Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-217/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Sveučilište u Splitu, R. Boškovića 31, 21000 Split, OIB: 29845096215, koji zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić i Vrdoljak, odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pr-352/2024-21 od 23. svibnja 2025., u sjednici održanoj 27. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pr-352/2024-21 od 23. svibnja 2025. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da tužiteljica od 2. ožujka 2024. ima pravo da tuženik sukladno čl. 36. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/2023), dosadašnji naziv njezinog radnog mjesta prevede u radno mjesto Voditelj ustrojstvene jedinice 4 s koeficijentom 2,20 (točka I. izreke). Istom presudom utvrđeno je da tužiteljica od 2. ožujka 2024. pa nadalje kod tuženika, obavlja poslove radnog mjesta Voditelj ustrojstvene jedinice 4 s koeficijentom 2,20 (točke II. izreke). Ujedno je tom presudom naloženo tuženiku, da tužiteljici ponudi izmjenu ugovora o radu kojim će se radno mjesto tužiteljice prevesti u radno mjesto Voditelj ustrojstvene jedinice 4 s koeficijentom od 2,20, u roku od 15 dana (točka III. izreke).
1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR, zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja do isplate (točka IV. izreke).
2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbi članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. – ispra., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da od 2. ožujka 2024. ima pravo da tuženik sukladno članku 36. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (''Narodne novine'' broj 155/23.) dosadašnji naziv njenog radnog mjesta ostala radna mjesta II. vrste, koeficijent 0,97 prevede u radno mjesto voditelja ustrojstvene jedinice 4 s koeficijentom 2,20, kao i zahtjev za utvrđenjem da tužiteljica od navedenog dana pa nadalje, kod tuženika obavlja poslove voditelja ustrojstvene jedinice 4 s koeficijentom 2,20 i da se naloži tuženiku joj ponudi izmjenu ugovora o radu kojim će se radno mjesto tužiteljice prevesti u radno mjesto voditelj ustrojstvene jedinice 4 s koeficijentom od 2,20.
5. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnom proizlazi sljedeće:
- da je tužiteljica zatražila ispravak koeficijenta zahtjevom od 21. ožujka 2024.,
- da je tuženik odlukom od 2. travnja 2024. odbio zahtjev tužiteljice za ispravkom prevođenja naziva radnog mjesta i koeficijenta složenosti poslova od 21.ožujka 2024., a što proizlazi iz odluke tuženika od 2.travnja 2024.,
- da je tužiteljica 9. travnja 2024. podnijela zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio,
- da je tuženik donio odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima 10. svibnja 2024.,
- da iz te odluke proizlazi kako je tužiteljici u tom trenutku kod tuženika obavljala poslove ostala radna mjesta II. vrste (s pripadajućim koeficijentom 0,97) i da joj je otkazan ugovor o radu Ur.br. 03-553/1-00 sklopljen 1. rujna 2000. te da joj je umjesto navedenog otkazanog ugovora o radu predloženo sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima za poslove radnog mjesta viši referent, s pripadajućim koeficijentom složenosti poslova 1,70 počevši od 1. ožujka 2024. na neodređeno vrijeme,
- da je tužiteljica prihvatila navedeno ponuđeno radno mjesto pa je zaključila s tuženikom kao poslodavcem ugovora o radu na neodređeno vrijeme 1.ožujka 2024., za radno mjesto viši referent za koje je utvrđen koeficijent 1,70, a što sve proizlazi iz ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između tužiteljice i tuženika od 1.ožujka 2024.,
- da je tužiteljica sukladno odredbi članka 123. stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. - u daljnjem tekstu: ZR) u zakonskom roku iz tog članka podnijela tužbu u predmetnoj pravnoj stvari.
- da iz e-maila od 26. travnja 2024. Ministarstva znanosti i obrazovanja RH proizlazi da se zatečena radna mjesta prevode na nova radna mjesta i nove koeficijente sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (''Narodne novine'' broj 22/24. – u daljnjem tekstu: Uredba) i tablicama prevođenja koje su njezin sastavni dio,
- da je tužiteljica do 1. ožujka 2024. bila u Registru zaposlenika raspoređena na zatečeno radno mjesto ''ostala radna mjesta II vrste'' s koeficijentom 0,97 i da je prema tablici prevođenja to radno mjesto prevođeno na novo radno mjesto ''viši referent'' s koeficijentom 1,70,
- da je za zapošljavanje na više radno mjesto od prevedenog radnog mjesta, a na teret sredstava državnog proračuna potrebno od ministarstva zatražiti prethodnu suglasnost za zapošljavanje (ne prevođenje) uz uvjet da je to radno mjesto sistematizirano i da postoje raspoloživa (oslobođena) financijska sredstva,
- da iz odluke o imenovanju Erasmus koordinatora od 25. rujna 2024. proizlazi da je tužiteljica tom odlukom imenovana za koordinatora na Sveučilišnom odjelu za stručne studije u Splitu za akademske godine 2024/2025, 2025/2026 i 2026/2027,
- da iz odluke o imenovanju voditelja ureda i Centra za cjeloživotno učenje i obrazovanje odraslih od 1. listopada 2024. proizlazi kako je tužiteljica ovom odlukom imenovana za voditelja Ureda za mobilnost i međunarodnu suradnju,
- da se prema članku 1. Pravilnika o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta na sveučilišnom odjelu za stručne studije od 20. srpnja 2021. (u daljnjem tekstu: Pravilnik), uređuju nazivi radnih mjesta, opis poslova i radnih zadataka radnih mjesta, broj izvršitelja i posebni uvjeti za sklapanje ugovora o radu za radna mjesta na Sveučilišnom odjelu za stručne studije,
- da su člankom 5. tog Pravilnika propisani poslovi i zadaci koji se mogu obavljati na jednom ili više mjesta u skladu sa organizacijom i djelatnošću odjela, pa su radna mjesta kod tuženika sistematizirana kao radna mjesta – položaji I. vrste, položaji II. vrste i položaji III. vrste,
- da u radna mjesta II. vrste spadaju ostala radna mjesta II. vrste i to zvanja administrator voditelja ureda za mobilnost i međunarodnu suradnju i ostala radna mjesta II vrste i to zvanja administrator voditelja Ureda za poslovnu suradnju s vanjskim subjektima i Centra za cjeloživotno učenje i obrazovanj,
- da je tuženik radno mjesto tužiteljice II. vrste preveo u radno mjesto višeg referenta, a što je prema Pravilniku ostalo radno mjesto II. vrste (viši referent u studentskoj službi),
- da iz iskaza tužiteljice u bitnom proizlazi da nikada nije bila zaposlena na radnom mjestu - ostala radna mjesta II. vrste kod tuženika već da se njeno radno mjesto oduvijek zvalo koordinator korištenja prostora, te da je jedini ugovor kojeg je imala o radu zaključen s tuženikom bio za radno mjesto koordinator korištenja prostora s koeficijentom 0,97, ali da joj je tuženik otkazao navedeni ugovor o radu 2023.. i istovremeno joj ponudio radno mjesto pod nazivom ostala radna mjesta II. vrste s koeficijentom 1,70, koju je ponudu prihvatila, a u suprotnom da bi dobila otkaz. Nadalje, iz tužiteljičinog iskaza proizlazi da joj je tuženik krivo preveo naziv radnog mjesta jer da ona obavlja poslove voditelja ureda za međunarodnu suradnju, a da nitko nije tražio od strane poslodavca od nje da obavlja nekakve druge poslove, pa da je činjenica što je donesena nova Uredba o koeficijentima radnih mjesta i radnim mjestima bila prilika da se njoj i dokumentacijom na odgovarajući način prevede naziv njenog radnog mjesta i dodijeli odgovarajući koeficijent, a što ista smatra da nije napravljeno, dok da su njezini poslovi sklapanje ugovora s inozemnim partnerima, dogovaranje ugovora sa studentima, praćenje natječaja, dogovaranje radionica, organizira International week, pripremanje studenata za odlazak, pri čemu je navela da samostalno donosi odluke kao voditelj ureda, a za odluke koje ne može samostalno donositi da to donosi u dogovoru s pročelnikom, kao što je navela i da nije upoznata točno koje su sve ustrojstvene jedinice Sveučilišta u Splitu i od čega se sastoje.
6. Na temelju navedenog prvostupanjski je sud zaključio da radno mjesto višeg referenta prema članku 10. Uredbe spada u ostala radna mjesta, koje prema članku 11. stavku 3. iste Uredbe spada u radnom mjesto II vrste, dok se minimalni uvjeti radnog iskustva propisuju aktima ustanove, u ovom slučaju tuženika. Kako je taj sud na temelju odluke o imenovanju voditelja Ureda i Centra za cjeloživotno učenje i obrazovanje odraslih od 1. listopada 2021. utvrdio da je tužiteljica imenovana voditeljicom Ureda za poslovnu suradnju sa vanjskim subjektima, a kako je na temelju iskaza tužiteljice smatrao utvrđenim da je njeno radno mjesto prema ugovoru o radu koji joj je otkazan bio radno mjesto koordinatora korištenja prostora s koeficijentom 0,97, a što bi proizlazilo i iz rješenja tuženika od 1.lipnja 2004. u kojem je navedeno da tužiteljica ima VŠS i da je zaposlena na radnom mjestu koordinatora korištenja prostora u Studentskoj službi odjela (radna mjesta II vrste, ostala radna mjesta II vrste), to je smatrao da joj je ponuđeno ostalo radno mjesto II vrste i to viši referent s koeficijentom složenosti 1,70.
7. Nadalje je prvostupanjski sud naveo da iz iskaza tužiteljice proizlazi kako je navedene poslove koordinatora obavljala sve do 2012. ili 2013. kad su ti poslovi prebačeni na druge kolege, a da je potom oformljen ured za međunarodnu suradnju na kojem da obavlja poslove voditeljice ureda za međunarodnu suradnju, pa kako i iz odluke od 1. listopada 2021. proizlazi da je imenovana za voditelja Ureda za mobilnost i međunarodnu suradnju, a tuženik da nije sudu predložio ni priložio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo suprotno, to je taj sud zaključio dokazanom tvrdnju tužiteljice da obavlja poslove radnog mjesta voditelja Ureda za mobilnost i međunarodnu suradnju, a koje radno mjesto prema tuženikovom Pravilnika o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta na sveučilišnom odjelu za stručne studije od 20. srpnja 2021. pod rednim brojem 12. se vodi pod nazivom voditelj ostalih ustrojstvenih jedinica I. vrste zvanja voditelj Ureda za mobilnost i međunarodnu suradnju , a za kojeg je potrebna razina zvanja 7. i više te 5 godina radnog iskustva u struci, te kako je popis zaduženja za ovo radno mjesto navedeno da takav voditelj radi na razvoju međunarodnih odnosa s partnerskim ustanovama u svijetu, potiče mobilnost studenata, nastavnika i nenastavnog osoblja, obavještava studente i zaposlenike o raspisanim natječajima za mobilnost, surađuje sa Uredom za međunarodnu suradnju Sveučilišta u Splitu, izrađuje informativno promotivne materijale na engleskom jeziku o Sveučilišnom odjelu za stručne studije, vrši nadzor nad evidencijom međunarodne suradnje odjela, razvija strategiju međunarodne suradnje odjela u koordinaciji sa Upravom, surađuje sa međunarodnim organizacijama koje se bave mobilnošću i međunarodnom suradnjom, i kako je tužiteljica u svom iskazu navela da njen posao voditelja ureda za mobilnost i međunarodnu suradnju podrazumijeva sklapanje ugovora sa inozemnim partnerima, dogovaranje ugovora sa studentima, praćenje radionica, organiziranje international week, pripremanje studenata za odlazak, i da ona samostalno donosi odluke kao voditelj ureda, to je taj sud smatrao da radno mjesto na koje je tuženik preveo tužiteljičino radno mjesto za koje radno mjesto je tužiteljica sklopila ugovor o radu s tuženikom 1. ožujka 2024. (višeg referenta), ali da to prema citiranom tuženikovom Pravilniku ne odgovara ni opisanim poslovima koje tužiteljica obavlja kao voditeljica Ureda za mobilnost i međunarodnu suradnju 1. listopada 2021. gdje je prema svom iskazu zadnje radila, a koje radno mjesto je upravo prema tuženikovom Pravilniku o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta na sveučilišnom odjelu za stručne studije bilo svrstano u položaje-radna mjesta I vrste, pa da je riječ o rukovodećim radnim mjestima I. vrste za koja je u citiranoj Uredbi predviđen naziv voditelj organizacijske jedinice 4 s koeficijentom 2,20, zbog čega je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice.
8. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda za sada ne može prihvatiti ovaj sud iz razloga što su žalbenim navodima dovedeni u sumnju.
9. Prema stanju spisa proizlazi da osnovano tuženik u žalbi ističe kako prvostupanjski sud nije izveo dokaz saslušanjem predloženih svjedoka OLJ i LL koje je tuženik predložio. Naime, koje će dokaze izvesti radi utvrđivanja važnih činjenica u parnici odlučuje sud, ali ako smatra da predloženi dokaz nije važan za odluku i odbije taj prijedlog, tada je u rješenju o odbijanju dužan naznačiti razloge odbijanja. U konkretnom slučaju tuženik je predložio da se saslušaju navedeni svjedoci koji su zaposlenici tuženika, a na okolnosti u svezi ovoga spora i to prije svega na kojem je radnom mjestu radila tužiteljica do 1. ožujka 2024. i je li njezino radno mjesto bilo prevedeno prema navedenoj Uredbi, a time i je li joj ponuđenim novim ugovorom o radu pravilno utvrđen i pripadajući koeficijent.
9.1. Isto tako, osnovano tuženik u žalbi tvrdi da citiranom Uredom od nazivima radnih mjesta, uvjetima rasporeda i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama, prevode postojeća radna mjesta na nova radna mjesta i koeficijente i da se tom Uredbom ne prevodi stručna sprema zaposlenika na novo radno mjesto niti se usklađuje radno mjesto prema stečenom radnom iskustvu niti se zaposlenik raspoređuje na više radno mjesto od prevedenog radnog mjesta, a što sve prvostupanjski sud nije cijeno kod donošenja pobijane odluke, kao što nije cijenio ni činjenicu da je tužiteljica u Registru zaposlenika do 1. ožujka 2024. bila raspoređena na zatečenom radnom mjestu "Ostala radna mjesta II. vrste", koeficijent 0,97 prema tablici, i da je prema Uredbi i tablicama koje su sastavni dio Uredbe, prevođena na novo radno mjesto Viši referent s koeficijentom 1,70., a kako je to sve navedeno i u odluci o otkazu ugovora o radu s ponudom ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima, koji je izmijenjeni ugovor tužiteljica prihvatila.
9.2. Nadalje se ističe da iz odluka o plaći tužiteljice (iz 2004., 2013., 2020.), koje se nalaze u spisu proizlazi da je tužiteljica zaposlena na radnom mjestu – ostala radna mjesta II. vrste, koje je radno mjesto navedeno i u ugovoru o radu od 1. ožujka 2024., a koje odluke tužiteljica nije osporavala, pa nije jasno niti je utvrđeno kojeg je točno poslove radnog mjesta tužiteljica obavljala 1. ožujka 2024., odnosno je li uz poslove za koje je imala sklopljen ugovor o radu i koju su kao takvi bili u Registru zaposlenika, obavljala i poslove voditelja Ureda za mobilnost i međunarodnu suradnju iz razloga što je odlukom tuženika od 1. listopada 2021. imenovana za voditelja tog Ureda za razdoblje (2021. – 2024.), kao što je odlukom od 1. listopada 2024. imenovana za voditeljem istog Ureda za razdoblje (2024. – 2027.), a što sve proizlazi i iz tih odluka.
9.3. Pri tome se navodi da iz pobijane presude nije jasno je li tužiteljica imala sklopljen ugovor o radu, odnosno sklapa li se ugovor o radu za poslove voditelja navedenog Ureda kod tuženika ili ti poslovi predstavljaju dužnost na koje se osobe imenuju i razrješuju te dužnosti, a sve imajući na umu sadržaj tužbenih zahtjeva tužiteljice i da je radni odnos između radnika i poslodavca ugovorni odnos kojim se točno reguliraju njihova prava i obveze, pa nije jasno je li u ovom slučaju imenovanje tužiteljice voditeljem navedenog Ureda po svojoj funkciji trajno radno mjesto ili je u određenom smislu privilegirani položaj koji nije trajan (imajući u vidu da je to imenovanje za određeno razdoblje) i može li se to imenovanje od strane ovlaštenih osoba opozvati prije isteka razdoblja imenovanja, a što sve prvostupanjski sud nije utvrdio niti raspravio, kao što nije utvrdio je li tužiteljica nakon tog imenovanja mijenjala radno mjesto na kojem je radila prije navedenog imenovanja prema sklopljenom ugovoru o radu. Sve ovo iz razloga što se prvostupanjska sud u pobijanoj presudi prvenstveno poziva na odluku o imenovanju od 1. listopada 2021. i na istoj, kao i iskazu tužiteljice, temelji svoj zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva, a bez navedenih odlučnih utvrđenja.
10. Kako prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije navedeno utvrdio, to je trebalo na temelju odredbi članka 370. ZPP-a, uvažiti žalbu tuženika i ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
11. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari to je valjalo ukinuti i odluku o troškovima postupka, a o kojima će prvostupanjski sud odlučiti na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a.
12. U ponovno postupku prvostupanjski će sud postupiti po uputama iz ovoga rješenje, pa će potom ocijeniti sve dokaze na način određen odredbom članka 8. ZPP-a i ovisno o tim utvrđenjima ponovno će odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice novom, pravilnom i zakonitom odlukom.
U Splitu 27. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća:
Arijana Bolanča
