Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-7144/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Karmen Novak- Hrgović, predsjednice vijeća, te Renate Popović i Anđe Ćorluke članica vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ŠD, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 5. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/22, 133/2023, 145/24), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu od 1. travnja 2025., broj: Pp-7210/2024-5, na sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okrivljenika ŠD kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik ŠD je dužan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 30,00 EUR (trideset eura), u roku 90 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu, okrivljenik ŠD proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 238. st. 8., 229. st. 5., 199. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te prekršaj iz čl. 65. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, pa je na temelju citiranih propisa, kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.440,00 eura, koju je dužan platiti u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
1.1. Okrivljenik je istom presudom dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom A2 kategorije u trajanju od 2 mjeseca u koju se uračunava trajanje mjere opreza.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i odluke o prekršajnopravnim sankcijama. U žalbi se navodi kako je sudac okrivljeniku morao predočiti što mu se stavlja na teret, upoznati ga s njegovim pravima, pozvati na predlaganje dokaza, a okrivljenik nije imao mogućnost predlagati dokaze niti objasniti pod kojim okolnostima je došlo do počinjenja prekršaja. Također sud nije saslušao svjedoka kojeg je okrivljenik htio predložiti. Zaštitna mjera je neopravdana jer je okrivljenik priznao prekršaj, izrazio žaljenje i kajanje, prekršajno je nekažnjavan, otac troje djece pa predlaže ukidanje zaštitne mjere.
2.1. Žalitelj predlaže da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Iz spisa je vidljivo da je žalitelj upoznat s optužnim prijedlogom i djelom koje mu se stavlja na teret, primio je obavijest iz čl. 109.a. Prekršajnog zakona, da mu je pravovremenim uručivanjem obavijesti o tome da će biti pokrenut prekršajni postupak kao i poziva za glavnu raspravu omogućeno da iznese svoju obranu u pisanom obliku i usmeno na raspravi, te je evidentno da je žalitelju bilo omogućeno da se brani i da sudjeluje u postupku, slijedom čega nije počinjena navedena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, konkretno nije povrijeđeno pravo obrane.
6. Okrivljenik je pristupio i na raspravu dana 26. ožujka 2025. gdje je na zapisnik upozoren o svojim pravima koji zapisnik je potpisao i na isti nije imao primjedbi. Također je na istom ročištu priznao počinjenje prekršaja te nije predlagao daljnje dokaze stoga su bespredmetni navodi žalbe da sud nije saslušao svjedoka kojeg je okrivljenik „htio“predložiti, a nije ga predložio kada je za to imao priliku.
7. Stoga, promatrajući cijeli postupak s aspekta pravičnosti, ovaj Sud je utvrdio da je okrivljeniku svakako pružena realna i razumna mogućnost kvalitetne obrane, dakle da angažira branitelja, upozna se s optužbom, iznese obranu i sudjeluje u postupku, a činjenica da okrivljenik nije iskoristio sve mogućnosti, ne predstavlja bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka niti povredu jamstva obrane predviđenu Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
8. Žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pravilne primjene materijalnog prava.
9. Razmotrivši odluku o prekršajno pravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjene prekršaje utvrdio mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna, kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te je kao olakotne cijenio okrivljenikovo korektno držanje pred sudom, izostanak štetnih posljedica djela, njegovo iskreno priznanje prekršaja, iskazano žaljenje i iskreno kajanje zbog istih kao i spremnost da ubuduće ne činiti iste ili slične prekršaje, okrivljenikovu dosadašnju prekršajnu neosuđivanost, odnosno nekažnjavanost, a što upućuje na to da isti inače nije sklon činjenju prekršaja te da je predmetni događaj izolirani slučaj kršenja propisa od strane okrivljenika, a dok je kao otegotnu cijenio činjenicu da je okrivljenik predmetne prigode počinio više prekršaja iz oblasti prometa pa je okrivljeniku za djela pod a/ i c/ utvrdio novčane kazne koje su za te prekršaje propisane u točno određenim fiksnim iznosima, a za djela pod b/ i d/ novčane kazne u navedenim iznosima koji predstavljaju zakonske minimume novčanih kazni propisanih za te prekršaje smatrajući da će se upravo tako izrečenim kaznama postići svrha kažnjavanja u smislu generalne i specijalne prevencije, a potom je izrekao ukupnu novčanu kaznu koja je jednaka zbroju pojedinačno utvrđenih novčanih kazni. Sukladno odredbi članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna smatrati će se u cjelini plaćenom ukoliko okrivljenik plati dvije trećine iste u roku određenom ovom presudom.
10. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, povodom žalbe okrivljenika, ovaj Sud je utvrdio da je odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere okrivljeniku da ne upravlja motornim vozilima „A2“ kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca primjerena.
11. Navedeno ponašanje okrivljenika iz navedenih prekršaja Zakona o sigurnosti prometa na cestama, predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom A2 kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
12. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
13. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 27. kolovoza 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Mirna Prišlin, v. r.
Karmen Novak Hrgović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 otpravka: za spis, okrivljenika, tužitelja.
