Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-268/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Maji Skorić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Ul. Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, protiv tuženice LR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Grahovac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grahovac, Horvat, Žaper d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Povrv-2363/23-31 od dana 8. travnja 2024. godine, dana 27. kolovoza 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Povrv-2363723-31 od dana 8. travnja 2024. godine.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba Ovrv-6467/19 od 31.srpnja 2019. godine u dijelu kojim je tuženici naloženo da u roku od 15 dana plati tužitelju ukupan iznos od 86,78 eura sa zateznom kamatom koja na iznos od 6,77 eura teče od 2. rujna 2017. godine, na iznos od 8,89 eura od 3. listopad 2017. godine, na iznos od 8,89 eura od 3. studenog 2017. godine, na iznos od 8,89 eura od 2. prosinca 2017. godine, na iznos od 8,89 eura od 2. siječnja 2018. godine, na iznos od 8,89 eura od 2. veljače 2018. godine, na iznos od 8,89 eura od 2. ožujka 2018. godine, na iznos od 8,89 eura od 4. travnja 2018. godine, na iznos od 8,89 eura od 3. svibnja 2018. godine, na iznos od 8,89 eura od 2. lipnja 2018. godine, sve do isplate (točka I. izreke), kao i parnični trošak od 26,54 eura (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žalbu je podnijela tuženica pobijajući je zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava sa prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog spora početno je bio zahtjev tužitelja za isplatu premije za dopunsko zdravstveno osiguranje za razdoblje od srpnja 2017. do zaključno lipnja 2018. godine, po polici broj [broj police] (list 22 spisa), te je ranije donesenom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Povrv-5171/19-21 od dana 20. siječnja 2023. godine koja je u tom dijelu postala pravomoćna, jer nije pobijana žalbom tuženice – pod točkom I. izreke održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba Ovrv-6467/19 od dana 31. srpnja 2019. godine u dijelu kojim je tuženici naloženo da plati tužitelju iznos od 19,90 eura/150,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom na 9,95 eura/75,00 kuna od dana 4. srpnja 2017. godine i na 9,95 eura/75,00 kuna od dana 4. kolovoza 2017. godine, sve do isplate.

6. Ujedno, ranije donesenom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Povrv-5171/19-21 od dana 20. siječnja 2023. godine bio je pod točkom II. izreke odbijen dio zahtjeva tužitelja za plaćanje iznosa preko dosuđenog iznosa od 19,90 eura/150,00 kuna sa zateznim kamatama, a pod točkom III. izreke naloženo tužitelju da u 15 dana naknadi tuženici parnični trošak u iznosu od 124,43 eura/937,50 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana 21. siječnja 2023. godine do isplate, te je protiv tog dijela prvostupanjske presude tužitelj podnio žalbu, koja je uvažena rješenjem Županijskog suda u Šibeniku pod brojem Gž-177/2023-2 od dana 14. kolovoza 2023. godine, te u tom dijelu prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovno odlučivanje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

7. Iz razloga obrazloženja pobijane presude proizlazi, da je u postupku prvostupanjski sud utvrdio:

- da je tuženica s Croatia zdravstvenim osiguranjem d.d. Zagreb sklopila ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju za razdoblje od 1. veljače 2016. godine do otkaza, a navedeno proizlazi i iz police dopunskog zdravstvenog osiguranja u spisu,

- da se tuženica obvezala premiju plaćati mjesečno, u iznosu od po 67,00 kuna,

- da je neosnovan prigovor tuženice da nije potpisala ugovor o osiguranju, jer je u razdoblju do rujna 2019. godine nesporno očekivala i koristila tužiteljeve usluge, a do srpnja 2017. godine ih i plaćala,

- da je iz dva računa Poliklinike za prevenciju kardiovaskularnih bolesti od dana 11. rujna 2017. godine utvrđena točnost tvrdnji tuženice da u tome trenutku ona nije imala evidentirano dopunsko zdravstveno osiguranje, radi čega je platila učešće za korištenje usluga – specijalističkih pregleda, međutim da između stranaka nema spora o tome da do toga trenutka niti jedna od stranaka nije raskinula ugovor u skladu s ugovorom i Općim uvjetima koji su njegov sastavni dio,

- da je objašnjenje tuženici za nemogućnost korištenja ugovorenog dopunskog osiguranja ponudio tužitelj u e-mail dopisu od dana 12. travnja 2018. godine, u kojem je navedeno: "Kako se u sustavu iskazao dug po Vašoj polici zbog toga smo onemogućili korištenje iskaznice, kao upozorenje na Vašu obvezu plaćanja premije osiguranja",

- da iz pregleda šteta po predmetnoj polici proizlazi da je ugovor o osiguranju u kasnijem periodu ponovo bio aktiviran,

- da tuženica u svome iskazu tvrdi da je, nakon primitka informacije zastupnice osiguranja o tome da je polica s tužiteljem ugašena (nakon pregleda 11.9.2017.) zaključila da je ugovor raskinut, radi čega je s drugim osigurateljem sklopila ugovor o dopunskom osiguranju, a takav iskaz da podupire i dokumentacija u spisu (neovisno o tome što je bila neprecizna prilikom navođenja naziva novog osiguratelja), kao i iskaz svjedokinje ZR,

- da je prihvaćen iskaz tuženice da joj je glede ponovnog aktiviranja kartice nakon rujna 2017. godine djelatnica u apoteci objasnila da imaju osiguratelje evidentirane po abecednom redu i da je tužitelj na početku, da karticu dopunskog osiguranja ne traže, da se troškom tereti onaj kojega su prvoga pronašli u evidenciji, kao i tvrdnju da djelatnici ljekarni, ne očekujući postojanje više ugovora o dopunskom osiguranju s jednom fizičkom osobom, ne provjeravaju u sustavu postoji li takav slučaj niti u svakoj situaciji traže iskaznicu dopunskog zdravstvenog osiguranja,

- da ponašanje tužitelja koje se odnosi na privremenu obustavu kartice osiguranja nema uporišta u sadržaju ugovor, te da je takvo ponašanje protivno načelu savjesnosti i poštenja, jer je tuženica svoju obvezu trebala ispunjavati,

- da tužitelj nije dostavio tuženici preporučeno pismo s obaviješću o dospjelosti u smislu članka 937. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) prema kojem posljedice zbog neplaćanja premije ne nastupaju automatski, već po sili zakona, istekom roka od 30 dana od primanja preporučenog pisma osiguravatelja s obaviješću o dospjelosti, a niti je bilo koja od stranaka raskinula ugovor po članku 14. Općih uvjeta ili po odredbama ZOO o raskidu dvostrano obvezujućih ugovora.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio da je u preostalom razdoblju od rujna 2017. godine do lipnja 2018. godine ugovor bio na snazi, te da je tuženica dužna platiti premiju osiguranja u iznosu navedenom u izreci presude.

9. Nije u pravu tuženica kada u žalbi ističe da je pobijana presuda donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer u postupku nije bilo sporno da tužitelj svoj potraživanje temelji na polici dopunskog osiguranja broj 389790197566.

10. Ujedno, kada u žalbi ističe da je novi ugovor o osiguranju sklopila po zakonskoj zastupnici tužitelja, svjedokinji ZR i da je za navedeno bilo potrebno poslati zahtjev za raskid predmetnog ugovora o osiguranju tužitelju, čime je predmetni ugovor bio raskinut, time pobija prvostupanjsku presudu sadržajno zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dakle iz žalbenog razloga kojeg ne može s uspjehom isticati u sporu male vrijednosti.

11. Pri tome, samo podredno se navodi da je svjedokinja VR saslušana u svojstvu agenta za sklapanje ugovora o osiguranju (za koju tuženica u iskazu navodi da je za nju ugovarala različita osiguranja) te da se svjedokinja izjasnila da ovdje može "samo pretpostaviti" da je tuženica tražila raskid ugovora sa osiguravateljem, da je otišla u L i da kod tužitelja "nije prošao raskid".

12. U odnosu na prigovor da se naplata dopunskog osiguranja vršila ustegom sa plaće i da stoga nije moguće da su predmetne premije neplaćene (što bi, ukoliko se prigovor odnosi na utužene premije, pretpostavljalo da tuženica priznaje svoju obvezu prema tužitelju, ali tvrdi da je podmirena) također se radi sadržajno o prigovoru pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnoga stanja, pri čemu treba primijetiti da tuženica u tom pravcu nije dostavila tijekom postupka dokaz za svoju tvrdnju.

13. Slijedom navedenog, jer je pravilna i na zakonu utemeljena i odluka o parničnom trošku, neosnovanu žalbu tuženice trebalo je odbiti i presuditi kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP).

14. Zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška žalbenog postupka je odbijen, jer ista nije uspjela u žalbenom postupku (članak 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP).

U Šibeniku, 27. kolovoza 2025. godine

S U D A C

Maja Skorić