Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž R-41/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Ani Jeleč-Pecirep, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljica 1. VU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. RU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. LU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. PU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 5. ĆU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje po punomoći zastupa Domagoj Kovač, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 50, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-929/2023-25 od 20. veljače 2025., dana 27. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba prvotužiteljice VU kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-929/2023-25 od 20. veljače 2025. u pobijanom dijelu pod točkom V. i VII. izreke.

II. Odbijaju se kao neosnovane žalbe drugotužiteljice RU, trećetužiteljice LU, četvrtotužiteljice PU i petotužiteljice ĆU, te potvrđuje navedena presuda u pobijanom dijelu pod točkom VI. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljica za naknadu troškova postupka za sastave podnesaka od 17. listopada 2023. i 17. studenoga 2023.

III. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku ispatiti drugotužiteljici RU iznos od 8,11 EUR s zakonskim zateznim kamatama, izuzev onih na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim na pojedine mjesečne iznose od dospijeća do isplate na način pobliže naznačen u izreci (točka I. izreke), trećetužiteljici LU iznos od 114,77 EUR s zakonskim zateznim kamatama, izuzev onih na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim na pojedine mjesečne iznose od dospijeća do isplate na način pobliže naznačen u izreci (točka II. izreke), četvrtotužiteljici PU iznos od 9,89 EUR s zakonskim zateznim kamatama, izuzev onih na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim na pojedine mjesečne iznose od dospijeća do isplate na način pobliže naznačen u izreci (točka III. izreke), petotužiteljici ĆU iznos od 21,18 EUR s zakonskim zateznim kamatama, izuzev onih na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim na pojedine mjesečne iznose od dospijeća do isplate na način pobliže naznačen u izreci (točka IV. izreke). Ujedno, presudom je odbijen tužbeni zahtjev prvotužiteljice VU radi isplate iznosa od 715,56 EUR s zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose od dospijeća do isplate na način pobliže naznačen u izreci (točka V. izreke), te naloženo tuženiku drugotužiteljici, trećetužiteljici, četvrtotužiteljici i petotužiteljici naknaditi parnični trošak svakoj od po 351,77 EUR s zakonskom zateznom kamatom od 20. veljače 2025. do isplate (točka VI. izreke), a odbijen zahtjev prvotužiteljice za naknadu parničnog troška (točka VII. izreke).

2. Navedenu presudu žalbom pobija prvotužiteljica pod točkom V. i VII. izreke, drugotužiteljica, trećetužiteljica, četvrtotužiteljica i petotužiteljica u dijelu pod točkom VI. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev za naknadu daljnjih parničnih troškova, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 – dalje: ZPP). Prvotužiteljica predlaže u predmetnom dijelu ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Drugotužiteljica, trećetužiteljica, četvrtotužiteljica i petotužiteljica predlažu preinačiti presudu u pobijanom dijelu i dosuditi parnični trošak u dijelu zahtjeva koji nije prihvaćen. Zahtijevaju trošak sastava žalbe od 312,50 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba su neosnovane.

5. U ovom postupku vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 1.320,00 eura u smislu članka 458. stavak 1. ZPP, nastavno čemu se primjenjuju pravila o postupku u sporovima male vrijednosti. Prema članku 467. stavak 1. i 2. ZPP presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog taksativno određenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Neutemeljeno prvotužiteljica pobija prvostupanjsku presudu glede odluke o glavnom zahtjevu, zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, kao i drugotužiteljica, trećetužiteljica, četvrtotužiteljica i petotužiteljica u odnosu na odluku o troškovima postupka, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoji ni proturječnost o tim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

7. Pored toga, neutemeljeno tužiteljice žalbom sadržajno ističu žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 164. stavak 4. ZPP smatrajući da je isti ostvaren time što je prvostupanjski sud propustio donijeti formalno rješenje kojim odbija zahtjev za naknadu troška sastava podnesaka od 17. listopada 2023., 17. studenoga 2023. i 25. studenoga 2024., jer protivno žalbenim navodima žaliteljica, ta okolnost nije utjecala na zakonitost i pravilnost pobijane odluke, budući je prvostupanjski sud u razlozima odluke dao jasne razloge zbog kojih nije priznao trošak sastava predmetnih podnesaka.

8. Kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP u vezi članka 467. stavak 1. ZPP), to je žalba tužiteljica podnesena zbog navedenog žalbenog razloga neosnovana.

9. Nisu u pravu tužiteljice ni kada pobijaju prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

10. Predmet spora su zahtjevi tužiteljica zaposlenih kod tuženika na radnim mjestima medicinskih sestara-tehničara, za isplatu plaće koja bi im bila isplaćena u utuženim većim iznosima da je tuženik u razdoblju od 17. prosinca 2019. do 21. lipnja 2023. za ostvarene prekovremene sate primjenjivao dodatke na plaću za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, na isti način na koji im je isplatio predmetne dodatke za redovan rad, na temelju članka 58. u vezi članka 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 29/18, 35/19, 78/19, 92/19, – dalje; KU/18), te članka 94. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 - dalje; ZR/14).

11. Nesporno je da je prvotužiteljica u tom razdoblju obavljala i aktivnosti sindikalnog povjerenika po kojoj osnovi joj je tuženik isplaćivao naknadu plaće za sate koje je provela u njihovom obavljanju, imajući uvidu članak 66. stavak 8. KU koji propisuje da sindikalni povjerenik ima pravo na naknadu plaće za obavljanje sindikalnih aktivnosti i to tri sata po članu sindikata godišnje.

12. U odnosu na žalbu prvotužiteljice, sporno je je li joj pripada pravo na utužene dodatke i za naknadu plaće koju joj je tuženik isplatio po osnovi odrađenih sati u obavljanju sindikalnih aktivnosti, jer je prema razlozima prvostupanjske presude koji se temelje na nalazu i mišljenju vještaka financijske struke na kojeg stranke nisu imale primjedbe ni prigovore, utužene dodatke za prekovremeni rad tuženik pravilno obračunao i isplatio u odnosu na odrađene sate radnog mjesta medicinske sestre – tehničara, pa razlike u plaći po toj osnovi nema, dok joj predmetne dodatke nije obračunao i isplatio u odnosu na naknadu plaće koja joj je isplaćena za sate koje provela u obavljanju sindikalnih aktivnosti, a da jeste, ostvarivala bi pravo na bruto plaću u većem iznosu od 715,56 EUR koliko potražuje tužbenim zahtjevom.

13. Prvostupanjski sud polazeći od navedenog, ocjenjuje neosnovanost zahtjeva pravilnom primjenom naprijed navedenih odredbi KU koje pravo na utužene dodatke ne propisuju za sate odrađene u obavljanju sindikalnih aktivnosti, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće po toj osnovi.

14. Neutemeljeno prvotužiteljica ističe žalbene prigovore – da je kao sindikalni povjerenik radnica tuženika pa da nije obavljala sindikalne poslove obavljala bi poslove svog radnog mjesta koje nije mogla obavljati u satima provedenim u obavljanju sindikalnih aktivnosti, čime bi za te sate ostvarila pravo na utuženi dodatak, te da KU ne isključuje pravo na te dodatke sindikalnom povjereniku, zbog čega smatra da odredbe istog treba tumačiti tako da i sindikalnim povjerenicima pripadaju utuženi dodatci i za sate koji su odrađeni na tim poslovima.

15. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima, pravilno zaključio da pravo na dodatak po utuženoj osnovi prvotužiteljici ne pripada za vrijeme odrađenih sata rada na poslovima sindikalnog povjerenika, jer se plaća, pa tako i predmetni dodatak isplaćuje nakon obavljenog rada za kojeg je sklopljen ugovor o radu prema članku 90. stavak 1. ZR temeljem kojeg je plaća u smislu istog primitak radnika koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu, a takav značaj nema obavljanje sindikalnih aktivnosti kao načina sindikalnog organiziranja radnika kod poslodavca, kojima je cilj i djelatnost štititi i promicati prava i interese članova sindikata (članak 187. stavak 5. ZR), pa joj po toj osnovi ne pripada pravo na utužene dodatke, neovisno od toga što je kao sindikalni povjerenik istodobno i radnik koji je u radnom odnosu kod tuženika kako to propisuje članak 187. stavak 4. ZR. To pravo tužiteljici, suprotno žalbenim prigovorima, ne pripada niti tumačenjem članka 45. i 58. KU, time što u obavljanju sindikalnih aktivnosti, po samoj njihovoj prirodi, tužiteljica nije imala posebne uvjete odnosno iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, niti je tužiteljica protivno svojoj obvezi iz članka 219. stavak 1. ZPP isticala niti dokazala da bi Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU dalo obvezujuće tumačenje navedenih odredbi KU temeljem kojeg bi imala pravo na utužene dodatke za sate koje je provela u obavljanju sindikalnih aktivnosti s obzirom na članak 15. i članak 16.stavak 6. KU koji propisuje da su tumačenja povjerenstva obvezna i dostavljaju se podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnose i imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora o dana stupanja na snagu Ugovora.

16. Ujedno, kako prvotužiteljica nije uspjela u postupku, pravilno je prvostupanjski sud primijenio članak. 154. stavak 1. ZPP kada je odbio i njezin zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti, pa dakle i za sastav podneska od 25. studenoga 2024. kojim sukladno nalazu i mišljenju vještaka uređuje visinu zahtjeva.

17. Slijedom naprijed navedenog, kako nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu prvotužiteljice valjalo je odbiti, potvrditi u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu, te temeljem članak 368. stavak 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.

18. Nadalje, drugotužiteljica, trećetužiteljica, četvrtotužiteljica i petotužiteljica žalbom osporavaju pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na prvostupanjsku odluku o troškovima postupka u dijelu u kojem im nije priznat trošak sastava podnesaka od 17. listopada 2023. i 17. studenoga 2023.

19. Prema podacima predmeta, podneskom od 17. listopada 2023. tužiteljice su se očitovale na navode odgovora na tužbu bez da ih je prvostupanjski sud pozvao da dostave pisano očitovanje u smislu članka 299.a stavak 1. ZPP. Međutim, neovisno od toga, navode iz istog mogle su usmeno iznijeti na pripremnom ročištu, pa ta parnična radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (članak 155. stavak 1. ZPP), dok podnesak od 17. studenoga 2023. nije evidentiran u popisu podnesaka pa trošak za sastav istog nije niti nastao.

20. Kako tužiteljice u preostalom dijelu odluke o parničnom trošku, nisu određeno istaknule ni obrazložile razloge koji se odnosi na pogrešnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud u tom dijelu nije ocjenjivao pravilnost primjene materijalnog prava, budući drugostupanjski sud na taj žalbeni razlog ne pazi po službenoj dužnosti kada je riječ o troškovima postupka (članaka 365. stavak 2. ZPP).

21. Zbog svega naprijed navedenog, jer nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovane žalbe tužiteljica valjalo je odbiti, potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, te temeljem članka 368. stavak 1. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke.

22. Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke III. izreke temelji se na članku 166. stavak 1 ZPP, a zahtjev tužiteljica za naknadu troškova sastava žalbe valjalo je odbiti, jer nisu uspjele sa podnesenom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP).

23. Žalbom nepobijani dio prvostupanjske presude (točka I, II, III i IV. izreke) ostaje neizmijenjen.

U Šibeniku 27. kolovoza 2025.

SUDAC:

Ana Jeleč-Pecirep