Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1683/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željko Ostoja, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d. Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, koji zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stanaka protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-1496/2024 od 13. veljače 2025., u sjednici održanoj 27. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I. Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-1496/2024 od 13. veljače 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je odbijen tužiteljev tužbeni zahtjev.

II. Djelomično se uvažava žalba tužitelja i uvažava se žalba tuženika, pa se odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. izreke presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-1496/2024 od 13. veljače 2025.:

a) potvrđuje u dijelu koji je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 8.787,92 eura skupa s dosuđenim kamatama,

b) preinačuje u dijelu kojim su tuženiku dosuđeni troškovi postupka u iznosu od 953,92 eura skupa s dosuđenim kamatama, tako da se zahtjev tuženika za ovaj iznos odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženiku da mu isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 20.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 7. lipnja 2013. do isplate, kao što je odbijen i zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženika da mu naknadi parnične troškove postupka skupa s pripadajućim kamatama (točka I. izreke).

1.1. Istom presudom obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 9.741,84 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13. veljače 2025. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žale se obje stranke.

2.1. Tužitelj je pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinače na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Tuženik je pobija u dijelu pod točkom II. izreke, kojim mu nisu dosuđeni svi troškovi postupka, zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. ZPP-a, s prijedlogom da se postupi shodno žalbenim navodima.

2.3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

3. Žalba tužitelja u odnosu na odluku o glavnoj stvari nije osnovana, dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka, a osnovana je i žalba tuženika kojim mu nisu dosuđeni svi troškovi s osnove predujma vještačenja.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužitelj jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi neimovinsku štetu po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje koju trpi zbog prometne nesreće koja se desila 28. prosinca 2013. u Splitu, a u kojoj je tužitelj prema njegovoj tvrdnji zadobio tjelesne ozljede, krivnjom vozač vozila koje je osigurano kod tuženika, i to kada je to vozilo udarilo u stražnji dio vozila kojim je upravljao tužitelj

6. U ovom stadiju postupka nije sporna pasivna legitimacija, kao ni da je tuženik 22. siječnja 2014. isplatio tužitelju iznos od 300,00 eura na ime štete nastale na njegovom osobnom vozilu, dok je i dalje sporno, je li tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice, a zbog koje potražuje neimovinsku štetu u ovom sporu.

7. Prvostupanjski je sud postupajući po uputi ovoga suda iz rješenja kojim je ukinuta ranije donesena presuda tog suda, ponovno pozvao vještake cestovni promet i vozila Nevena Kralja i Jozu Šituma, kako i vještake sudske medicini Mariju Definis Gojanović i Antonija Alujevića za ročište 21. siječnja 2025., na koje su pristupili svi vještaci osim Antonija Alujevića.

7.1. Prema stanju spisa i iz pobijane odluke proizlazi da su na tom ročištu vještaci prometne struke Neven Kralj i Jozo Šitum suglasno naveli kako u ranijem vještačenju vještaka Nevena Kralja nije definirana promjena brzine delta v, jer prilikom izrade mišljenja 2015. u spisu nije bilo podataka o tome je li osobno vozilo BMW (kojim je upravljao tužitelj) bilo zaustavljeno ili se kretalo, zbog čega je on tada iskazao naletnu brzinu u visini od 10 do 15 km/h, s obzirom na nastala oštećenja.

7.2. Nadalje je prvostupanjski sud naveo da je vještak Jozo Šitum na temelju stanja spisa iskazao da je vozilo BMW bilo u stanju mirovanja u trenutku stražnjeg centralnog naleta, pa da je na temelju svih podataka izračunao ukupnu energiju deformacije iz čega je proizašao rezultat impulsa sile i na kraju, a na temelju poznatih ukupnih masa osobnog vozila BMW, smatrao je promijenu brzine za osobno vozilo BMW u veličini od 9,15 km/h, koji izračun vještaka Joze Šituma i vještak Neven Kralj drži korektnim i u skladu s pravilima struke, pa s obzirom na stanje mirovanja osobnog vozila BMW neposredno prije i u samom srazu, drži da je izračunata promjena brzine delta v brzina koja je djelovala na tijelo unutar putničkog prostora, glede čega se oba vještaka slažu. Pri tome je prvostupanjski sud naveo da ovi vještaci dio svjedoka UU drže tehničkim održivim i u skladu s nastalim oštećenjima na automobilu, zbog čega je smatrao da je i sam izračun promjene brzine odnosno delta v točno određen u veličini od 9,15 km/h, dok je vještakinja Marija Definis Gojanović ostala je u cijelosti kod ranijih nalaza i mišljenja danih tijekom postupka.

7.3. S obzirom na navedeno, prvostupanjski je sud u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenje vještaka prometne struke Vinka Ugrine, Joze Šituma i Nevena Kralja te vještakinje sudske medicine Marije Definis Gojanović, iz čijih nalaza proizlazi da tužitelj u konkretnom slučaju nije mogao zadobiti trzajnu ozljedu vratne kralježnice jer je kod naleta automobila osiguranika tuženika u stražnji dio automobila tužitelja nastupila promjena brzine koja iznosi 7,81 km/h ili 2,17 m/s po vještaku Vinku Ugrini, odnosno 9,15 km/h po vještacima Jozi Šitumu i Nevenu Kralju. Kako su se ovi vještaci usuglasili u svojim nalazima i mišljenjima u pogledu prednjeg parametra (9,15 km/h), a cijeneći tehnički održivim dio iskaza svjedoka UU, to je taj sud zaključio da njihovi nalazi nemaju nikakve nelogičnosti, da su dovoljno obrazloženi i uvjerljivi, pri čemu cijeni životno uvjerljivim i logičnim iskaz saslušanog osiguranika tuženika UU, u dijelu gdje navodi kako je do štetnog događaja došlo zbog njegove nepažnje, odnosno da je došlo do kretanja njegovog vozila nakon što je u trenutku dok se obraćao djetetu skinuo nogu s kočnice i tada udario u tužiteljevo vozilo.

7.4. Budući da sva tri vještaka prometne struke i vještakinja Marija Definis Gojanović spec. sudske medicine, jasno i nedvosmisleno naveli kako je promjena brzine vozila tužitelja uzrokovana štetnim događajem iznosila ispod 10 km/h i da pri takvoj brzini nije mogla uzrokovati trzajnu ozljedu vrata tužitelja, te kako je vještakinja Marija Definis Gojanović obrazložila glede mogućnosti zadobivanja trzajne ozljede vrata s stanovišta sudske medicine da postoji prihvaćen pristup da se ona ne može zadobiti pri brzinama manjim od 10 km/h bez obzira na stanje vratne kralježnice, a pri brzinama koje su u rasponu od 10-15 km/h da postoji mogućnost zadobivanja trzajne ozljede vrata uz prethodnu traumatsku ozljedu vratne kralježnice, pa kako je prvostupanjski sud utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o promjeni brzine ispod 10 km/h nakon naleta vozila osiguranika tuženika na vozilo tužitelja, to je taj sud smatrao da tužitelj nije mogao zadobiti trzajnu ozljedu vratne kralježnice kako to tvrdi, zbog čega je zaključio da ne postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljede koju bi tužitelj zadobio odnosno medicinske dokumentacije koju je priložio.

7.5. Pri tome je prvostupanjski sud smatrao da nije bilo potrebno ponovno saslušavati vještaka sudske medicine dr. Antonija Alujevića iz razloga što je njegov prvi nalaz, kao i prvi nalaz vještaka za promet i vozila Nevena Kralja dan bez mogućnosti ocjenjivanja tehničke održivosti iskaza sudionika štetnog događaja hipotetski, pa kako je vještak Neven Kralj promijenio svoj nalaz i mišljenje, to da za usuglašavanjem nalaza vještaka sudske medicine nije bilo potrebe jer je utvrđena promjenu brzine nakon sraza (delta v) osobnog vozila BMW-a nakon prvog vještačenja vještaka Antonija Alujevića i da njegov nalaz i mišljenje nemaju nikakvog značaja za donošenje odluke u predmetnoj pravnoj stvari, a osobito iz razloga što se vještakinja sudske medicine Marija Definis Gojanović jasno očitovala o nemogućnosti zadobivanja trzajne ozljede vrata u predmetnoj prometnoj nezgodi, jer se radi o premaloj razlici brzina u srazu, a kada je trzajnu ozljedu vrata nemoguće dobiti, čak i pored postojećih promjena na vratnoj kralježnici, zbog čega je prvostupanjski sud odbio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja.

8. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud, s time što ni žalbenim navodima tužitelja nisu dovedeni u sumnju.

9. Naime, pravilno je prvostupanjski sud na okolnost je li u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio trzanju ozljedu vratne kralježnice na temelju nalaza i mišljenja sudskih vještaka za cestovni promet i vozila Nevena Kralja i Joze Šituma, i vještakinje dr. Marije Definis Gojanović, za sudsku medicinu, kao i nalaza i mišljenja Vinka Ugrine, vještaka za cestovni promet i vozila (koji je tijekom postupka preminuo), nedvojbeno utvrdio da tužitelj nije mogao zadobiti trzajnu ozljedu vratne kralježnice jer je kod naleta vozila osiguranika tuženika u stražnji dio vozila tužitelja nastupila promjena brzine koja iznosi 7,81 km/h ili 2,17 m/s po vještaku Vinku Ugrini, odnosno 9,15 km/h po vještacima Jozi Šitumu i Nevenu Kralju. Kako su se ovi vještaci usuglasili u svojim nalazima i mišljenjima da je nalet automobila osiguranika tuženika u stražnji dio automobila tužitelja nastupila promjena brzine koja iznosi 9,15 km/h, to je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je prihvatio njihove nalaze i mišljenja kao logična i dovoljno obrazložena, pa kako je na temelju nalaza i mišljenja vještakinja Marije Definis Gojanović spec. sudske medicine, utvrdio da je promjena brzine vozila tužitelja uzrokovana štetnim događajem iznosila ispod 10 km/h i da pri toj brzini nije mogla uzrokovati trzajnu ozljedu vrata tužitelja, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije u predmetnom štetnom događaju zadobio trzajnu povredu vrata i time da ne trpi štetu koju potražuje ovim zahtjevom .

9.1. Stoga se u odnosu na žalbene navode tužitelja da svjedok UU u svom iskazu nije naveo da bi vozilo kojim je upravljao tužitelj bilo u fazi mirovanja, kada iz dijela njegovog iskaza proizlazi da je bilo upaljeno crveno svjetlo i da je nekoliko vozila stajalo zaustavljeno u desnoj traci i da je on stao iza vozila tužitelja, kada se nesmotreno okrenuo i u tom trenutku otpustio kočnicu, nakon čega je njegovo vozilo krenulo i udarilo u vozilo tužitelja. Iz navedenog proizlazi da je tužiteljevo vozilo bilo zaustavljeno na semaforu, dakle, nalazilo se u mirovanju, pa kako su navedeni vještaci, a ocjenjujući sve okolnosti konkretnog slučaja, zaključili da uz naletnu brzinu vozila UU, osiguranika tuženika na stražnji dio vozila tužitelja pri promjeni brzine od 9,15 km/h nije moglo uzrokovati trzajnu ozljedu vratne kralježnice kod tužitelja, to su neosnovani i daljnji žalbeni navodi tužitelja kada se poziva na dio nalaza i mišljenja vještaka Nevena Kralja i Joze Šituma, vještaka za cestovni promet i vozila, jer su oni usuglasili svoje nalaze i mišljenja i naveli su da nakon sraza vozila osiguranika tuženika na vozilo tužitelja promjena brzine tog vozila je bila 9,15 km/h, a na temelju kojeg je nalaza i mišljenja je i vještakinja za sudsku medicinu dr. Marija Definis Gojanović, ostala kod svog ranije danog nalaza i mišljenja da u odnosu na tu naletnu brzinu tužitelj nije mogao zadobiti trzajnu ozljedu vrata.

9.2. Imajući u vidu navedeno, neosnovani su i žalbeni navodi tužitelja da je trebalo saslušati i vještaka za sudsku medicinu dr. Antonija Alujevića, kada je vještak za promet i vozila Neven Kralj, promijenio svoj ranije dan nalaz i mišljenje koji se temeljio na pretpostavkama, i kada se usuglasio s nalazom i mišljenjem vještaka za promet i vozila Jozom Šitumom, zbog čega je pravilno prvostupanjski sud zaključio da njegovo dodatno saslušanje ne bi utjecalo na donošenje odluke u ovom slučaju, iz razloga što je vještakinja sudske medicine dr. Marija Definis Gojanović jasno, obrazloženo i s pravilima struke dala svoj nalaz i mišljenje, da u situaciji kada je promjena brzine uzrokovana štetnim događajem iznosila ispod 10 km/h, ta brzina nije mogla uzrokovati trzajnu ozljedu vrata tužitelja, pa je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, što se ponovno ističe.

10. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski je sud donio pozivom na odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a. Međutim, osnovano tužitelj tvrdi da prvostupanjski sud nije pravilno postupio kada je tuženiku zastupanom po punomoćnicima u osobama odvjetnika priznao trošak za zastupanje na ročište održano 6. studenoga 2017. prema Tbr. 9. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23. – u daljnjem tekstu: Tarifa) kao da se raspravljalo o glavnoj stvari, kada mu pripada trošak za ovo ročište prema tom Tbr. točki 2. Tarife jer se raspravljalo o procesnim pitanjima. Isto tako, osnovano tužitelj tvrdi da tuženiku ni za ročišta održana 23. veljače 2018., 12. srpnja 2021., 3. travnja 2023., 26. svibnja 2023. i 25. studenoga 2024. ne pripada trošak prema Tbr. 9. točki 1. Tarife, već prema tom Tbr. točki 5. Tarife iz razloga što iz sadržaja zapisnika tih ročišta proizlazi da se na istima nije raspravljalo i da su odgođena prije početka raspravljanja. Nadalje, osnovano tužitelj tvrdi i da tuženiku ne pripada ni pravo na sedam obrazloženih podnesaka jer prema Tbr. 8. točki 1. Tarife ima pravo na četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku, dok iz sadržaja podnesaka koji se nalaze u spisu proizlazi mu ne pripada troška za podneske od 10. studenog 2016., 1. prosinca 2017. i 21. ožujka 2018., a za sastavljanje četiri ostala obrazložena podneska pripada mu trošak, kako je to i dosudio prvostupanjski sud.

10.1. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je tuženiku dosudio i iznos od 1.617,53 eura (sadržan je i PDV-e) jer mu isti ne pripada za navedene radnje u iznosima koje je dosudio taj sud.

11. Pored navedenog, u pogledu odluke o troškovima postupka osnovano tuženik tvrdi da mu prvostupanjski sud nije dosudio i iznos od 663,61 eura s osnove plaćenog predujma za kombinirano vještačenje jer to proizlazi iz stanja spisa i pobijane odluke, zbog čega je za ovoj iznos trebalo umanjiti troškove koje je sud više dosudio tuženiku (1.617,53 – 663,61 = 953,92 eura), tako da je odluku o troškovima postupka za iznos od 8.787,92 eura trebalo potvrditi, a za iznos od 953,92 eura skupa s dosuđenim kamatama preinačiti i zahtjev tuženika za ovaj iznos odbiti kao neosnovan.

12. Odlučujući o troškovima žalbenog postupka, ovaj sud je zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan jer nije uspio sa svojom žalbom u pogledu odluku o glavnoj stvari, dok mu u odnosu na djelomični uspjeh u pogledu odluke o troškovima postupka nisu nastali posebni troškovi, a tuženik trošak žalbenog postupka nije zatražio.

13. Na pravilnost pobijene odluke o troškovima postupka u dijelu kojim je odluka potvrđena ne utječu ni žalbeni navodi tužitelja da tuženik nije pristupio na ročište 6. ožujka 2024. na kojem je ranije bilo zaključeno raspravljanje i da tada nije popisao trošak, kada iz stanja spisa proizlazi da je tuženik podneskom od 8. studenog 2023. priložio troškovnik kojim je popisao i zatražio parnični trošak, a koji je zatražio i prije zaključenja raspravljanja na ročištu održanom 21. siječnja 2025. (zapisnik s tog ročišta), bez obzira što se tada pogrešno pozvao na trošak od 6. ožujka 2024.

14. S obzirom na navedeno na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a i članka 380. točke 2. i 3. ZPP-a u svezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Splitu 27. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča