Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-2020/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ČMO i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okr. ČMO, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku od 25. listopada 2022., broj: Pp-61/2022-19, u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okr. ČMO, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i kazni te se izriče da je okr. KMO, djelom za koje je proglašen krivim, počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna 50,00 EUR (pedeset eura), koju je dužan platiti u roku 90 dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. Odbija se žalba okr. ČMO kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. KMO je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 EUR (trideset eura) u roku 90 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku od 25. listopada 2022., broj: Pp-61/2022-19, proglašeni su krivima okr. KMO, okr. IMO i okr. ČM da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je okr. ČMO i okr. IMO izrečena novčana kazna 1.000,00 kuna /132,72 eura, a okr. ČM novčana kazna 500,00 kuna / 66,36 eura, koje kazne su dužni platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Istom presudom, svaki okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 300,00 kuna / 39,82 eura.

2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okr. KMO osobno, naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali još i zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Predlaže da se žalba prihvati i pobijana presuda ukine, a podredno vrati prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje i odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu.

5. Prije svega, sve žalbene navode kojima se iznose tvrdnje o propustima prvostupanjskog suda u odnosu na krivnju ili visinu izrečene kazne okr. IMO Iti IMO i okr. ČM ovaj sud nije razmatrao, jer okr. KMO nema ovlasti podnijeti žalbu na štetu suokrivljenika. Naime, prema odredbi čl. 192. st. 3. Prekršajnog zakona, samo tužitelj može podnijeti žalbu i na štetu i u korist okrivljenika, a u ovom prekršajnom predmetu je tužitelj tijelo državne uprave koje je podnijelo optužni prijedlog, dok žalitelj ima samo procesnu poziciju okrivljenika. Iz navedenog razloga, okr. KMO nije ovlašten prvostupanjsku presudu pobijati u dijelu koji se odnosi na okr. IMO i okr. ČM, zbog čega ovaj sud taj dio žalbe nije ni razmatrao. Je li pravilna odluka prvostupanjskog suda u odnosu na okr. IMO i okr. ČM, u bilo kojem dijelu koji se tiče ovih okrivljenica, ovaj sud nije imao ovlasti razmatrati, jer je u tom pravcu izostala žalba tužitelja.

6. Neosnovano okrivljenik tvrdi u žalbi da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir činjenicu da su on i svjedokinja KM objektivno opisali inkriminirani događaj. Suprotno tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je odluku o krivnji okr. ČMO temeljio upravo na iskazu svjedokinje KM. Navedena svjedokinja je navela da su se okr. IMO i okr. ČM unosile u lice okr. ČMO, da ga je okr. ČM vrijeđala i svašta mu vikala, navela je i izraze koji su mu bili upućeni te je navela da je okr. KMO „samo odgurnuo ČM da bi mogao ući u auto. ČM je pala na zemlju, ali se brzo dignula“, nakon čega je opisala fizički napad okr. IMO na okr. ČMO. Jednako kao i navedena svjedokinja, i okr. KMO je u obrani priznao da je okr. ČM odgurnuo od sebe, pri čemu je tvrdio da ista nije pala na tlo. U odnosu na činjenicu je li okr. ČM uslijed odguravanja pala na tlo ili nije, a koja je bitna za utvrđivanje intenziteta inkriminirane radnje žalitelja, prvostupanjski sud je osnovano povjerovao iskazu svjedokinje KM, koja je opisala protupravne radnje okr. ČMO unatoč tome što je njegova supruga.

7. Nije u pravu žalitelj ni kada ističe da je njegovo ponašanje bilo u nužnoj obrani, jer ni on niti svjedokinja KM nisu opisali nikakav istodobni ili izravno predstojeći fizički napad okr. ČM na okr. ČMO od kojeg bi se on trebao braniti. Fizički napad okr. IMO na okr. ČMO uslijedio je nakon što je on odgurnuo okr. ČM. Nadalje, žalbeni navodi kojima se ističe što je bio povod cijelog inkriminiranog događaja ne opravdavaju okrivljenikov postupak, niti ga ekskulpiraju od prekršajne odgovornosti, jer za ostvarenje bića inkriminiranog prekršaja nije odlučno tko je od okrivljenika inicirao predmetni sukob, osim u slučaju da se ne radi o nužnoj obrani, o čemu se ovdje ne radi.

8. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti utvrđeno je da je prvostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 196. t. 5. Prekršajnog zakona, na štetu žalitelja, povrijedio materijalno prekršajno pravo time što je odlukom o kazni prekoračio ovlast koju ima po zakonu i okrivljeniku za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira izrekao novčanu kaznu veću od zakonom propisane. Prema Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, za prekršaj iz čl. 13. bila je propisana, osim kazne zatvora, i novčana kazna od 50 do 200 DEM, a prvostupanjski sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu 1.000,00 kuna / 132,72 eura, što je, prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 31. prosinca 2001., više od 200 DEM, znači više od propisanog posebnog maksimuma novčane kazne. Time je na štetu žalitelja počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 5. Prekršajnog zakona.

10. Osim toga, ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti utvrđeno je da je nakon donošenja prvostupanjske presude stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje nižu novčanu kaznu (i u posebnom minimumu i u posebnom maksimumu). Naime, u vrijeme počinjenja prekršaja bio je na snazi Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.) po kojem je okr. KMO proglašen krivim i koji je za prekršaj iz čl. 13. tog Zakona propisivao, osim kazne zatvora do 30 dana, i novčanu kaznu u iznosu od 50 do 200 DEM. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 114/22.), za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), osim kazne zatvora do 30 dana, propisana i novčana kazna od 20,00 do 100,00 eura. Preračunavanjem, prema fiksnom tečaju konverzije (7,53450), sada propisanu novčanu kaznu u novčanu valutu kune, jasno je da Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), za ovaj prekršaj, propisuje nižu novčanu kaznu, i u posebnom minimumu i u posebnom maksimumu.

11. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

12. Budući da je inkriminirani prekršaj počinjen 26. prosinca 2021., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira te budući da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu „novi“ Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

13. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), uslijed počinjene povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 5. Prekršajnog zakona, kao i u povodu žalbe okr. ČMO, u kojoj se navodi da prvostupanjski sud nije cijenio činjenicu da je žalitelj nezaposlen, da nema nikakvih prihoda, da ga uzdržava majka, da nikad nije kažnjavan, da još uvijek trpi posljedice udarca u nogu i ide na fizikalne terapije te da nije konfliktna osoba. Također, ističe da volontira i da je potpredsjednik liburnijskog društva za zaštitu životinja Lunjo i Maza (u vezi čega dostavlja dokaz), u sklopu čega provodi edukacije u vrtićima i školama.

14. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja. Prvostupanjski sud je okrivljeniku, kao olakotno, cijenio okolnosti njegove neosuđivanosti i njegovog imovnog stanja, koje okolnosti okrivljenik ističe u žalbi. Suprotno navodima žalbe, okolnost dosadašnje neosuđivanosti nema težinu naročito izražene olakotne okolnosti, jer čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka, zbog čega je neosuđivanost očekivana okolnost kod svakog građana. Činjenica da je okrivljenik dugo trpio posljedice fizičkog napada koji mu je zadala okr. IMO nema utjecaja na odmjeravanje kazne za njegovo protupravno ponašanje. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe okr. ČMO, nego je pobijana presuda preinačena u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa te počinjene povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 5. Prekršajnog zakona na štetu žalitelja, što je ranije obrazloženo. Po ocjeni ovog suda, novčana kazna 50,00 eura primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Pritom je ovaj sud imao na umu, s jedne strane, količinu protupravne radnje žalitelja, a s druge, da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti. Nezaposlenost okrivljenika je, po ocjeni ovog suda, našla dovoljno odraza u visini izrečene kazne, a iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio nesposoban za rad. Okolnost volonterskog rada okrivljenika, koja se također ističe u žalbi, je doista hvalevrijedna, ali u korelaciji s protupravnom količinom za koju je okrivljenik proglašen krivim, ovaj sud smatra da ista nema utjecaja na izricanje novčane kazne blaže od 50,00 eura.

15. U odnosu na okrivljenikov prijedlog da se umjesto novčane kazne primijeni mjera upozorenja opomena (okrivljenik u žalbi ističe naziv „ukor“), treba navesti da u ovom prekršajnom predmetu za to nema zakonske osnove. Naime, pobijanom presudom je okrivljenik proglašen krivim za prekršaj za koji je Zakonom propisana, osim novčane kazne, i kazna zatvora. Prema odredbi čl. 43. st. 1. Prekršajnog zakona, opomena se može primijeniti za prekršaj za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna i to do 663,61 eura ako se prema postupanju počinitelja, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog prekršaja i kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počinitelja ili posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem steknu uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja. Dakle, osnovni zakonski uvjet za primjenu opomene je da se radi o prekršaju „za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna“, o čemu se ne radi u ovom prekršajnom predmetu.

16. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure, na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okr. KMO bio nesposoban za rad ili da ima obvezu uzdržavanja neke osobe pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 30,00 eura, dakle neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

17. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 27. kolovoza 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 3 ovjerena prijepisa za spis, žalitelja i tužitelja.