čestica], od koje je nastala predmetna čestica, imala površinu od 19323 m2. Predmetna čestica ima površinu od 5524 m2 i ta površina ne odgovara površini koja je dana u zakup pa je moguće da je tužiteljičin prednik dao u zakup neki drugi dio kčbr. [katastarska čestica], a ne dio od kojeg je nastala predmetna čestica. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da navedeni Ugovor o zakupu ne može biti pouzdan dokaz da je tužiteljičin prednik doista bio posjednik upravo dijela kčbr. [katastarska čestica] od kojeg je nastala predmetna čestica.
6.5. Nadalje, a što se tiče stjecanja vlasništva dosjelošću, tužiteljica se u postupku nije pozivala na tu osnovu stjecanja prava vlasništva niti je, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, navela ni dokazala pravno relevantno razdoblje u kojem bi putem svog prednika bila u posjedu predmetne čestice. Da bi se dosjelošću steklo pravo vlasništva, potrebno je određeno vrijeme posjedovanja u smislu članaka 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst; dalje: ZV), te je potrebno utvrditi u kakvom je pravnom režimu bio dio ranije kčbr. [katastarska čestica] od koje je nastala predmetna čestica, odnosno da li je taj dio kčbr. [katastarska čestica] bio u režimu društvenog vlasništva, a što bi se moglo pretpostaviti obzirom da je kčbr. [katastarska čestica] bila upisana kao vlasništvo tuženika. Ukoliko bi to bilo tako, tada bi tužiteljici primjenom članka 159. stavak 2. i 4. ZV-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću trebalo vrijeme posjedovanja od 40 godina koje se je trebalo navršiti za vrijeme važenja odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a prema kojoj se je u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računalo i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, a koja je prestala važiti 1999. godine pa je tužiteljica trebala dokazati da je njezin prednik posjedovao predmetnu nekretninu najmanje od 1959. godine, a što nije dokazano iskazima svjedoka budući da je svjedok TC iskazao da je rođen 1950. godine i da je na predmetnu parcelu došao kad je imao nekih 25 do 30 godina pa stoga o posjedovanju zna od oko 1975. godine, a iz iskaza CC, koji je rođen 1979. godine, proizlazi da je kao dijete dolazio na predmetnu nekretninu pa niti on nema saznanja o posjedovanju od 1959. godine. Stoga iz provedenog dokaznog postupka i činjenica koje je tužiteljica iznijela u tijeku postupka ne proizlazi zaključak da je vlasništvo predmetne nekretnine stekla dosjelošću na temelju članka 159. ZV-a.
6.6. Iz gore navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i na to činjenično stanje je pravilno primijenio materijalno pravo kada je pobijanom presudom odbio tužiteljičin tužbeni zahtjev pa je tužiteljičina žalba odbijena kao neosnovana na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrđena je prvostupanjska presuda. Kako tužiteljica nije uspjela sa svojom žalbom, odgovarajućom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a je odbijen njezin zahtjev za naknadu parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura.
Koprivnica, 27. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kučić
