Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-8291/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. LT, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Donjem Miholjcu od 28. lipnja 2022., broj: 69. Pp-215/2022-4, u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. LT kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. LT je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Donjem Miholjcu od 28. lipnja 2022., broj: 69. Pp-215/2022-4, okr. LT je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna 500,00 kuna / 67,00 eura, koju je dužan platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti pobijane presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Istom presudom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 100,00 kuna.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik moli da ga se sasluša, kojim žalbenim navodom očigledno smatra da mu je povrijeđeno pravo na obranu jer je postupak proveden bez njegove nazočnosti.
6. Nije u pravu okrivljenik da mu je u postupku povrijeđeno pravo obrane i da je to utjecalo ili moglo utjecati na presudu. Prije svega treba naglasiti da je okr. LT, prije podnošenja optužnog prijedloga, osobno uručena obavijest iz čl. 109.a Prekršajnog zakona, kojom je, između ostalog, obaviješten da će se protiv njega podnijeti optužni prijedlog zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, da je do pravomoćnog dovršetka postupka dužan obavijestiti tijelo postupka o svakoj promjeni adrese prebivališta i boravišta te da će se, ako tako ne postupi, ili ako izbjegava dostavu, sva pismena dostaviti putem oglasne ploče tijela postupka, da može, između ostalog, dostaviti i pisanu obranu, da se rasprava može održati i donijeti odluka o prekršaju i u njegovoj odsutnosti te da se ima pravo braniti sam ili uz pomoć branitelja po vlastitom izboru, ali da zbog nedolaska branitelja na raspravu odnosno ročište ili uzimanja branitelja tek na raspravi odnosno ročištu, rasprava odnosno ročište neće odgoditi. Nadalje, iz podataka u spisu je vidljivo da je okrivljenik, sukladno čl. 158. st. 6. Prekršajnog zakona, ispitan u svojstvu osumnjičenika 8. siječnja 2022. u II policijskoj postaji Policijske uprave osječko-baranjske, kojom prilikom nije želio iznositi obranu. Također, iz podataka u spisu je vidljivo da je poziv za glavnu raspravu održanu 28. lipnja 2022. okrivljenik uredno primio 17. lipnja 2022., ali na istu nije došao niti je svoj nedolazak opravdao.
7. Dakle, prema podacima u spisu nedvojbeno proizlazi da je okr. LT uredno pozvan na glavnu raspravu, da je, putem obavijesti iz čl. 109.a Prekršajnog zakona (i u pozivu za glavnu raspravu), upozoren, između ostalog, na mogućnost davanja pisane obrane, kao i na mogućnost da se postupak provede bez njega. Prema tome, evidentno je da mu nije povrijeđeno pravo obrane jer mu je bilo omogućeno da sudjeluje u postupku i iznese obranu, što on nije iskoristio (niti prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenika), nije iskoristio ni mogućnost davanja pisane obrane, a prvostupanjski sud je, sukladno čl. 167. st. 3. Prekršajnog zakona, pravilno i osnovano zaključio da se u konkretnom slučaju postupak može provesti i bez nazočnosti okrivljenika, budući da njegovo ispitivanje nije potrebno i da to nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude. U spisu predmeta nema podatka da je okrivljenik „iz opravdanih razloga došao na raspravu 45 min kasnije i molio da ga se sasluša“, kao što to tvrdi u žalbi, a niti navedena okolnost ima ikakvog utjecaja na pravilnu i zakonitu odluku prvostupanjskog suda.
8. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ne iznosi ni jednu tvrdnju kojom pobija utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, niti osporava vjerodostojnost iskaza svjedokinje CT, nego moli da se, na okolnosti što se točno dogodilo 30. prosinca 2021. u studentskom restoranu Campus Osijek, ispita ŽT. Ovaj žalbeni navod se ne može smatrati osnovanim sukladno odredbi čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona. Naime, okrivljenik tijekom prvostupanjskog postupka, nije predlagao da se taj dokaz izvede, a navedena zakonska odredba propisuje da se nove činjenice i novi dokazi u žalbi mogu iznositi samo ako nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a koji uvjet u ovom konkretnom predmetu očigledno nije ostvaren. Zbog navedenog, žalbeni navod u vezi ispitivanja ŽT kao svjedoka ne mogu biti s uspjehom isticani u žalbenom postupku.
9. U žalbi zbog odluke o prekršajnoprvnoj sankciji, okrivljenik ističe da ne radi, da je prijavljen na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje u Osijeku te da bi izrečenu novčanu kaznu odradio kroz rad za opće dobro.
10. Razmotrivši pobijanu presudu u tom dijelu, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru prekršajnopravne sankcije primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Cijeneći da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, cijeneći protupravnu količinu za koju je okrivljenik proglašen krivim (vikanje koje je u sebi sadržavalo i uvrede i prijetnje), kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost izricanja blaže kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona time ne bi mogla postići.
11. U odnosu na prijedlog okrivljenika da se novčana kazna zamijeni radom za opće dobro, treba navesti da je rad za opće dobro institut koji je, uz zakonom propisane uvjete, moguće primijeniti samo u postupku izvršenja pravomoćnih odluka. Dakle, u ovom stadiju postupka, prilikom odlučivanja o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv prvostupanjske presude, nema zakonske mogućnosti primjene ovog instituta.
12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure, na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okr. LT bio nesposoban za rad ili da ima obvezu uzdržavanja neke osobe pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
13. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 27. kolovoza 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
