Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-561/2023

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika NB, zbog prekršaja iz članka 85. stavka 1. točke 14. i stavka 3. Zakona o zaštiti životinja („Narodne novine“, broj: 102/17, 32/19, 78/24), rješavajući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Karlovcu, izjavljenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 29. studenoga 2022., poslovni broj: 47. Pp-15846/2022, na sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Karlovcu, osnovanom, ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljenik NB oslobođen je od optužbe zbog prekršaja iz članka 85. stavka 1. točke 14. i stavka 2. Zakona o zaštiti životinja, činjenično opisanog u izreci, s obrazloženjem da sud nije našao dokazanim da bi okrivljenik počinio prekršaj kojim ga se tereti, imajući u vidu obranu okrivljenika koji je porekao da bi počinio terećeni prekršaj i obrani suglasne, te međusobno istovjetne izjave svjedoka, pa je u skladu s načelom in dubio pro reo, po kojem se u slučaju sumnje u pogledu odlučnih činjenica rješava u korist okrivljenika, okrivljenika oslobodio od optužbe.

1.1. Na temelju iste presude troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnog prekršajnog prava.

2.1. U žalbi u bitnom navodi da nije bilo uvjeta za donošenje pobijane presude iz razloga koji su u njoj navedeni, te da je prvostupanjski sud pogrešno tumačio odredbe Zakona o zaštiti životinja, jer iz medicinske dokumentacije i zapisnika o nadzoru proizlazi da je kritične zgode pas okrivljenika ugrizao za lice djevojčicu staru 8 godina, kao i da je isti pas i ranije grizao, ističući da držati psa pod nadzorom znači da ne postoji mogućnost niti ogrebotine djeteta, a liječničkim je pregledom utvrđeno da je djevojčici nanijeta ugrizna rana, iz čega je vidljivo da pas nije bio pod nadzorom te je ugrozio sigurnost djeteta. Uz to, u postupku nije ispitan veterinarski inspektor koji je utvrdio činjenično stanje, pa ne postoje razlozi za oslobađajuću presudu.

2.2. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati, a pobijana presuda ukine.

3. Žalba je osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe tužitelja, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je činjenično stanje u provedenom postupku za sada pogrešno i nepotpuno utvrđeno, kako se to u žalbi i ističe.

5. Člankom 85. stavkom 1. točkom 14. i stavkom 3. Zakona o zaštiti životinja 14. propisana je kazna za fizičku osobu koja drži i postupa s kućnim ljubimcima na način koji ugrožava zdravlje i sigurnost ljudi, posebice djece te životinja (članak 51. stavak 2.- zabranjeno je držanje i postupanje s kućnim ljubimcima na način koji ugrožava zdravlje i sigurnost ljudi, posebice djece te životinja.)

6. Analizirajući provedeni postupak utvrđeno je da je okrivljenik u postupku iznosio obranu u kojoj je osporavao prekršaj kojim ga se tereti, tvrdeći da se dijete igralo sa psom koji nije agresivan ili na bilo koji način opasan, da je povreda nastala prilikom igre, kao i da su samom događaju bili prisutni roditelji djeteta i druge osobe, te nitko od njih nije naveo da bi dijete bilo napadnuto. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci te je napravljen uvid i pročitani su materijalni dokazi koji prileže spisu.

7. Iako su svjedoci potkrijepili navode obrane okrivljenika u pogledu okolnosti pod kojima se odvijao konkretan događaj te međusobno suglasno naveli da se dijete u njihovoj prisutnosti igralo s psom te da pas nije bio bez nadzora kad je ozlijedio dijete, Zakonom o zaštiti životinja decidirano je propisano da se kućni ljubimci moraju držati i da se s njima mora postupati na način koji ne ugrožava zdravlje i sigurnost ljudi, posebice djece, pa kako je za krivnju za prekršaj dovoljan i nehaj počinitelja, kako to proizlazi iz odredbe članka 28. Prekršajnog zakona kojom je propisano da se prekršaj može počiniti svjesnim ili nesvjesnim nehajem (stavak 1.), da počinitelj postupa svjesnim nehajem kad je svjestan da može počiniti prekršaj, ali lakomisleno smatra da se to neće dogoditi ili da će to moći spriječiti (stavak 2.), te da počinitelj postupa nesvjesnim nehajem kada nije svjestan da može počiniti prekršaj iako je prema svojim osobnim svojstvima i okolnostima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti (stavak 3.), a iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu nedvojbeno proizlazi da je pas okrivljenika kritične zgode djevojčicu ugrizao za lice, to prvostupanjski sud za sada nije pravilno cijenio izvedene dokaze te je zaključak da, u sumnji o krivnji, okrivljenika valja osloboditi od optužbe preuranjen, budući da pravilo in dubio pro reo podrazumijeva da sud u postupku odlučuje na način koji je povoljniji za okrivljenika tek ako se i nakon savjesne ocjene dokaza, pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, ne daju otkloniti sumnje o postojanju ili nepostojanju činjenica koje su bitne za prekršaj, što proizlazi i iz članka 88. Prekršajnog zakona prema kojoj je odredbi prvostupanjski sud dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi i činjenice koje terete okrivljenike i činjenice koje im idu u korist, pa zatim po slobodnoj ocjeni dokaza, pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, obrazložiti postojanje činjenica i takav zaključak valjano argumentirati.

7.1. Iz navedenih razloga, mišljenje je ovog suda da je sud prvog stupnja, prije donošenja pobijane presude kojom okrivljenika oslobađa od optužbe, bio dužan izvedene dokaze pravilno cijeniti u pogledu procjene postojanja relevantnih činjenica, uzimajući u obzir činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, s dostatnim i relevantnim razlozima kojima se vodi prilikom donošenja odluke.

8. Žalbu tužitelja valjalo je stoga prihvatiti osnovanom, a pobijanu presudu ukinuti, kako bi prvostupanjski sud pravilnom ocjenom svih u postupku provedenih dokaza utvrdio sve relevantne činjenice i respektirajući razloge ovog rješenja, a vodeći pri tom računa i o žalbenim razlozima, donio novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

9. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu 27. kolovoza 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.