Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-6077/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. HČ, zbog prekršaja iz čl. 70. st. 1. t. 1. i dr. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 94/18. i 42/20.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 25. ožujka 2022., broj Pp-114/2022, ispravljene rješenjem istog suda broj Pp-114/2022 od 7. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okr. HČ, a po služenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda na način da se, na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. HČ (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐA OPTUŽBE

da bi:

20. prosinca 2021. u 08,00 sati u kući u [adresa], prilikom pretrage doma i drugih prostorija sukladno nalogu Županijskog suda u Rijeci br. KIR-T-US-62/2021-2 od 19. 12. 2021., pronađeno zračno oružje kategorije C (zračna puška) marke Diana mod. 34, ser. br. [serijski broj], cal. 4,5 mm, koje nije prijavio nadležnom tijelu u propisanom roku,

- pa da bi time počinio prekršaj iz čl. 72. st. 1. t. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana.

II. Uslijed gornje odluke, žalba okr. HČ, u dijelu koji se odnosi na prekršaj iz čl. 72. st. 1. t. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, je bespredmetna.

III. Uslijed odluke pod t. I., preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i kazni te se izriče da je okr. HČ, djelima za koja je proglašen krivim, počinio prekršaje iz čl. 70. st. 1. t. 1. i čl. 70. st. 1. t. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 94/18., 42/20. i 114/22.), za koja mu se, na temelju tih zakonskih odredaba, za svako djelo, utvrđuje novčana kazna po 660,00 EUR (šestošezdeset eura) i, na temelju čl. 39. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, izriče ukupna novčana kazna 1.320,00 EUR (tisućutristodvadeset eura), koju je dužan platiti u roku 60 dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine ukupne novčane kazne, smatrat će se da je ista plaćena u cijelosti.

IV. U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. HČ kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

V. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, okr. HČ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 100,00 EUR (sto eura) u roku 60 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Puli-Pola od 25. ožujka 2022., broj Pp-114/2022, ispravljenom rješenjem istog suda broj Pp-114/2022 od 7. travnja 2022., proglašen je krivim okr. HČ da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaje iz čl. 70. st. 1. t. 1., čl. 70. st. 1. t. 7. i čl. 72. st. 1. t. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 94/18., 42/20.), za koja mu je, nakon utvrđenja novčanih kazni za svaki prekršaj, izrečena ukupna novčana kazna 11.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 60 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost uplate dvije trećine izrečene ukupne novčane kazne.

1.1. Istom presudom, izrečena je mjera oduzimanja predmeta – oružja specificiranog u izreci presude, dok je u odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno da je okrivljenik obvezan naknaditi 200,00 kuna.

2. Protiv navedene presude, okrivljenik je putem branitelja odvjetnika Milenka Ilića pravodobno podnio žalbu, naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog svih žalbenih osnova. Predlaže da se žalba prihvati i pobijana presuda preinači na način da se okrivljenik oslobodi optužbe, a podredno da se presuda ukine i vrati na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom neosnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Tako je ovaj sud, ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. Prekršajnog zakona u odnosu na prekršaj iz čl. 72. st. 1. t. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, jer to djelo, kako je opisano u izreci prvostupanjske presude, po propisu nije prekršaj.

5. Prije analize zakonskih odredaba potrebno je istaknuti slijedeće: zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja je podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja. Iz navedenog razloga, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, dakle u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

6. Odredbom čl. 72. st. 1. t. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana propisano je sankcioniranje fizičke osobe koja u propisanom roku ne prijavi oružje kategorije C, a taj rok je propisan u čl. 27. st. 2. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, koji obvezuje osobe iz st. 1. tog članka, koje nabave oružje kategorije C, da ga prijave nadležnom tijelu u roku osam dana od dana nabave.

7. Slijedom prethodno navedenog, za prekršaj iz čl. 72. st. 1. t. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, za koji je okr. HČ između ostalog proglašen krivim, točan dan kad je okrivljenik nabavio predmetno oružje kategorije C, a od kojeg dana počinje teći zakonski rok osam dana, konstitutivni je element bića tog djela koji nužno mora biti naveden u činjeničnom opisu prekršaja i bez kojeg opisano djelo nije prekršaj. Ovo iz razloga jer je predmetni prekršaj počinjen tek istekom roka osam dana, dakle deveti dan nakon što je okrivljenik nabavio oružje. Bez naznake točnog datuma kada je okrivljenik nabavio oružje, nije vidljivo do kada je trajala njegova zakonska obveza prijave promjene pa, prema tome, nije vidljivo ni je li počinio prekršaj. Stoga je jasno i nedvojbeno da je činjenica početka roka konstitutivno obilježje ovog prekršaja i mora biti jasno vidljiva iz činjeničnog opisa djela za koji se okrivljenik proglašava krivim.

8. U činjeničnom opisu djela iz čl. 72. st. 1. t. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, kako je on naznačen u izreci pobijane prvostupanjske presude, a tako je i u optužbi, nije naznačen točan datum kada je okrivljenik nabavio predmetno oružje kategorije C, nego je navedeno da je to oružje pronađeno u kući prilikom pretrage doma i drugih prostorija po nalogu Županijskog suda u Rijeci te da okrivljenik to oružje “nije prijavio nadležnom tijelu u propisanom roku“. Takav opis sadrži, u biti, samo zakonski opis djela, a ne i konkretno obilježje prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim. Iz navedenog razloga, djelo iz čl. 72. st. 1. t. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana za koje je okr. HČ proglašen krivim nije prekršaj pa je odlučeno kao u t. I. izreke ove odluke. Uslijed navedenog, dio žalbe okrivljenika koji se odnosi na taj prekršaj je postao bespredmetan (t. II. izreke ove odluke) pa je žalba okrivljenika razmatrana samo u dijelu koji se odnosi na prekršaje iz čl. 70. st. 1. t. 1. i čl. 70. st. 1. t. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana.

9. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik u prvom dijelu žalbe parafrazira zakonski tekst čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, a nakon toga ističe da sud ne navodi koje su to činjenice na kojima temelji svoju odluku i iz kojih proizlazi da je počinjen prekršaj, niti za to iznosi valjane razloge zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati te navodi da prvostupanjski sud ne samo što nije razmotrio obranu okrivljenika već nije niti naveo razloge zbog kojih je eventualno istu otklonio odnosno zašto istu smatra priznanjem u cijelosti.

10. Suprotno takvim žalbenim prigovorima, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, iznio, doduše šturo, koje odlučne činjenice je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni pa kako, dakle, presuda, unatoč šturim razlozima, ipak sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okr. LČ zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

11. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe kako je u obrani naveo da se radi o antikvitetima za koje nije lako ishoditi legalizaciju te da je upitno je li predmetno oružje uopće u funkciji. Suprotno ovim žalbenim navodima, pravilno je i osnovano prvostupanjski sud zaključio da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz čl. 70. st. 1. t. 1. i čl. 70. st. 1. t. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana. Prije svega, iz obrane okrivljenika jasno i nedvojbeno proizlazi da je on znao da kupuje nelegalno oružje, da nikada nije položio lovački ispit te da je svjesno odlučio da nadležnom tijelu ne prijavi posjedovanje predmetnog oružja. Činjenica da za predmetno oružje „nije lako ishoditi legalizaciju“, koja se ističe u žalbi, ne utječe na prekršajnu odgovornost okrivljenika i ne može dovesti do njegove ekskulpacije. Činjenica da se radi o antikvitetnom oružju, prije svega, nije ničime dokazana nego se ističe samo paušalno, a osim toga prema čl. 6. st. 1. t. 28. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana starim oružjem se smatra oružje proizvedeno prije 1899. i osobi koja sakuplja takvo oružje mora biti prethodno izdano odobrenje za sakupljanje starog oružja, koje odobrenje okrivljenik ni ne tvrdi da posjeduje pa su, prema tome, i ovi žalbeni navodi neosnovani i ne dovode u pitanje ispravnost zaključka prvostupanjskog suda. Također, na pravilnost prvostupanjske presude ne utječe ni tvrdnja okrivljenika da je upitno je li predmetno oružje uopće bilo u funkciji, koja činjenica se iznosi tek sada u žalbi, što je protivno čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona. No, unatoč tome okrivljeniku se napominje da je, prema relevantnim odredbama Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, postupak onesposobljavanja oružja strogo propisan te isključivo u nadležnosti fizičke ili pravne osobe koja ima odobrenje Ministarstva unutarnjih poslova za obavljanje djelatnosti popravka i prepravka oružja, koja je dužna izdati potvrdu nakon što izvrši postupak onesposobljavanja nekog oružja. Iz navedenih razloga, i ovi žalbeni navodi se smatraju neosnovanim.

12. Odluka o prekršajnopravnim sankcijama u odnosu na prekršaje iz čl. 70. st. 1. t. 1. i čl. 70. st. 1. t. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana razmatrana je uslijed odluke iz t. I. izreke ove presude, kao i na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, jer iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Pritom je ovaj sud imao na umu i da je u međuvremenu stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 114/22.), koji za prekršaje iz čl. 70. st. 1. t. 1. i čl. 70. st. 1. t. 7. propisuje novčanu kaznu s nižim posebnim minimumom i posebnim maksimumom, nego što je to bilo propisano u Zakonu o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 94/18., 42/20.) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela i po kojem je okrivljenik proglašen krivim. S obzirom da se, dakle, radi o blažem zakonu, to ga je ovaj sud, sukladno čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, bio dužan primijeniti.

13. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjene prekršaje izrekao vrstu i mjeru prekršajnopravne sankcije primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Cijeneći da ni sam okrivljenik u žalbi ne tvrdi da mu je izrečena previsoka novčana kazna, niti ističe da bi prvostupanjski sud propustio cijeniti neke olakotne okolnosti, te imajući na umu da je okrivljeniku izrečena blaža vrsta kazne (propisana je i kazna zatvora), da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu odredbe o ublažavanju kazne te da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini zakonom propisanog posebnog minimuma za predmetni prekršaj primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, zbog čega je pobijana prvostupanjska presuda preinačena u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa, što je ranije obrazloženo.

14. Odluka o oduzimanju predmeta, koja se žalbom ne osporava, razmatrana je sukladno čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona. I ovaj sud smatra da će se navedenom mjerom otkloniti uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na okrivljenika u činjenju novih prekršaja jer bi se, s obzirom da okrivljenik ne posjeduje odobrenje nadležnog tijela za nabavu vatrenog oružja i pripadajućeg streljiva niti postoji mogućnost naknadnog „legaliziranja“ posjedovanja predmetnog oružja, eventualnim vraćanjem tog oružja okrivljeniku istog stavilo u poziciju činjenja novog prekršaja. Navedena okolnost, i po ocjeni ovog suda, ukazuje na mogućnost buduće zlouporabe predmetnog oružja, tako da u konkretnom slučaju preteže opći interes zajednice za zaštitom opće sigurnosti.

15. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure, na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da je okrivljenik dobrog imovnog stanja i ne proizlazi da je nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 100,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

16. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 27. kolovoza 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli-Pola u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.